Koliko je zamjena kune u euro katapultirala cijene, oko čega se zadnjih tjedana vodi rat Vlade i privatnog sektora uz asistenciju državnih inspektora, trebalo bi biti jasnije u srijedu s objavom prve procjene inflacije u siječnju.

U procjeni siječanjskog rasta cijena primjetna su odstupanja prognoza: u Raiffeisenu očekuju njegovo ubrzanje na 13,5 posto na godišnjoj razini (s 13,1 posto u prosincu) dok su u središnjoj banci primijetili usporavanje rasta cijena u prva dva tjedna nakon Nove godine.

”Naša prognoza inflacije u siječnju iznosi 13,5 posto, a očekujemo da i u prvom kvartalu ona ostane na dvoznamenkastim razinama s tendencijom laganog smirivanja prema kraju godine pod uvjetom da bude novih šokova”, kazala je glavna ekonomistica Raiffeisen banke Zrinka Živković Matijević. Na razini cijele godine inflacija bi se mogla iznivelirati na 7,5 posto.

Usporavanju pritisaka troškova hrane i energije posljednjih mjeseci pridružuje se i pad proizvođačkih cijena “što ohrabruje jer odražava normalizaciju lanaca opskrbe”. Duboko ukorijenjena, inflacija će još duže vrijeme ostati na povišenim razinama pa se na dva posto, na koje dugoročno cilja Europska središnja banka, neće vratiti prije 2025., kaže Živković Matijević.

Većina inflatornih pritisaka u prosincu stigla je od hrane, više nego od energije, slično kao i u drugim europskim zemljama. Zagrebe li se dublje u inflaciju, vrijedi primijetiti da je iako je opća razina cijena u Hrvatskoj na 72 posto europskog prosjeka, to ne vrijedi za cijene hrane i bezalkoholnih pića koje su više jedan posto.

Prosječno hrvatsko kućanstvo na hranu potroši 19,5 posto mjesečnog budžeta, gotovo identično kao u Poljskoj u kojoj su cijene hrane i pića za četvrtinu niže nego kod nas, a opća razina cijena za gotovo 38 posto niža.

Dok se ispuhuju cjenovni pritisci na proizvođačke cijene, primjetno je usporavanje ekonomske aktivnosti. U prosincu je industrijska proizvodnja na godišnjoj razini u padu drugi mjesec zaredom, za 2,4 posto, nadmašivši korekciju iz studenog. Na mjesečnoj razini industrijska proizvodnja porasla je 0,1 posto prema studenom.

U silaznom trendu završila je i maloprodaja koju, i službena je potvrda Državnog zavoda za statistiku, iznad vode nije uspjela održati ni (pred)blagdanska potrošnja. Promet u trgovini na malo pao je 0,8 posto na godišnjoj, jednako kao i na mjesečnoj razini.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Potrošnja bi ‘zaronila’ i dublje da Hrvatska nema solidno tržište rada, napominje glavna ekonomistica RBA. Registrirana stopa nezaposlenosti je na povijesno najnižoj razini, 6,8 posto, koju dio stručnjaka ocjenjuje prirodnom razinom s obzirom na strukturu domaćeg gospodarstva.

U tim uvjetima nedostatak radne snage pokriva se zapošljavanjem radnika iz trećih zemalja, izvan EU, pa je Hrvatska došla u situaciju da je lani podneseno oko 129 tisuća zahtjeva za boravak i rad, premašivši broj (registriranih) nezaposlenih za 13 tisuća, a procjene su da neslužbeni broj stranih radnika još i veći.

Kočenje gospodarstva u zadnja tri mjeseca prošle godine, uz vjerojatni pad u posljednja tri mjeseca na krilima pada industrijske proizvodnje, podbačaja maloprodaje i stabilne građevinske aktivnosti, u konačnici bi mogao rezultirati sa 6,3 posto rasta BDP-a, očekuju u RBA.

Promet u maloprodaji u prosincu je pao 0,8% na godišnjoj, kao i mjesečnoj razini/D. Puklavec/PIXSELL

Neodržive stope
”Usporavanje je primjetno ovdje. Hrvatska je u 2023. godinu ušla s razinom realnog BDP-a oko 10 posto višom u odnosu na razine prije pandemije. To je poprilično visoka stopa rasta i na neki način je neodrživo da se tako snažne stope rasta nastave u sljedećem razdoblju”, ističe.

I dok u RBA očekuju pad svih sastavnica bruto domaćeg proizvoda, izvjesno je da će investicije na krilima novca iz EU fondova ublažiti taj pad zbog čega bi gospodarstvo pod 2023. ipak ostvariti 1,2 posto rasta. Takvu prognozu, barem zasad, prate uravnoteženi rizici ostvarenja bez obzira na vanjske faktore, energetsku krizu, invaziju Rusije na Ukrajinu te značajno usporavanje ekonomskog zamašnjaka najvažnijih trgovinskih partnera u Europi.

Turizam će nakon izvrsne lanjske sezone, u kojoj se prihodi od potrošnje nerezidenata procjenjuju na 13 milijardi eura, ponovno igrati glavnu ulogu u performansu gospodarstva i u 2023. U isto vrijeme, “dok turistički rezultati vesele”, s makroekonomskog aspekta ponovno na stol dolaze upozorenja o pretjeranoj ovisnosti o tom segmentu.

Ovisnost o turizmu
”Ovisnost Hrvatske o turizmu je sve veća i neophodno je raditi na diverzifikaciji gospodarstva i jačanju industrije”, napominje. U RBA podcrtavaju da “ostaje činjenica visoke, pa čak i rastuće ovisnosti o turizmu temeljene na dolasku, noćenjima i potrošnji prvenstveno inozemnih gostiju.

Stoga, duljina i jačina potencijalne recesije, uz obuzdavanje inflacije, kod najvažnijih emitivnih tržišta Hrvatske uvelike određuje i izglede rasta ne samo izvoza usluga već i osobne potrošnje zbog strukture turističkih kapaciteta i utjecaja na raspoloženje i očekivanja hrvatskih kućanstava”.

Slabi izgledi rasta, garnirani nezavidnom i ranjivom strukturom, otvaraju pitanje fiskalne potrošnje. Premda se proračun (zasad) dobro puni na krilima inflacije, a javne financije pod kontrolom, činjenica je da se struktura rashodne strane proračuna nije bitnije promijenila. Fiskalna politika zasad nije tema u EU, ali će prije ili kasnije matematika javnih financija doći na stol u okružju rasta troškova duga.

Pri tom na umu treba imati da je 2024. u Hrvatskoj izborna godina uoči koje, iskustvo uči, ‘popušta’ disciplina, a cijenu plaćaju porezni obveznici.