Dok se glavni ljudi hrvatskih kompanija potpuno usredotočuju na dolazeću 2022., za godinu koja je na izmaku u većini slučajeva gospodarstvenici neće reći da je to bila još jedna covid-godina za zaborav. Od 2021. mnogo su očekivali, a svoj optimizam su gradili na nabavci cjepiva, kojeg je hrvatska Vlada osigurala u sklopu zajedničkog EU plana.

Sjetimo li se sada kalkulacija s početka 2021., procjena je bila da će do ljeta biti cijepljeno više od 50 posto stanovništva, a do kraja godine svi. Tada još nitko ni u Bruxellesu, ni u Vladi u Zagrebu vjerojatno nije pomislio da će se nakon prvog početnog i eufooričnog zanosa oko pojave spasonosnog cjepiva sve vrlo brzo pretvoriti u gorko razočaranje.

Cijepljenje stanovništva zastalo je već nakon prva dva mjeseca i pokazalo se ubrzo koliko će mukotrpan put biti cijepiti onu drugu polovicu stanovništva. Nisu samo svi vladini planovi bili vezani uz ubrzano procjepljivanje stanovnika, nego i planovi svih odgovornih hrvatskih gospodarstvenika. Pogotovo onih koji nisu mogli organizirati danas tako popularni i svrsishodni rad od kuće. U mnogim segmentima realne ekonomije rad od kuće nije primjenjiv i ne može nadomjestiti rad u proizvodnom pogonu.

Sada na kraju godine većina gospodarstvenika koje je Poslovni dnevnik tradicionalno pozvao da sami iskomentiraju i svedu račune za 2021. i planove za 2022. potvrdit će da je hrvatsko gospodarstvo vrlo žilavo i u mnogim segmentima uspjelo ostvariti rezultat iznad očekivanja. I ne radi se tu o uspjehu tek gotovo potpuno uskrslog turističkog sektora, nego je u krizi odskočio čitav niz proizvodnih sektora.

Rast usred pandemije

Sve proizvodne djelatnosti vezane uz metaloprerađivačku industriju bilježe rast, s tim da neke od njih, poput proizvodnje metala, gotovih metalnih proizvoda, računala i elektrotehničkih i optičkih proizvoda, te električne opreme, niti u 2020. godini obilježenoj lockdownom nisu imale negativan predznak.

U sektoru industrije Hrvatske gospodarske komore ističu da je kod metaloprerađivača specifično bilo i to da je tijekom korone povećan broj tvrtki i ukupnih prihoda, a taj se trend održao i u ovoj godini. Pitanje je kakva će slika biti u idućoj godini zbog velike ovisnosti o uvoznim sirovinama, koje su i skuplje i teže dostupne, što otežava ugovaranje i dodatno usporava realizaciju samih poslova.

Te brige ne kače hrvatsku IT industriju, za koju je korona bila pravi “poguranac”, zahvaljujući ubrzanoj digitalizaciji koja je nastupila i koja je još aktualna. Štoviše, taj segment tek dobiva krila u nadolazećim godinama, zbog naglaska koji se u europskoj razvojnoj politici stavlja na ubrzanu digitalnu transformaciju. Farmaceutska industrija s pandemijom je ostala je jedan od najsnažnijih industrijskih sektora i najvećih izvoznika Hrvatske.

Uz postojeće proizvođače, ovu je godinu dodatno obilježila i investicija teška 10 milijuna dolara u bivše Plivine i Tevine pogone u Savskom Marofu. Projekt koji su uz angažman EK i Vlade i direktan razgovor s čelnim ljudima amerčkog farmaceuta Pfizera u proljeće obznanili, predviđa da do kraja 2021. bude pokrenuta proizvodnja supstanci i komponenti za Pfizeriovo cjepivo protiv korone, koje je sada cjepivo broj jedan u svijetu protiv ovog virusa.

