Desetljećima je Hrvatska prema Sloveniji gledala kao prema razvijenijem i uređenijem susjedu. Znamo to još iz razdoblja bivše Jugoslavije, slovenska ekonomija oduvijek je bila razvijenija od Hrvatske. Od osamostaljenja naovamo, posebno u prva dva desetljeća, ta se razlika u korist Slovenije i dodatno povećala.
Za to postoje objektivni i subjektivni razlozi. Objektivno, Slovenija je imala bolju početnu poziciju. Kratkotrajni desetodnevni rat i brzo rješenje pitanja državnosti, rani ulazak u Europsku uniju i eurozonu. Sve to donijelo je Sloveniji poziciju znatno atraktivnije ekonomije u odnosu na Hrvatsku. Slovenci su ipak uspjeli zadržati svoju ekonomsku strukturu, nije bilo previše primjera spornih privatizacija i njezin se razvoj činio stabilnijim.
Međutim, slika se u posljednjih pet godina ubrzano mijenja u korist Hrvatske. Dvije ekonomije izrazito su isprepletene. Ukupna vrijednost slovenskih izravnih ulaganja u Hrvatskoj iznosi 3,8 milijardi eura, od čega 58 posto čine nekretnine u vlasništvu slovenskih kućanstava, koje se sastoje od 110 do 115 tisuća stanova i kuća, s knjigovodstvenom vrijednošću od 2,2 milijarde eura (uzimaju se u obzir samo nekretnine kupljene nakon 2007.).
Tržišna vrijednost ovih nekretnina procjenjuje se na 11 do 16,5 milijardi eura. Vrijednost izravnih stranih ulaganja slovenskih tvrtki u Hrvatskoj iznosi 1,6 milijardi eura. Glavne slovenske tvrtke investitori u Hrvatskoj su: Petrol (Crodux), Impol (Impol-TLM), Iskra (Elka, Brodogradilište Šibenik, 3. maj), Krka, Mass, Baby Center, Big Bang, Nomago (Brioni), Salus, Zavarovalnica Triglav, Sava Re, Summit Leasing, Terme Olimia (Terme Tuhelj), Perutnina Ptuj (Pipo Čakovec), Radenska (Lipički Studenac).
Hrvatska izravna ulaganja u Sloveniju procjenjuju se na 1,8 milijardi eura. Glavni investitori u Sloveniji su Fortenova (Mercator), Orbico, Ina (Mol), Atlantic Grupa, Podravka (Žito), HEP, Zagrebačka burza (Ljubljanska borza), Tokić (Bartog), CIAK Grupa, M SAN Grupa, Mplus.
Prednosti Slovenije se tope
Dakako, još je uvijek, prema većini relevantnih pokazatelja, Slovenija ispred Hrvatske, no ono što javno mnijenje u susjednoj državi sada čini pomalo nervoznim je činjenica da se ta prednost znatno smanjila. Brojke govore same za sebe. Hrvatska nikada nije bila tako blizu Sloveniji prema nekoliko razvojnih pokazatelja kao što je sada. BDP Hrvatske prema paritetu kupovne moći iznosi 78 posto prosjeka EU-27, dok je BDP Slovenije prema paritetu kupovne moći 90 posto prosjeka EU-27. Valja imati na umu da Hrvatska brzo sustiže Sloveniju zbog ubrzanog rasta BDP-a.
Slovenski BDP iznosi 70 milijardi eura, Hrvatske 92 milijarde, ali glavna razlika je u tome što je Hrvatska u razdoblju između 2020. i 2024. imala prosječni rast BDP-a od 6,1 posto, dok je slovenski iznosio gotovo upola manje – 3,3 posto. BDP po stanovniku u Sloveniji doseže 33 tisuće eura, u Hrvatskoj 23.800 eura. Udio izravnih stranih ulaganja u hrvatskom BDP-u iznosi 66 posto, a u slovenskom BDP-u samo 34 posto.
Obje države imaju još nešto zajedničko – manjak radne snage, zbog čega uvoz radnika već godinama raste. U Sloveniji udjel strane radne snage doseže 16, a u Hrvatskoj 12 posto. U ovom smo tekstu odlučili podijeliti s vama mišljenje analitičara, ali i ljudi koji stvaraju novac s obje strane granice, regionalnih igrača koji itekako znaju procijeniti kvalitetu investicijske klime i ekonomskog zdravlja pojedine države.
