Dok se na globalnim tržištima cijene hrane postupno smiruju, hrvatski potrošači i dalje zbrajaju gubitke u novčanicima, suočeni s neugodnom istinom: hrana u Hrvatskoj poskupljuje zbog dubokih strukturnih poremećaja koji su našu poljoprivredu bacili na koljena. Analitičari s kojima smo razgovarali ukazuju na alarmantan jaz između nominalnog rasta i realnog pada poljoprivredne proizvodnje koji Hrvatsku smještaju na začelju europske ljestvice po učinkovitosti, ali u sam vrh po udaru na standard građana.

Statistika je neumoljiva i razotkriva opsjenu rasta. U posljednjem desetljeću nominalna vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj porasla je za 40 posto, no taj je rast tek “fasada” izgrađena na inflaciji. Realna proizvodnja u istom je razdoblju zapravo pala za 10 posto, kaže Goran Buturac s Ekonomskog instituta, Zagreb. Ovaj jaz zorno pokazuje da se vrijednost povećavala isključivo zbog rasta cijena, a ne zato što smo proizveli više.

Hrvatska danas troši znatno više hrane nego što je u stanju proizvesti, a taj je jaz u 2024. dosegnuo nevjerojatnu 2,1 milijardu eura u korist potrošnje, pokazala je Buturčeva analiza. Dok agrarno razvijene zemlje poput Nizozemske izvoze 7,6 puta više hrane po stanovniku, Hrvatska sa svojih 803 eura izvoza po glavi stanovnika kaska na samom dnu. Višedesetljetno zanemarivanje poljoprivrede pretvorilo nas je u uvozne ovisnike, a svaka poremećaj na globalnom tržištu kod nas udara dvostruko jače.

Vidi se tračak optimizma

Buturčeva analiza proizvođačkih cijena u razdoblju 2020. – 2024. otkriva prave pobjednike inflacije. Najveći cjenovni skok zabilježen je kod ovaca i koza (80 posto), dok su jaja poskupjela za 76 posto. Ni povrće nije pošteđeno – cijena krumpira skočila je za 81,4 posto, kupusa za 79 posto, a luka za 73 posto. Zanimljivo je da su najmanja povećanja zabilježena kod žitarica (25 posto) i cvijeća, dok su cijene ukupnih inputa u poljoprivredi u prosjeku rasle za 35 posto, izravno gurajući cijene finalnih proizvoda prema gore.

Hrvatska se po rastu proizvođačkih cijena poljoprivrednih dobara od 40 posto u razdoblju 2020.–2025. smjestila iznad prosjeka EU, s time da se najveći dio tog cjenovnog rasta dogodio u posljednjih nekoliko godina. “To govori u prilog o ubrzavanju dinamike rasta cijena”, napominje Buturac dodavši kao je proizvodnja jaja npr. poskupila za 76 posto, krumpira 67 posto, voća 53 posto, a povrća za 50 posto.

Konzultantica za poljoprivredno-prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić nudi tračak optimizma, ističući da su krajem 2025. cijene hrane i bezalkoholnih pića na policama trgovina počele rasti sporije od ukupne inflacije. U prosincu 2025. hrana je rasla 2,8 posto u odnosu na prosinac 2024., dok je opća inflacija bila 3,3 posto. Cijene hrane i bezalkoholnih pića u 2025. rasle po visokoj stopi od 5,1 posto. Ista situacija se nastavila i u siječnju 2026.kada su prema prvoj procjeni DZS-a cijene hrane rasle po stopi tri posto, niže od ukupne inflacije od 3,4 posto, napominje Blažić.

“Značajan rast cijene lani bio je prisutan u nekim kategorijama hrane kao meso gotovo 10 posto, posebno junetina i teletine gdje je rast na godišnjem nivou gotovo 25 posto, ribe, maslinova ulje i vina gdje je rast viši od EU prosjeka, ali u svim ostalim kategorijama hrane od mliječnih proizvoda, jaja, voće, povrća, ulja cijene na godišnjoj razini na kraju prošle godine su rasle po nižim stopama nego prosječno u EU”, kaže Blažić. Dodaje da je u prosincu harmonizirani indeks potrošačkih cijena hrane u Hrvatskoj izjednačen s istim indeksom na nivou EU. To se nije dogodilo još od polovice 2024. od kada su cijene hrana stalno rasle znatno dinamičnije od prosjeka EU.

Samo nas uvoz spašava

Zanemarivanje poljoprivrede pretvorilo nas je u uvozne ovisnike, a svaka poremećaj na globalnom tržištu kod nas udara dvostruko jače.

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Teret na proizvođačima

Iako se u 2026. očekuje daljnje smirivanje na razinu rasta od 2,4 do 2,6 posto, određene kategorije poput junetine i teletine (rast od gotovo 25 posto) te maslinovog ulja i vina i dalje ostaju iznimno skupe. Poseban apsurd predstavlja ograničenje cijena kave, koja se istovremeno oporezuje trošarinama kao luksuzno dobro, što Blažić drži nelogičnim potezom koji bi trebalo korigirati.

Butuac ipak napominje da se Hrvatska po kupovnoj moći stanovništva i realnom BDP-u po stanovniku nalazi u donjem dijelu ljestvice europskih zemalja te shodno tomu rast cijena poljoprivrednih proizvoda snažnije pogađa hrvatsko stanovništvo u usporedbi sa stanovništvom koje živi u nekima od bogatijih zemalja Europske unije. “Većina zemalja članica EU koje su ekonomskom veličinom usporedive s Hrvatskom uspijevaju realizirati manje cijene poljoprivrednih proizvoda nego Hrvatska.

Dok je u Hrvatskoj prosječni rast cijena poljoprivrednih proizvoda u razdoblju 2020.-2025. bio 44 posto, on je primjerice u Danskoj iznosio 27 posto, Bugarskoj 35 posto, Češkoj 36 posto, a u Slovačkoj 39 posto”, ističe Butuac. Komentirajući Vladine mjere za obuzdavanje cijena hrane, Blažić ističe kako ograničavanje cijena pojedinih proizvoda, iako socijalno motivirano, dugoročno može biti dvosjekli mač. Napominje da trgovci teret često prebacuju na proizvođače smanjujući nabavne cijene, što ugrožava profitabilnost domaće industrije, posebno onih pod pritiskom rasta cijena sirovina na svjetskim burzama.

“Negativni utjecaj se posebno odnosi na proizvođače čokolade i kave koji su pod ogromnim pritiskom rasta cijena sirovina koje su burzovne robe, jako ovisne o mnogobrojnim čimbenicima globalnih kretanja na koje naši proizvođači ne mogu nikako utjecati”, rekla nam je Blažić napomenuvši da su i ostali proizvođači pod pritiskom rasta njihovih ulaznih troškova, od energije, rasta plaće (9,5 posto u odnosu na 2024.). “Svakako bi trebalo preispitati učinak ovakvih mjera na gospodarske subjekte”, kaže. No ostaje glavni problem – Hrvatska poljoprivreda se nalazi u škripcu između niskih prinosa i pada realne proizvodnje. Bez radikalnog zaokreta, naši će stolovi ovisiti o uvozu koji plaćamo po punoj cijeni, dok će domaća polja i dalje gubiti bitku s ekonomskom logikom.