Za očekivati je i konkretniji nastavak projekta novog Imunološkog zavoda koji bi polako trebao prelaziti iz papirnate u konkretnu fazu i u naredne dvije do tri godine uskrsnuti proizvodnju na novoj lokaciji. A snažan rast, s procjenama da će biti nastavljen, bilježi i proizvodnja svih materijala za građevinski sektor, koji se diže na očekivanjima velikih poslova na obnovi potresom razrušenih područja Zagreba i zagrebačkog prstena i Banovine. Tek je, zapravo, nekoliko industrijskih proizvodnji koje u iduću godinu ulaze oslabljene, a jedna od njih je kemijska.

U devet ovogodišnjih mjeseci prema službenoj statistici pad proizvodnje kemikalija i kemijskih proizvoda pao je za više od 10 posto, a razlog se nalazi ponovno u poremećajima na tržištu zbog velikog porasta cijena sirovine. Veće cijene sirovine i manje narudžbe i posljedično pad aktivnosti obilježavaju i dalje odijevnu industriju, koja se i prije pandemije suočavala s nepovoljnim trendom. Donekle povoljnija situacija je s proizvodnjom tekstila, koja se ove godine diže ponajprije zahvaljujući proizvodima visokih tehnoloških performansi i stupnja zaštite.

Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK za industriju i održivi razvoj, procjenjuje da će ubrzana digitalizacija i uvođenje Industrije 4.0 pridonijeti daljnjem razvoju IT sektora, ali i metaloprerađivačke industrije. Značajna događanja očekuje i farmaceutski sektor, jer Europska komisija, kaže on, zbog iskustva krize uzrokovane Corona-19 ponovno naglašava značaj zadržavanja razvoja i proizvodnje lijekova i aktivnih farmaceutskih tvari u Europskoj uniji.

Očekivan porast poslova u građevinskom sektoru već prati veća proizvodnja građevinih materijala, a posebno značajnu promjenu, prema Radošu, uočava se u sve većoj potražnji industrijskih proizvoda koji su proizvedeni u EU, odnosno u Hrvatskoj, te se pojedine tvrtke suočavaju s prevelikim narudžbama i nedostatkom radne snage. Dok se još prije godinu dana u razgovorima o novim izazovima tome nije pridavalo važnost, ove godine ključna je riječ odgovorno poslovanje i zelena politika.

Neki od domaćih proizvođača koji podliježu bilanciranju CO2 već osjete sve veći pritisak koji stvara taj neizravni porez, te ih sili na ulaganje u nove tehnologije manje štetne za okoliš i klimatske promjene. U vrijeme kada je Hrvatska ulazila u članstvo EU cijena tone CO2 iznosila je nešto više od 4 eura, dok danas ona prelazi 60 eura i ima tendenciju daljnjeg povećanja.

Primjer tog opterećenja za industriju je i jedina hrvatska šećerarna HIŠ, koja je nedavno platila 24 milijuna kuna za kupnju nedostajućih slobodnih jedinica, što je inače razina od 5 posto prihoda te kompanije.

“Velike promjene već su tu, posebno kod energetski intenzivnih industrija koje su obveznici trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, tzv. EU ETS sustav. To podrazumijeva promjenu tehnologije, ali i kupovanje emisijskih jedinica, čija je cijena značajno porasla u posljednje dvije godine, te će i dalje rasti.

Navedeno za sobom povlači značajna financijska sredstva koje tvrtke moraju osigurati paralelno s ulaganjima u ozelenjivanje poslovanja”, ističe Radoš, dodajući da se uz već postojeće sektore energetski intenzivnih industrija očekuje još uključivanje sektora prometa i zgradarstva u sustav trgovanja. Od 2022. sve velike i srednje tvrtke izlistane na burzama bit će obveznici pripreme tzv. Korporativnih izvješća o održivosti.

Farmaceutska industrija s pandemijom je ostala jedan od najsnažnijih industrijskih sektora i najvećih izvoznika/Tomislav MiletiĆ/PIXSELL

Riječ je o novoj obvezi poduzećima, koje zahtijeva i mobilizaciju dodatnih financijskih i ljudskih resursa. Predanost održivom poslovanju, drugim riječima, postaje prioritet. Nameće se ne kao trošak, nego obveza koja nema alternativu, no za koju je u europskim fondovima spreman izdašan financijski suport za one koji su voljni mijenjati se.