Marin Orel, analitičar InterCapitala, kaže kako Slovenija ostaje vrlo otvoreno gospodarstvo, s izvozom robe i usluga koji je u 2024. iznosio otprilike 81 posto BDP-a. “Ova strukturna otvorenost pojačava osjetljivost na promjene u europskoj industrijskoj potražnji i globalnim trgovinskim uvjetima. Iako je izravna izloženost SAD-u i dalje ograničena, šira neizvjesnost oko globalne trgovinske politike i dalje predstavlja negativne rizike za izvozno orijentirane sektore”, kaže Orel za PD Vikend.
Suzdržane prognoze
Europska komisija predviđa da će se slovenski BDP u razdoblju 2026. – 2027. povećati za otprilike 2,5 posto godišnje, uz potporu kontinuiranog rasta potrošnje, poboljšanja dinamike privatnih ulaganja, javnih ulaganja financiranih od EU-a (uključujući isplate iz RRF-a) i postupnog oporavka uvjeta na izvoznom tržištu.
“Na fiskalnoj strani deficit opće države predviđa se na oko 2,2 posto BDP-a u 2025., što odražava veće tekuće rashode povezane sa strukturnim reformama i mjerama socijalne potrošnje, na koje utječu i parlamentarni izbori. Ipak, očekuje se da će se udio javnog duga nastaviti smanjivati u srednjoročnom razdoblju, padajući sa 66,6 posto BDP-a u 2024. na otprilike 63 posto do 2027. Ukupno, Slovenija ulazi u 2026. s poboljšanim domaćim zamahom, ali je i dalje izložena širem europskom industrijskom ciklusu. Održivo ubrzanje ovisit će o trajnom oporavku vanjske potražnje i kontinuiranoj normalizaciji uvjeta ulaganja”, upozorava Orel.
Analitičari IntercCapitala nedavno su objavili svježe prognoze za slovensku ekonomiju. Očekivanja rasta BDP-a u 2025. (1,7%) i 2026. (2,5%) bila su znatno veća u posljednjem izdanju analiza objavljenom u lipnju prošle godine nego što se trenutačno očekuje. Zbog dugotrajne trgovinske neizvjesnosti, carine koje su SAD nametnule EU i Švicarskoj rezultirale su većim udarcem na rast nego što se očekivalo. Uz carinsku neizvjesnost, još nije došlo do rješenja rata u Ukrajini ni do prelijevanja učinaka njemačke fiskalne ekspanzije. Pozivi na ublažavanje propisa EU-a koji odjekuju diljem Europe još uvijek nisu dali nikakve pozitivne učinke. Trgovinske neizvjesnosti su iza nas, a pozitivni učinci lakše monetarne politike i njemačke fiskalne ekspanzije trebali bi potaknuti rast u 2026. i 2027.
Ogromni infrastrukturni projekti koji su u tijeku u Sloveniji, povezani sa željeznicama i energetikom, te daljnje jačanje luke Kopar katalizatori su budućeg rasta. Fiskalni kredibilitet ostaje snažan, podržan uskim rasponima obveznica, povećanjem rejtinga i uspješnim međunarodnim izdanjima. Reforma slovenskog mirovinskog sustava i remont sustava javnih plaća ukazuju na spremnost za traženje rješenja za dugoročne ekonomske izazove. Prognoze EU-a svrstavaju Sloveniju među najbolje zemlje srednje i istočne Europe s niskim deficitima i solidnim fiskalnim rezervama.
Atlanticova iskustva pozitivna
Što se strane realnog biznisa tiče, teško da netko bolje poznaje situaciju u Sloveniji i široj regiji od Atlantic Grupe. Zato smo Nevena Vrankovića, potpredsjednika Atlantic Grupe za Korporativne aktivnosti, zamolili za usporedbu dvaju država kao investicijskih destinacija.
