Godišnje se u Hrvatskoj izgubi 2,1 milijarda kuna na razlici podignute i isporučene vode zbog gubitaka u lošoj mreži i ilegalnih priključaka. Iako prosječni gubitak od 46 posto predstavlja 0,9 posto BDP-a i pokazuje da je opskrba vodom u Hrvatskoj neučinkovita, problemom se nitko previše ne bavi i ne zabrinjava. Prosječni je gubitak po županije sto milijuna kuna godišnje. Cijene vode formiraju se po nepoznatim kriterijima, a ako koncesionari imaju financijske gubitke, oni se spašavaju dotacijama iz lokalnih proračuna bez previše pitanja i traženje uzroka. Rezultati su to posljednjeg istraživanja Instituta za javne financije koji se prihvatio za njih prilično neobične teme.

Prijeti opasnost
Analizu su napravili Anto Bajo i Branimir Filipović na osnovi dostupnih podataka 2005. da bi potaknuli javnu raspravu i ukazali na bitan, a zanemarivan problem. Iako nije direktno utvrđeno, može se iz podataka zaključiti pomalo apsurdan razlog nebrige. Hrvatska ima po stanovniku 16.700 kubičnih metara vode, što je više nego dovoljno za vlastitie potrebe, te je po zalihama svrstava na peto mjesto u Europi i 42. u svijetu. Očuvanje tog vodnog blaga trebalo bi biti prioritet, ali se umjesto toga veoma mali broj otpadnih voda prikuplja i obrađuje, gubici su enromni i stalno prijeti opsanost od zagađenja sličnog kakvo se nedavno dogodilo u Petrinji. Samo 40 posto stanovništva ima priključak na kanalizaciju, a tek 75 posto na vodoopskrbnu mrežu. Prosjek pirključenosti zemalja EU na vodoopskrbnu mrežu je 85 posto (bez Rumunjske). “Imali smo podatke za 2005. i na osnovi njih smo radili, ali ne vjerujem da se u omjerima bilo što promijenilo i danas jer se još nitko ozbiljno nije počeo baviti problemom gubitaka u vodoopskrbi i vodom općenito”, rekao dr. Anto Bajo za Poslovni dnevnik. U 2005. godini je u svim županijama bilo iscrpljeno 440 milijuna kubičnih metara vode, a isporučeno je samo 259 milijuna. Analiza pokazuje da svako povećanje isporuke vode zbog potreba stanovništva, gospodarstva ili turističke sezone dolazi do povećanja gubitaka. Za svako povećanje od jednog kubičnog metra nastaju gubici od 0,89 kubičnih metara. Prosječno se po kubiku vode gubi oko 46 posto vode u Hrvatskoj, izračunali su autori. Kako je prihvatljiva razina gubitaka u Europskoj uniji od 15 do 18 posto, normalno je da trgovačka društva koja je gube povećavaju cijene. “Komunalna društva postupno uvode tržišnu cijenu vode, a istovremeno ne brinu dovoljno o velikim gubicima pitke vode na njezinu putu do krajnjeg korisnika”, stav je autora.

Najgore u Zadru
Zbog toga sve zemlje OECD-a imaju određene vrste subvencija za socijalnije ugroženo stanovništvo, a većina i za osiguravanje dostupnosti vode kroz investicije. U Hrvatskoj su dostupni podaci ukupne cijene vode opterećeni vodnim naknadama koje ubiru Hrvatske vode i PDV-om, ali načini kako se formira osnovna cijena vode su nedostupni. Prema podacima za 2005. godinu, neslavni rekord gubitaka drži Zadarska županija. U njoj se izgubi 68 posto ukupno dignute vode, slijedi je Šibensko-kninska u kojoj se gubi 60 posto, Karlovačka sa 59 posto gubitaka i Brodsko-posavska sa 49 posto gubitaka. Jedina županija koja gubi manje od europskog prosjeka je Koprivničko-križevačka sa 8 posto gubitaka, a sljedeća po redu je Zagrebačka sa 21 posto gubitaka.