Svjedočenje Mate Granića protiv Ive Sanadera u slučaju provizije Hypo banke i ratnoga profiterstva, koje je počelo prošloga tjedna Granićevom izjavom da je Sanadera ovlastio da pregovara s Hypom, u četvrtak je imalo dramatičan nastavak pun zapleta, pa je čak obrana optužila bivšeg ministra vanjskih poslova za krivokletstvo. Povod su bili različiti iskazi dani u istrazi i na sudu, a na kraju je branitelj Čedo Prodanović u cijelosti prigovorio Granićevu iskazu: “Nećemo ga tužiti za krivokletstvo jer bi se ono moglo shvatiti kao još jedna pravnička figura. Obrana se pouzdaje da će se na ovom suđenju vidjeti tko govori istinu.” Unakrsno ispitivanje svjedoka Granića pred vijećem suca Ivana Turudića bilo je u znaku paljbe nizom kratkih pitanja fokusiranih na konkretne činjenice. Pitanja su svjedoku postavljala sva tri Sanaderova branitelja. Nakon pravog “rešetanja” ostao je dojam da je iskaz važnoga svjedoka optužbe prilično uzdrman, no vidjet će se kako će ga sud vrednovati.

Mockovo pismo
Zasad je zanimljivo da su branitelji s puno žara ustvrdili da je Granić izbjegavao odgovarati na važna pitanja, znatno mijenjao iskaz ili se nije uopće sjećao bitnih stvari kao što je pismo namjere. Prodanović je, naime, vrlo oštro reagirao na to što je Granić izbjegavao odgovoriti na pitanje vezano uz to pismo i kome je govorio o pismu austrijskog šefa diplomacije Aloisa Mocka koji je povezao hrvatsku Vladu s Hypo bankom. Prodanović je htio da objasni razliku u svojim iskazima s obzirom na to da je u istrazi tvrdio da je s Mockovim pismom upoznao samo predsjednika Tuđmana i suradnike, dok je na sudu ustvrdio da ga je pokazao cijelom užem kabinetu Vlade. To pak otvara pitanje tko je u godinu i pola dana od primitka pisma do uključivanja Sanadera kao pregovarača pregovarao s Hypo bankom. Granić je općenito škrtario na odgovorima, pa nije bio rječit ni u vezi s prijašnjim susretima s vodstvom Hypa. Kad je riječ o sastanku s Kutlererom 1996., Granić je samo odgovorio da nisu komunicirali. Dodatno je na zahtjev obrane objasnio da je zapravo bio na večeri u austrijskom Bad Kleinkircheimu, ali na poziv tadašnjega koruškog poglavara. Kada ga je, međutim, obrana upitala tko je to bio, Granić je odgovorio da ne zna. Na isti je način odgovorio i na sva ostala pitanja braniteljice Jadranke Sloković koja su bila vezana uz njegove ispodprosječne spoznaje o utjecaju Jörga Heidera u Hypo banci s obzirom na to da je bio ministar vanjskih poslova koji je u ime Valentićeve vlade potpisao zajam Hypo banke za kupnju zgrada veleposlanstava. Ispostavilo se, međutim, da je Graniću 1999. Hypo banka odobrila 300.000 maraka kredita uz 9 posto kamata za gradnju kuće. No, Granić je rekao da mu je oko tog kredita, budući da on nije imao kontakte s bankom, pomogao Sanader. Naveo je i da je 2004. osnovao konzultantsku tvrtku koja je 2005. potpisala ugovor s Hypo bankom na godinu dana te da je on tri puta produljen.

‘Nije to provizija’
“Godine 2007., kada je Njemački Bayern BLB kupio Hypo International i kada je guverner HNB-a donio odluku da neće dopustiti ulazak njemačkoj banci na hrvatsko tržište, Hypo me ponovno kontaktirao da pomognem savjetodavnom uslugom. Meni nije dana provizija, nego mi je ponuđen ugovor o konzulatntskim uslugama”, ustvrdio je Granić. Na pitanje suca Turudića o iznosu, odgovorio je: “Ako vas baš zanima, 200.000 eura za godinu dana!” Suđenje se nastavlja 8, prosinca, kada će svjedočiti Wolfgang Kulterer, bivši predsjednik Uprave Hypo banke.