Tek što je pandemija počela pokazivati natruhe da bi joj se mogao približiti kraj, a Europa krenula kolektivno odahnuti, ponovno filmska peripetija. Ne skrivajući teritorijalne pretenzije, Rusija je napala Ukrajinu što je katapultiralo u nebo cijene energenata i hrane. Krajem 2022. ni oni najoptimističniji nemaju se čemu puno veseliti u 2023.: inflacija je rekordna, kupovna moć naočigled nestaje svakog dana, sve se više steže remen i spominje recesija.

Da hrvatsko gospodarstvo primjetno koči prema kraju godine, sasvim je izgledno. S najvažnijih inozemnih tržišta već su počele stizati vijesti o otkazivanjima narudžbi za domaće tvrtke i mnogi vjeruju da će Unija, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, teško izbjeći zaron u recesiju. Ipak, Hrvatska s prvim danom siječnja dodatno jača integracijske spone s Europom, a struktura ekonomije daje (ponešto) nade da bi ipak mogla ostati u kakvom-takvom plusu na krilima izdašnih europskih fondova i vjerojatnom ulasku u područje Schengena.

Presudne će biti globalna preslagivanja, poglavito rasplet situacije na ukrajinskim frontovima. Premda će tek rijetki to otvoreno reći, i Europa je u ratu, barem onom energetskom. Kako drugačije nazvati zatvaranje najvažnijih izvora energenata i posljedičnu eksploziju cijena nafte i plina, ključnih resursa o čijem je uvozu iz Rusije dojučer bila praktički ovisna u potpunosti? Pogotovo ako se eksplozija cijena tih energenata automatizmom prelijeva u inflaciju rušeći standard i erodirajući strpljenje građana?

Snažno ubrzavanje cijena obilježilo je cijelu 2022. Listopadska inflacija dosegnula je 13,2 posto premašivši (ponovno) sva očekivanja, dok su u prvih deset mjeseci cijene porasle 10,2 posto u odnosu na isto razdoblje godinu ranije. Inflaciju guraju kategorije na koje su se najviše prelili viši troškovi energije, no počela se prelijevati i u ostale kategorije. U godinu dana hrana je skuplja gotovo petinu, restorani i hoteli gotovo 18 posto, stanovanje i režije 16 posto, a prijevoz za 11,5 posto.

Na razinama kada počinje “hraniti” samu sebe, upravljanje inflatornim očekivanjima prerasta u problem sam za sebe, posebice ako se uzme da statistika sve slabije uspijeva pratiti promjene u potrošnji i navikama potrošača što je vidljivo i u percepciji inflacije. Ilustracije radi, dok je inflacija u prosincu 2021. iznosila 5,5 posto, HNB-ova istraživanja su pokazala da je iz perspektive građana ona iznosila čak 24 posto pa se može pretpostaviti koliko bi iznosio današnji odmak.

Premda je situacija neizvjesna i krajem studenog 2022. nitko ne može sa sigurnošću predviđati što nas čeka u idućoj godini, evidentno je da će događaji ove zime dati ključne obrise za iduću godinu. Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić smatra da će za Europu, neizbježno i Hrvatsku, zima biti značajna jer nam zasigurno slijedi okruženje visokih cijena, no da bi moguće redukcije plina dovele do značajne recesije.

“Ako ostanemo na ovome da imamo samo povišene cijene energenata, ako ova zima prođe bez potrebe i neće se poduzećima morati ograničavati potrošnja energije, onda nećemo imati problema. Ako do toga dođe, onda bi recesija mogla biti značajna i to će se odraziti i na nas”, rekao je Vujčić. U trenutku pisanja ovog teksta sredinom studenog posljednje prognoze središnje banke govorile su o blagom rastu BDP-a od jedan posto. Praksa je da netom prije Božića HNB objavljuje rekapitulaciju godine na izmaku i aktualna očekivanja za narednu godinu pa su moguće korekcije. RBA očekuje nastavak dvoznamenkaste inflacije, 10,6 posto na razini cijele 2022., odnosno iznad 6 posto u 2023. S opaskom da će cijene energije ostati visoke i dalje, ali upozoravaju da se zamrznute cijene prije ili kasnije moraju delimitirati što bi rezultiralo novim valom inflacije.