“Dio tvrtki svjestan je potrebe za transformacijom, ulažu u ozelenjivanje poslovanja, energetsku učinkovitost, povećanje udjela OIE. Tako je na zadnji natječaj za sufinanciranje povećanja energetske učinkovitosti i korištenja OIE u proizvodim industrijama pristiglo ukupno 345 projektnih prijedloga, a 28 tvrtki je dobilo sredstva. Velik broj projekata je pripremljen, a tvrtke najviše u ovom trenutku brine učestalost raspisivanja natječaja i izdašnosti dostupnih sredstava”, kaže Radoš, ilustrirajući kako proizvođači prepoznaju zelenu tranziciju kao priliku.

Daljnje intenziviranje i motiviranje za promjenu tradicionalnih poslovnih modela poticat će i sve veći pritisak koji dolazi od samih kupaca, poslovnih partnera, investitora, koji su sve skloniji tvrtkama koje preferiraju ekološko, zeleno i energetski učinkovito.

Važnost prehrambene industrije

Pandemija i poremećaji na tržištu još su povećali stratešku važnost proizvodnje i prerade hrane. Hrvatska u tu bitku ulazi s loše pozicije, jer njezina produktivnost rada poljoprivrede je tek na razini trećine EU prosjeka, a u prehrambenoj industriji 51 posto. Prekomjeran je i vanjsko-trgovinski deficit, a pola od toga generira se u razmjeni mesa, mlijeka, jaja i hrane za životinje.

Problem je i što 75 posto suficita ostvarujemo u žitaricama i uljaricama. Nije, naime, dobro da mala i nesamodostatna zemlja poput naše izvozi sirovinu. Kako su lošiji rezultati stočarstva, koje se još nije dosegnuo volumen iz 2013., u resornom Ministarstvu poljoprivrede su posebno zabrinuti s budućnošću stočarstva. Cjenovni udari koji se odnose na hranu koju Hrvatska uvozi mogli bi teško pogoditi hrvatsko gospodarstvo, jer naša poljoprivreda ih ne može amortizirati.

Najveći porast cijena bilježi se kod biljnih ulja i žitarica, pa stručnjaci opravdano strahuju za naredne godinu zbog smanjenog prinosa kukuruza, porasta cijena žitarica, ali i njihovog prekomjernog izvoza, zbog čega će doći do nestašice hrane za stoku i lančano poskupljenja mesa.

Velike se nade polažu u strateški plan zajedničke poljoprivredne politike, no kako kaže potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević, jača potpora slijedi tek od 2023. U fokusu mjera vladine poljoprivredne politike po njemu treba biti upravo u područjima gdje generiramo najveći deficit, dakle, voćarstvu, stočarstvu i povrćarstvo.

Drvna industrija ove je godine oborila izvozne rekorde/PD

“Nažalost, hrvatski privatni sektor u istraživanje i razvoj prehrambene industrije ulaže dvostruko manje sredstava od prosjeka EU, odnosno tek 0,14% BDP-a. Bez snažne sinergije znanosti i gospodarstva nećemo moći odgovoriti na izazove – od globalnog problema gladi, sve rigoroznijih standarda sigurnosti hrane i zaštite okoliša, sve većih zahtjeva za ulogom hrane u prevenciji i liječenju bolesti do trendova kao što je personalizacija hrane prilagođena genetskoj strukturi svakog pojedinca”, ističe Kovačević.

Ove godine rast bilježi ukupan hrvatski izvoz, te već sada jasno da će premašiti dosad rekordnu izvoznu 2019. Jedan od sektora kojeg njegovi proizvođači rado predstavljaju kao signalizatora dobrih ili loših gospodarskih trendova u gospodarstvu je drvna industrija.

Ove godine također bilježi rekorde, a za iduću imat će brojne izazove, jer je u međuvremenu porasla cijena energije, Hrvatske šume podigle su cijenu sirovine i što je jednako važno, trošak rada koji ga je činio konkurentnim neminovno se podiže, jer radnika kronično nedostaje. S tim se brigama suočavaju uostalom i ostali industrijalci.