“Iako je riječ o dvjema članicama Europske unije, rekao bih da je ulagačka klima danas u Hrvatskoj u određenim aspektima nešto povoljnija, ponajprije zbog povoljnijeg poreznog tretmana davanja za zaposlenike, osobito menadžere, odnosno nižeg opterećenja obveznim davanjima, kao i općenito konkurentnijeg poreznog položaja poduzeća koja posluju u Hrvatskoj. S druge strane, Slovenija i dalje ima niz važnih prednosti. Posebno bih izdvojio visoku razinu institucionalne stabilnosti i predvidivosti sustava, što u pravilu omogućuje uredno i pouzdano funkcioniranje poduzeća. Upravo je ta stabilnost jedan od razloga zbog kojih Sloveniju i dalje smatram vrlo ozbiljnim i atraktivnim tržištem za ulaganja”, kaže Vranković za PD Vikend.
Atlanticova iskustva u Sloveniji su itekako pozitivna, navodi Vranković. “Naše iskustvo u Sloveniji, gdje poslujemo već gotovo dva desetljeća, u osnovi je vrlo pozitivno. Od preuzimanja Atlantic Droge Kolinske uspjeli smo približno udvostručiti promet, profitabilnost i broj zaposlenih, što je najbolja potvrda da se u Sloveniji može vrlo uspješno poslovati i dugoročno razvijati kompaniju”, poručuje Vranković.
Istodobno, bilo bi nepošteno prešutjeti da postoje i određeni izazovi, dodaje Vranković. “Ono što je, smatram, prilično neobično je da u pojedinim slučajevima država godinama ne donosi odluke o koncesijama za vodu, čak i kada postoji odluka Vlade o sklapanju ugovora o dodjeli koncesije s konkretnim poduzećem. Primjer takve situacije je Atlantic Droga Kolinska i pitanje dodatne koncesije za Donat u Rogaškoj Slatini. Takve situacije svakako ne pridonose percepciji pravne sigurnosti i investicijske predvidivosti, ali ih ipak smatram incidentom, a ne pravilom”, upozorava Vranković.
Vrankovićeva zaključna ocjena čini se uravnoteženim pogledom na stvarnost u objema susjednim državama. “Zaključno, rekao bih da je Hrvatska u ovom trenutku u određenim fiskalnim i troškovnim aspektima možda nešto konkurentnija, dok Slovenija i dalje zadržava snažnu prednost u institucionalnoj stabilnosti i uređenosti sustava. Iz perspektive Atlantic Grupe, Slovenija ostaje atraktivno tržište za investiranje, a naše dugogodišnje i pozitivno operativno iskustvo to jasno potvrđuje”, zaključuje Vranković.
Šešok vidi potencijal Hrvatske
Sa slovenske strane u investicijskom je smislu u Hrvatskoj posljednjih godina najaktivnija Iskra koju vodi Klemen Šešok. Osim po investicijskim pothvatima, Šešok je poznat i po svojoj neuvijenoj kritici slovenske zakonodavne regulative koja za posljedicu ima sve veći odljev slovenskih tvrtki u Hrvatsku. Odgovorio nam je na sasvim konkretno pitanje o onome što vidi kao glavnu prednost Hrvatske u ovom trenutku, u kontekstu poslovne klime.
“Poslovna klima u Hrvatskoj i Sloveniji ima dosta sličnosti, ali i nekoliko važnih razlika. Slovenija je tradicionalno nešto uređenija, predvidljivija i institucionalno stabilnija, što je investitorima uvijek važno. S druge strane, Hrvatska mi danas djeluje gladnija rasta, otvorenija za industrijske investicije i u nekim segmentima fleksibilnija. Glavna prednost Hrvatske u ovom trenutku je to što još uvijek nudi dosta prostora za industrijski iskorak. Vidim kombinaciju kvalitetnih ljudi, industrijske tradicije i još uvijek relativno velikog prostora za operativna i vlasnička unaprjeđenja. Drugim riječima, u Hrvatskoj se danas još može stvoriti velika dodatna vrijednost ako se poslu pristupi ozbiljno, dugoročno i operativno angažirano”, izjavio je Šešok za PD Vikend.
Iskustva Iskre u Hrvatskoj su vrlo dobra s obzirom na to da su ovdje intenzivirali investicije posljednjih godina. Fokusirani na proizvodnju industrijskih proizvoda i tehnologije za automatizaciju, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, njihove hrvatske akvizicije počele su s remontnim brodogradilištem u Šibeniku, 2019. godine, a tri godine poslije krenuli su u, pokazalo se, jednako uspješnu, ako ne i još uspješniju priču sa zagrebačkom tvornicom električnih kabela Elka.