Najvažniji pokazatelji ekonomije ukazuju na usporavanje aktivnosti u drugoj polovini godine. Nakon prihodno izvrsne turističke sezone zahvaljujući rastu cijena smještaja, pripreme i usluživanja hrane, u kojoj je ostvareno preko 10 posto više noćenja na godišnjoj razini te 97 posto rezultata iz 2019., izvoz usluga i osobna potrošnja ponovno će povući BDP, unatoč padu realnih plaća. Slabija ostvarenja u rujnu bilježe industrijska proizvodnja, trgovina na malo i građevinarstvo što bi trebalo biti izraženije prema kraju godine. Svoje će reći i građani, koji u anketama iskazuju najviše pesimizma za razliku od korporativnog sektora koji je dosad uspijevao prevaliti troškovni udar inflacije na potrošače.

Foto: KRISTINA ŠTEDUL FABAC/PIXSELL

S inflacijom izvan kontrole neizbježan je nastavak rasta kamatnih stopa te pogoršavanje uvjeta kreditiranja. Regulator je već upozorio da će najpogođeniji biti dužnici s promjenjivom kamatnom stopom vezanoj za euribor te da im, nastavi li on rasti, narednim godinama mogao znatno otežati otplate. Oko 76,5 tisuća građana lani je imalo oko 14,7 milijardi kuna neotplaćene glavnice (oko 11%) s kamatom vezanom uz euribor. Od toga je 42 tisuće građana vraćalo stambene kredite. Poraste li euribor tri postotna boda za 28 posto kredita u otplati rate bi porasle više od 20 posto, godišnje oko 7890 kuna, pokazuje računica HNB-a. Popratila ju je i preporuka klijentima da je vrijeme za procjenu isplati li se fiksirati kamatne stope dok je cijena novca još uvijek na povijesnom minimumu.

Nakon okvirnih 5,5 posto rasta BDP-a u 2022. Hrvatska ulazi u neizvjesnu godinu za koju se oprezno prognozira usporavanje rast u rasponu od jedan do dva posto, uz i dalje visoku inflaciju koja bi se mogla kretati između šest i sedam posto. Analitičari Raiffeisena napominju da su prognoze o tome što nas čeka u idućoj godini ovise o geopolitičkim kretanjima povezanim s ratom u Ukrajini uz izravnu prijetnju eskalacije energetske krize u Europi te recesije u europodručju. Pritom na umu treba imati snažan efekt turizma na BDP pa će dolaske stranih turista i njihovu potrošnju u konačnici odlučiti uspješnog borbe s inflacijom na najvažnijim emitivnim tržištima Starog kontinenta.

I Europa počinje posrtati kako godina odmiče, s primjetnim usporavanjem u segmentu usluga. Privatna potrošnja osjeća efekte skupih energenata, jednako kao i industrijska proizvodnja pa je klizanje u recesiju pitanje dana. Kraj rata s Rusijom nije na vidiku i s njime osiguranja lako dostupne i relativno jeftine energente.

Stoga će i najveći optimisti reći da najbolje što Europu čeka u 2023. može biti tek postupni oporavak uz blagi rast u godini nakon toga. Krivulja u obliku slova V, koja ilustrira brzo potonuće i brzi oporavak, ostaje u sferi dobrih želja zbog skupe nafte i plina, naravno i inflacije. Kako je ekonomija skup povezanih posuda, rast cijena pritišće osobnu potrošnju zbog čega će se izvori rasta tražiti u privatnim investicijama, državnoj potrošnji i izvozu kojem barem pogoduje slabi euro.

S neohrabrujućim vijestima s najvažnijih izvoznih tržišta i visokom inflacijom, sve se više spominje mogućnost stagflacije. Bauk kombinacije slabog ili nikakvog rasta BDP-a i visoke opće razine cijena koji rezultira ekonomskim mrcvarenjem i naprezanjem društva do granica strpljenja, nije nemoguć scenarij, ali (zasad) nije ušao u sferu realističnog.