Glad za radnicima

Na dostupnost radnika i na cijenu rada teško je utjecati, jer nedostaje ih i u razvijenim članicama Europske unije, poput Njemačke. U ovoj godini, nakon što su dale pozitivan efekt vladine mjere očuvanja radnih mjesta koje su nastavljene iz prve pandemijske godine, te je u praksi zaživjelo i ukidanje kvota za zapošljavanje stranaca, čime su vrata za njihov lakši dolazak otvorena, gospodarstvenicima i dalje nije lako doći do radnika.

A iduće godine očekuje se još jedan izazov – usvajanje novog zakona o radu. Kako će reći Damir Zorić, glavni ravnatelj HUP-a, biti će to i prvi veliki reformski test. Pitanje je po njemu hoćemo li dobiti zakon na europskoj razini ili se vraćamo u stara vremena administrativne sigurnosti.

“U razvijenim zemljama ugovori o radu odavno su fleksibilni za razliku od naših kruto rigidnih. Tvrdi se da je Hrvatska vodeća europska zemlja po broju ugovora o radu na određeno vrijeme, no podaci Eurostata pokazuju da nismo prvi, dapače, znatno ispred nas su Poljaci, Nizozemci, Španjolci, Šveđani.

Sigurnost zaposlenja osigurava prije svega dobra tvrtka u stabilnoj i dinamičnoj ekonomiji, a administrativna zaštita zaposlenika i sigurnost radnih mjesta u neperspektivnom gospodarstvu umjetna je i prije ili kasnije propada”, upozorava Zorić. Ipak, mora se priznati da pojedini gospodarstvenici nemaju muka s kvalitetnim kadrom, poput Rimac Automobila ili Infobipa. Prvi je nadomak Zagreba upravo startao s jednom od najvećih investicija u hrvatskom gospodarstvu, gradnji kampusa, golemog kompleksa na kojemu će smjestiti postojeće, njih oko tisuću, te nove zaposlenike.

Doba ‘jednoroga’

Drugi, Infobip, također je u usponu, nakon najnovije, četvrte akvizicije u samo godinu dana, najavljuje da tu ne staje, da želi ojačati pristup novim tehnologijama prije izlaska na burzu i planirane inicijalne javne ponude, a popularnost među mladim kadrovima dodatno je podgrijala odluka vodnjanskog jednoroga da zaposlenike nagradi dionicama kompanije. Infobip time postaje promotor drugačijeg modela privlačenja i motiviranja radnika u Hrvatskoj, što će ga dodatno smjestiti na listu najpoželjnijih poslodavaca Lijepe naše.

Najveći broj gospodarstvenika, onih malih i mikro, konačno će s početkom 2022. dočekati godinama zazivano “veliko” rasterećenje od 42 kune mjesečne naknade za članstvo u Hrvatskoj gospodarskoj komori, čime se ostvarila još jedna od parola o velikim reformama.

Mate Rimac nedavno je startao s jednom od najvećih investicija u hrvatskom gospodarstvu/PD

Pitanje je što će to donijeti u funkcioniranju HGK, koji će ostati bez velikog dijela prihoda i oslanjat će se na članarine srednjih i velikih tvrtki, a za početak, kako je predviđeno zakonskim izmjenama, pružati usluge svima, jer će mali poduzetnici i nadalje biti njezine članice, ali bez obveze uplate naknade.

Ono što će gospodarstvenicima biti puno veći izazov od članarine za HGK je privikavanje na nove odnose s nabavom i cijenama energije i sirovina. Pitanje je na koje ni znalci ne mogu dati odgovor kako će se dalje kretati cijene na globalnoj razini, no većina vjeruje da se neće spuštati na pretpandemijske razine.

Pojedinačno, poduzetnici sami nalaze rješenja kako se nositi s tim izazovima, pa primjerice karlovački HS Produkt poliku temelji na ugovaranju cijene električne energije na duži vremenski period, naručivanju veće količine sirovina, te stvaranju zalihe kako bi se s jedne strane amortizirao rast cijene sirovine, a s druge jednostavno imali dovoljno sirovina za proizvodnju. Sve kako ne bi došli u situaciju u kojoj je trenutno europska automobilska industrija.