“Naša iskustva u Hrvatskoj su vrlo dobra. Mi ovdje ne dolazimo kratkoročno ni špekulativno, nego s namjerom da razvijamo industriju i gradimo održive sustave. Upravo zato smo posljednjih godina i intenzivirali investicije. U Hrvatskoj smo naišli na kvalitetne ljude, snažnu industrijsku bazu i kompanije koje imaju znanje i tradiciju, ali često trebaju novu energiju, jasniju strategiju i investicijski ciklus. Mi upravo tu vidimo svoju ulogu. Ne zanimaju nas pasivna vlasništva, nego kompanije u kojima možemo pomoći kroz upravljanje, razvoj i tržišno pozicioniranje”, rekao je Šešok.
Klemen Šešok nedavno je ipak istaknuo investiciju u Elku kao najbolju dosad u Hrvatskoj. Razlozi su jasni. Kad su preuzeli Elku, imala je jedva pozitivnu EBITDA‑u, a prošle godine ostvarila je 16 milijuna eura EBITDA-e. Plan za ovu godinu je prijeći 20 milijuna eura, a za 2030. približiti se razini od 30 milijuna eura EBITDA-e.
“Elka je za nas najbolja investicija zato što je pokazala kako izgleda kada se spoje dobra industrijska osnova, pravi ljudi, disciplina i jasan razvojni smjer. To je kompanija koja ima stvaran proizvod, stvarno tržište i realnu mogućnost dugoročnog rasta. Osim toga, Elka je dokazala da industrija na ovim prostorima može biti i moderna i konkurentna. Nismo tamo samo sačuvali vrijednost, nego smo je značajno povećali. Kada uđete u kompaniju i za nekoliko godina vidite da je ona operativno jača, tržišno relevantnija i ambicioznija nego prije, onda znate da je investicija bila dobra. Elka je upravo takav primjer”, poručuje Šešok.
Preuzimanje 3. maja
Čini se da će za Iskru najveći izazov u Hrvatskoj biti nedavno finalizirano preuzimanje 3. maja. Više od pola milijuna četvornih metara koncesijskog područja, ali sa strojevima, opremom i dizalicama u koje se desetljećima nije znatnije ulagalo, još manje u samu komunalnu infrastrukturu. Knjigu narudžbi valjat će popuniti ubrzanim tempom, a važno je upozoriti na surovu činjenicu da kod gradnje brodova nema brzog obrtaja kapitala.
“3. maj je prije svega velika odgovornost. To nije samo poslovni projekt, nego i simbol industrijske tradicije Rijeke i Hrvatske. Upravo zato tom projektu pristupamo ozbiljno, bez velikih parola i bez nerealnih obećanja. Plan je stabilizirati poslovanje, vratiti radnu disciplinu, uspostaviti jasne procese i fokusirati se na djelatnosti u kojima brodogradilište može biti konkurentno. Ne vjerujem u romantiku bez brojki – vjerujem u industriju koja mora imati tržište, produktivnost i odgovornost. Ako 3. maj može raditi kvalitetno, na vrijeme i profitabilno, onda ima budućnost. Ako u tome ne uspijemo, onda si ne smijemo lagati. Što se tiče Hrvatske općenito, da, Iskra i dalje ima investicijske planove. Hrvatsku vidimo kao vrlo važan prostor za daljnji industrijski razvoj. Nama je bliska i geografski i poslovno, a vjerujemo i da ovdje još postoji niz prilika u proizvodnji, energetici i povezanim industrijama”, otkriva Šešok.
Za kraj, Šešok je iznio i stav o tome vidi li i dalje Sloveniju kao atraktivno tržište za investiranje. “Slovenija je i dalje atraktivna, ali možda manje nego prije ako govorimo isključivo o novim velikim industrijskim prilikama. To je zrelije tržište, s manje prostora za velike zaokrete, ali i dalje vrlo zanimljivo za kvalitetne, dobro promišljene investicije. Prednost Slovenije je njezina uređenost, pravna sigurnost i dobra međunarodna pozicija. Nedostatak je što ponekad djeluje kao da nema dovoljno ambicije za jači razvojni iskorak. Drugim riječima, Slovenija je dobro tržište za očuvanje i stabilan razvoj kapitala, dok Hrvatska danas možda nudi nešto više prostora za rast i transformaciju”, zaključuje Šešok s vrlo jasnom “dijagnozom” stanja u obje države.
