Ekipa Glasa Slavonije odlučila je provjeriti kakva je situacija s proizvodnjom voćnih rakija u Hrvatskoj, odnosno Slavoniji i Baranji. U razgovorima s nekoliko proizvođača stječe se zaključak kako su previsoke trošarine dovele do toga da su registrirani proizvođači voćnih rakija i likera, koji plaćaju trošarinu i PDV na svoje proizvode, dovedeni u vrlo neugodnu situaciju, a s druge strane buja sivo tržište. Drugim riječima, nered na tržištu bio bi izbjegnut snižavanjem trošarine i inspekcijama.

Zakon o trošarinama, kada govori o “malom proizvođaču jakog alkoholnog pića”, podrazumijeva fizičku osobu koja alkoholna pića proizvodi za vlastite potrebe, i to u količini koja ne prelazi 20 litara čistog alkohola godišnje po kućanstvu. Svaka takva osoba dužna je prijaviti nadležnoj carinarnici proizvodnju za vlastite potrebe i registrirati se u registar trošarinskih obveznika, a trošarinu plaća 100 kuna ako je ispekao rakiju u kotlu obujma od 40 do 100 litara, odnosno 200 kuna ako je riječ o većem kotlu. U slučaju da ukupna proizvodnja za vlastite potrebe prijeđe 20 litara čistog alkohola, odnosno 50 litara 40-postotne rakije (16 gradi) godišnje po kućanstvu, mali je proizvođač dužan, uz iznos godišnjeg paušala, platiti i trošarinu od 53 kune po litri čistog alkohola za proizvodnju iznad dopuštenih 20 litara čistog alkohola.

Kada proizvođač koji nastupa na tržištu uza sva ta davanja na litru voćne rakije doda PDV, njezina cijena, uz minimalnu zaradu koju će ostvariti, doseže sto kuna. S druge strane, na crno se litra slične rakije prodaje po 35 ili 40 kuna. Registrirani, legalni, proizvođač, sasvim je jasno, nije konkurentan. I zbog toga se registrirani proizvođači voćnih rakija i likera u Slavoniji i Baranji, koja obiluje voćem i gdje postoji višestoljetna tradicija proizvodnje rakija, mogu izbrojiti na prste ruke. Podaci pokazuju kako se s jednog hektara šljiva može proizvesti oko 1500 litara rakije, a trošarina čini čak 43 posto strukture troškova u njezinoj proizvodnji.

Cijeli članak pročitajte ovdje.