Poremećaji koji su vidljivi na globalnoj razini, a koje još više otežavaju narušeni dobavni lanci i neizvijesnost pravovremene isporuke sirovina i roba, vraćaju pak na scenu državni protekcionizam kao mjeru zaštite svojih gospodarstava. To za hrvatske izvoznike, ocjenjuje Darinko Bago, predsjednik udruženja Hrvatski izvoznici, može predstavljati dodatan problem, tim više jer je za očekivati da hrvatska strana neće primjenjivati takve mjere za zaštitu svog gospodarstva.

Međutim, oni koji tomu brzo priskoče i pokrenu proizvodnju deficitarnih proizvoda i komponenti u uvjetima poremećenog funkcioniranja dobavnih lanaca, po Baginim riječima, sasvim sigurno će profitirati. Takva poruka Hrvatskih izvoznika iziskivala bi i brze reakcije u vladinoj politici, no taktika aktualne Vlade nije donositi brze odluke, već one s odgodom. Neki to tumače neodlučnošću, neke prekomjernim vaganjem i propitkivanjem. Takvo čekanje je vidljivo i u promišljanju industrijske politike za ovo desetljeće.

Još preklani je trebala biti usvojena nova strategija industrijskog razvoja, no ispostavilo se da smo čekali da se takav dokument donese najprije na razini EU, te bi se potom uskladili s glavnim smjerom koji će se protežirati europski razvoj. No, još uvijek prvi prijedlog temeljnog dokumenta za industrijski sektor na nacionalnoj razini nije stavljen u proceduru javne rasprave. Što će biti oslonac budućeg razvoja tako će biti tema kojom će se u Hrvatskoj baviti u 2022.

Usporeni strateški koraci

Usporeni koraci u utvrđivanju industrija koje se namjerava podupirati mogu se donekle pokazati pozitivnim ako ih se poveže s činjenicom da se s koronom aktualizirala namjera povratka proizvodnje iz dalekoistočnih zemalja, te da se dio tog “kolača” može povući i u Hrvatsku. Riječ je o dugoročnom procesu koji se, slažu se svi, neće dogoditi preko noći, te upravo stoga je i dobar moment za usklađivanje mogućnosti i pripremanje planova za “hvatanje” takvih povratnika na europsko tlo.

HGK-ova je procjena da nije realno očekivati prilike u primarnoj proizvodnji metala i bazičnih sirovina, budući da Hrvatska nema rudnih potencijala, ali su realne mogućnosti dobivanja dijela poslova koje će veće kompanije prepuštati dobavljačima. U lovu na veće industrijske pogone valja koristiti adute koje Hrvatska ima, kao što je blizina srednje Europe, dobra cestovna povezanost, morske luke i još uvijek niža cijena radnog sata nego u većini članica EU.

Takve prilike moguće su u svim djelatnostima koje se temelje na znanju i inovacijama, a u HGK-u posebno izdvajaju ICT tehnologije, proizvodnja elektroenergetskih i proizvodnih strojeva, farmaceutska i kemijska industrija, obrambena, te automobilska industrija i brodogradnja.

U 2022. slijedi i realizacija restrukturiranja Đure Đakovića, u kojoj će participirati država i najveći pojedinačni dioničari – češki poduzetnici/I. Galović/PIXSELL

Tomislav Radoš iz HGK posebnu priliku vidi u proizvodnji vodika, za što je, ističe, gospodarstvo pokazalo interes, Hrvatska ima zadovolljene sve preduvjete od potrebne visokokvalificirane radne snage, lokacija i zainteresiranih tvrtki, kako onih za razvoj tehnologija, tako i onih koje zanima primjena vodika kao energenta. Dodatan plus je i što su za takve aktivnosti predviđene financijska sredstva u fondovima i na europskoj i na nacionalnoj razini.

U idućoj godini konačno će zaživjeti povezivanje hrvatskog juga s ostatkom zemlje, krenut će promet Pelješkim mostom, a godina će proći i u pripremi za euro. Prema najavama premijera Plenkovića, “s visokim stupnjem vjerojatnosti možemo računati da će Hrvatska ući u europodručje s 1. siječnjem 2023.”. Izvijesno je da će iduće godine Hrvatska konačno ući u Schengenski prostor, čemu je ova Vlada također posvećena.