Zaključno ćemo se vratiti na makroekonomsku sliku Sloveniji kao i na ipak presudan faktor za stvaranje kvalitetnog poslovnog okruženja – političku stabilnost. Osobna potrošnja ostaje otporna, podržana sveobuhvatnom reformom plaća u javnom sektoru koju je provela vlada, što je dovelo do dvoznamenkastog rasta naknada u javnom sektoru. Također, uvođenje obveznih božićnih bonusa za zaposlenike javnog i privatnog sektora pomaže u održavanju snažnog zamaha plaća.
Iako se bilježi nominalni rast plaća u 2025. u usporedbi s 2024. i 2023. godinom, inflacija je pala na cilj monetarne politike od dva posto. Prosječni rast nominalnih plaća za 2025. iznosi 6,78 posto, a očekuje se da će dodatno porasti nakon što se objave podaci za cijelu godinu 2026. jer će prosinac uključivati isplate bonusa. Gledajući unaprijed, fiskalna ekspanzija Njemačke – u kombinaciji sa smanjenom trgovinskom nesigurnošću i ublažavanjem monetarne politike – trebala bi održati rast realnih plaća blizu pet posto u 2026. godini, pišu analitičari InterCapitala.
Politički nestabilna Slovenija
Ne očekuje se značajan porast nezaposlenosti jer tržište rada i dalje funkcionira u uvjetima niskog zapošljavanja i niskog otpuštanja, što održava napetost tržišta rada. Iako se napetost na tržištu rada donekle smanjila u 2024. zbog smanjenja broja slobodnih radnih mjesta, broj nezaposlenih ostaje stabilan u apsolutnom iznosu. Unatoč globalnim ekonomskim i trgovinskim neizvjesnostima iz 2025., slobodna radna mjesta ostala su na otprilike istim razinama kao i u 2024., što signalizira široku stabilnost gospodarskog rasta.
“Otpornost uslužnog sektora bila je odlučujuća značajka 2020-ih u razvijenim gospodarstvima. U međuvremenu, znatno niže cijene nafte smanjuju pritisak na proizvodnju. Međutim, cijene prirodnog plina ostaju povišene i nastavljaju opterećivati industrijsku aktivnost, ali padaju zbog potencijalnog rješenja rata u Ukrajini. Ključni izazovi i dalje postoje: visoki troškovi prirodnog plina, rastući tržišni udio kineskih proizvođača automobila u Europi – što slabi strateški europski sektor i njegove međusobno povezane industrije – te sporo donošenje odluka unutar Europske unije. Nedostatak pravovremenih zaštitnih mjera protiv jeftinog kineskog uvoza riskira potkopavanje budućih proizvodnih izgleda Europe. Njemačka fiskalna ekspanzija sama po sebi možda neće biti dovoljna bez koordiniranih, proaktivnih političkih odgovora”, upozoravaju analitičari InterCapitala.
Upravo se politička situacija u Sloveniji nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora čini izgledno nestabilnom. Minimalna pobjeda stranke premijera Goloba prijeti stvaranjem pat pozicije u kojoj, tko god da formira vladu, ona neće biti stabilna, već će najvjerojatnije ovisiti o promjenjivoj potpori malih stranaka. Mnogi analitičari će reći da se Slovenija zapravo već navikla na političku nestabilnost.
Golobova vlada prva je slovenska vlada od 2008. godine koja je izdržala cijeli četverogodišnji mantat, s obzirom na to da su sve slovenske vlade od 2008. do 2022. godine bile nestabilne ili prijelazne, kako dvije desne Janšine vlade tako i lijeve vlade Boruta Pahora, Alenke Bratušek, Mire Cerara i Marjana Šareca. No, ta “navika”, ako i postoji mora dobiti atribut “loša”. I tu leži jedna od velikih razlika na relaciji Slovenija – Hrvatska. Hrvati su puno manje skloni političkim promjenama. No, ono što se na prvi pogled čini kao ne baš pohvalna odlika hrvatskog političkog života, u ekonomskom životu obiju država možda se pokazuje i kao jedna od ključnih razlika u korist Hrvatske.