Ekonomist Velimir Šonje napominje da ne koristi riječ “stagflacija” jer je to koncept koji opisuje prilike u SAD-u kada su četiri recesije u 13 godina pogodile tamošnje gospodarstvo u uvjetima razmjerno visoke inflacije, osobito 1970-ih i početkom 1980-ih. Napominje da je i tada američka ekonomija rasla pa “pojam stagnacija u kovanici stagflacija treba više shvatiti kao metaforu nego statističku činjenicu”.

“Je li 2022. nova 1970., to nitko ne može znati. Za sada smo još uvijek u scenariju u kojem se može očekivati smirivanje inflacije od iduće godine, zahvaljujući restriktivnijoj monetarnoj politici, prije svega u SAD-u, o kojemu globalni inflacijski trend ponajviše i zavisi. Iako je FED zakasnio s monetarnim zaoštravanjem, odlučnost koju je pokazao ove godine je dobrodošla i otvara šanse za kroćenje inflacije, čime bi se dugo razdoblje stagflacije moglo izbjeći.

Drugo je pitanje što se može događati u dugom roku. Ratovi, remećenje geopolitičkih odnosa, tehnološke promjene (prije svega u energetici) i politike država u osnovi se ne mogu predviđati za desetljetna razdoblja. Stoga je teoretski moguće da su 2020-e nove 1970-e, samo što to nitko ne može znati”, kaže Šonje naglašavajući da je i sam pojam skovan naknadno – jer ga nitko nije predvidio.

Dobra vijest je da su zasad domaće kompanije dovoljno kapitalno jake da pregrme drugu godinu rastućih troškova bez otpuštanja koja bi sve ranije prognoze performansa potopila. Analitičari RBA smatraju da su u slučaju kratkotrajne recesije kompanije dovoljno kapitalno jake da neće otpuštati radnike, što će ublažavati pad realnog raspoloživog dohotka, no s produbljenjem energetske krize na stolu su sve opcije.

Djelomični kišobran Hrvatskoj pruža sposobnost povlačenja izdašne količine novca iz EU fondova, uvođenje eura od siječnja te očekivani ulazak u Schengen za koji bi članice (ne bude li neočekivanih komplikacija) trebale dati zeleno svjetlo sredinom prosinca. Pritom je jačanje integracija nužno uklopiti u realni kontekst da će to Hrvatskoj donijeti pozitivan vjetar u leđa, no ni blizu onakav kakvom smo svjedočili od ulaska u članstvo EU 2013. naovamo.

Kakva će biti 2023. u Hrvatskoj, ovisit će o razvoju događaja u Europi i uspješnosti stavljanja inflacije pod kontrolu. Nastavi li ona divljati po dvoznamenkastim stopama, agresivno će nagrizati plaće i mirovine testirajući kolektivno strpljenje društva što otvara nove društvene i političke debate. Manevarskog prostora ima fiskalna politika, posebno nakon što je ranije ove godine osigurano zadovoljenje maastriških kriterija.

Ministar financija Marko Primorac ima svakako razloga za zadovoljstvo dinamikom punjenja proračuna na krilima napuhavanja cijena proizvoda i usluga, no to samo naglašava potrebu fokusiranih mjera pomoći ranjivim skupinama građana. S energetskom krizom i na rubu recesije snažna komponenta rasta bit će ulaganja javnog sektora jer ona vuku i privatni.

Nacionalni plan oporavka i otpornosti na temelju kojeg je Europska komisija dosad u proračun uplatila 818 milijuna eura avansa te 700 milijuna eura za prvu ratu, druga (jednako obilna) neslužbeno je već dobila zeleno svjetlo, trebao bi već ove godine započeti više od dvije trećine planiranih investicija.

U međuvremenu Hrvatska, identično kao i ostatak Europe, jednim okom gleda na rat u Ukrajini, a drugim vremensku prognozu. Sve s nadom da se neće dogoditi neka nova peripetija.