Premda se u javnom prostoru tomu možda malo pozornosti daje s aspekta gospodarstva, ulazak u Schengen dodatno će dati pozitivan podstrek turizmu, jer će olakšati ulazak turista iz zemalja s tog područja EU, s kojega upravo i dolazi najveći broj turista koji na destinacije u Hrvatskoj stižu automobilima. Osim za ulazak turista, jednostavniji i slobodniji režim prolaska granice utjecat će i na poduzetnike koji posluju s inozemstvom i definitivno smanjiti troškove prijevoza roba.

Ekonomski analitičari procjenjuju povećanje trgovinske razmjene s drugim zemljama schengenskog prostora, a najviše sa Slovenijom i Mađarskom. To zvuči logično s obzirom da s članicama te zone Hrvatska obavlja više od 60 posto izvoza i 75 posto uvoza. Ulazak u Schengen znači i dobru vijest za Luku Rijeka. Na riječkom području aktualizira se i velika investicija u modernizaciju Inine rafinerije, a ta tvrtka u fokusu će javnosti biti i dalje, jer je njezino preuzimanje jedno od prvih obećanja aktualnog premijera Plenkovića po dolasku u Banske dvore.

U ovoj godini nije se ispunila, do sada, najavljivana objava dogovora s mađarskim suvlasnikom Molom o otkupu dionica, pa će se po svemu sudeći ta tema nastaviti i u 2022. U njoj slijedi i realizacija restrukturiranja slavonskobrodskog industrijalca Đure Đakovića, u kojoj će participirati država i najveći pojedinačni dioničar češki poduzetnici Jaroslav Strnad i Rene Matera.

Velika brodogradnja, premda ovogodišnja statistika daje nešto pozitivnije brojke u prihodima i izvozu, prvenstveno zbog niske polazne osnove, još uvijek je bolna točka izvoza i gospodarstva. Naznake oživljavanja potražnje na tom tržištu ohrabruje nade da će se popuniti knjige narudžbi, no ključno je za financijski nestabilne kompanije riješiti pitanje financiranja tako vrijednih poslova.

Neovisno o pozitivnijim procjenama gospodarskog rasta i kreditnog rejtinga zemlje, ekonomisti procjenjuju da je gotovo dvije godine pandemije i dalje velik rizik za svjetsko, ali i hrvatsko gospodarstvo, te drže da bi nastavak negativnih epidemioloških trendova mogao imati veći utjecaj na sljedeću nego na ovu godinu.

Promjene mentaliteta

No, ukupno gledajući, aktualnu krizu, koja još traje, gospodarstvo Hrvatske zasad prevladava uspješnije nego onu posljednju, iz 2008. Zaslugu svakako ima činjenica da se u međuvremenu Hrvatska ukrcala u vlak Europske unije i lakše brodi. Promjena je možda i najviše vidljiva u mentalitetu samih poduzetnika, od kojih se u javni prostor sve manje čuju riječ problemi.

Probleme su u međuvremenu zamijenili izazovi. Nošenje s epidemijom ostaje, pak, izazov i za 2022. Prije godinu dana osnivač Microsofta Bill Gates dobro je procijenio da se “stvari neće brzo vratiti u normalnu niti nakon što se počne koristiti cjepivo”. Sada je mogao konstatirati ne samo da je bio u pravu, nego i da cjepiva koja smo dobili na žalost ne blokiraju prenošenje virusa, već samo ublažavaju rizik. Na tu slabost gospodarstvo se polako navikava i živjet će uz nju i u 2022.

A za sam kraj iduće godine za Hrvatsku pozitivan naboj i u gospodarstvu bi moglo proširiti Svjetsko nogometno prvenstvo. Iz iskustva prošlog u Rusiji u 2018., nogomet je potaknuo domaću potrošnju, posebice brze hrane i piva, a takav događaj bio je i jak promotor turizma i ukupnog gospodarstva. To bi se moglo ponoviti i 2022., naravno, budu li “kockasti” uspješni i u Kataru.