EU je  osigurala 264 milijarde eura europskim poljoprivrednicama, a  s nacionalnim sredstvima će taj iznos biti povećan na 307 milijardi.

Marija Vučković, ministrica poljoprivrede, potvrdila je da je Hrvatska gotovo u potpunosti primijenila Zeleni plan EU u nacionalnu regulativu, a sada je u tijeku njihova primjena u praksi, kod samih poljoprivrednika. Dodala je da je na tragu ekoloških europskih zahtjeva uvedeno više dodatnih modela poticaja poljoprivrede kroz tzv. Ekološke sheme koje će biti izdašne, ali i strože po pitanju ostvarivanja ciljeva. “Radi se o iznosu od 468 milijuna eura kroz Ekološke sheme za pet godina te je jasno da se radi o velikim sredstvima. Do sada smo poduprli 300 projekata za energetske projekte obnovljivih izvora energije u poljoprivredi, a za naredno razdoblje smo predvidjeli 30 milijuna eura za buduće projekte u poljoprivredi i prehrani”, kazala je Vučković. Dodala je da se razmišlja i o svim ostalim projektima zelene tranzicije u poljoprivredi, a za što je predviđeno ukupno 223 milijuna eura. U konačnici, strateški projekt je i generacijska obnova poljoprivrede kroz uključivanje mladih ljudi u ovaj sektor jer, kako ističe ministrica, bez njih poljoprivreda neće dugoročno biti održiva. Upozorila je da su politike vezane uz zelenu tranziciju povezane jer bez investicija nema profitabilne proizvodnje, a bez nje niti održivog regionalnog razvoja s funkcionalnim ruralnim zajednicama. U konačnici će se sve to održavati i na bioraznolikost, ali i samu cijenu hrane.

“Hoće li cijene rasti, mnogi smatraju da hoće. Je li vrijeme jeftine hrane iza nas? To možemo gledati samo kratkoročno, a za dalje možemo predviđati. Razumno je za očekivati da će poplave, ili ponekad suše, utječu na ponudu i samim tim cijenu hrane. Kad gledamo dugoročnije hoće li Zeleni plan EU dovesti do rasta cijena? To se isto mora sagledati puno šire. Činjenica je da se u Europi bacaju enormne količine hrane te sam uvjerena da se upravo na boljem upravljanju hranom mora tražiti ekonomska računica”, kazala je ministrica Vučković. Prema europskoj statistici u EU prosječno kućanstvo godišnje baci hrane u vrijednosti od 600 eura, a u Hrvatskoj je to na razini od 200 do 300 eura.

Globalni poremećaji u poljoprivrednoj proizvodnji utječu i na cijene hrane u Hrvatskoj, a za veću stabilnost i niže cijene je nužna veća domaća proizvodnja, rečeno je na panelu  “Glad za profitom ili realni rast troškova: Tko najviše zarađuje na višim cijenama hrane”.

Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL

Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam, kazao je da se nalazimo u  kumulativnim krizama – od pandemije preko rata u Ukrajini, a što je onda kumuliralo energetsku krizu pa sve do klimatskih izazova kroz elementarne nepogode. “Hrvatskoj je problem da uvozimo veliku količinu hrane. Lani je ostvaren rekordni vanjskotrgovinski deficit od 1,4 milijarde eura, a što je rast od 46%. Naravno da je turizam glavni generator toga, no zabrinjava da u strukturi uvoza prevladavaju proizvodi dodane vrijednosti”, kazao je Kovačević. Dodao je da je teško amortizirati rast cijena uvoznih proizvoda koji su pod pritiskom globalnih trendova.
Tomislav Đurić, član uprave ENNA Fruita, ističe da su oni prisutni u čitavom lancu poljoprivrede, od proizvodnje, prerade do distribucije i prodaje te su upoznati s problemima koji vladaju na svim razinama. “Generalno imamo u Hrvatskoj jako malo poljoprivredne proizvodnje u staklenicima i plastenicima gdje bi mogli kontrolirati klimatske uvjete. To je trend u kojem ćemo u narednom razdoblju svi morati ići. Ova godina će biti jako izazovna po pitanju cijena koje idu prema gore”, kazao je Đurić. Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, prisjeća se da su cijene hrane u Hrvatskoj počele rasti još 2020. “Kao potrošači primjećujemo da cijene stalno rastu i da mjere koje se uvode, poput smanjivanja PDV-a na dio prehrambenih proizvoda, nisu dale nikakvog efekta te da je hrana sve skuplja”, navodi Knežević.

Dalibor Kezele, direktor sektora Poljoprivreda Podravke, kazao je da ovisnost o uvozu poljoprivrednih sirovina predstavlja rizik za poslovanje ove tvrtke jer većinu svojih proizvoda plasiraju na domaćem tržištu. “Primjećujemo drastični pad industrijske proizvodnje povrća te rast proizvodnje žitarica. Razloga je više, od depopulacije preko nedostatka investicija u taj sektor do složenosti proizvodnje”, kazao je Kezele. Zvjezdana Blažić, analitičarka Smartera, ističe da je u nekim kulturama Hrvatska ostvarila samodostatnost i da situacija ide na bolje. “Slaba struktura proizvodnje u smislu da ne proizvodimo dovoljno mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda te voća i povrća, koji su najviše traženi u turizmu, su glavni problem. Kada zbog pandemije korone nije bilo snažne turističke sezone, mi smo uglavnom bili samodostatni po pitanju potražnje za hranom”, kazala je Blažić.

Ako ste mislili da hrana neće biti skuplja, prevarili ste se

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost