Više od dvjesto milijuna kuna godišnje iznose troškovi liječenja zaposlenika koji su na bolovanju, a hrvatsko gospodarstvo u jednoj godini na bolovanja posredno gubi čak 1,5 milijarde kuna, procjena je koju je na upravo održanim Danima hrvatskog osiguranja iznio dr. Stjepan Turek, savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore za razvoj i istraživanje i bivši direktor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Turek upozorava da se situacija može znatno popraviti provedbom novog Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, no u provedbu valja uložiti izniman napor jer se otpori očekuju sa svih strana.
“Ako želimo da osiguranje radnika i zaštita na radu dobro krene, treba sve sudionike te provedbe pomno pripremati mjesecima da nam se ne bi ponovilo toliko puta viđeno, da zakon zaživi samo na papiru”, kaže Turek. On podsjeća da u zadnjih pet godina raste broj bolovanja, no zanimljivo je da se epidemiološki podaci mijenjaju.

Ozljede na radu
Prema podacima HZZO-a, broj bolovanja u zadnjih pet godina kontinuirano je u porastu pa je tako lani na 1,4 milijun zaposlenih bilo čak gotovo 1,1 milijun dana bolovanja, što je čak dvostruko više dana nego 2002. godine. U odnosu na početak desetljeća raste i broj ozljeda na radu. Na tisuću zaposlenika lani je bilo više od osamdeset ozljeda na radu, što je također dvostruko više od prethodnog razdoblja, na tisuću zaposlenih prošle je godine zabilježeno 45 smrtnih slučajeva, a od toga gotovo dvadeset izravno je vezano uz rad. Izjednačavanje osnovne i specifične zdravstvene zaštite prije tridesetak godina postupno je ugušilo specifičnu zdravstvenu zaštitu, podsjeća Turek i dodaje da su se posljedično gubili i troškovi medicine rada u ukupnim troškovima obveznog osiguranja. Jedna od negativnih posljedica utapanja medicine rada u primarnu zaštitu je potpuni nesrazmjer broja osiguranika na jednog specijalista medicine rada. U Primorsko-goranskoj županiji, primjerice, jedan specijalist medicine rada opslužuje nešto više od četiri tisuće osiguranika, a u Požeško-slavonskoj gotovo 21 tisuću ljudi. Štoviše, pojedini specijalisti medicine rada imaju i ugovor s HZZO-om u svojstvu izabranog doktora obiteljske medicine, a specijalisti medicine rada ugovaraju cijenu usluga s poslodavcima.“Zbog svega toga nema jasnih financijskih pokazatelja cijele djelatnosti, ali ni stvarnih epidemioloških podataka. Upitno je stanje zaštite zdravlja na gradilištima i okolišu”, upozorava Turek. Štoviše, u Hrvatskoj postoji velik broj prerano umirovljenih radnika, ali nema podataka o utjecaju radnog mjesta na oštećenje zdravlja, osim kad je primarni uzrok profesionalna bolest ili ozljeda na radu. Kad je štetnost radnog mjesta samo jedan od uzroka invalidnosti, utjecaj te štetnosti uopće nije evidentiran. HZZO evidentira vrlo niske troškove vezane uz profesionalne bolesti i vraća poslodavcima dio neutrošenih sredstva. Rezultat takve politike je činjenica da dosad poslodavca ništa nije prisiljavalo da ukloni štetne radne uvjete.

Zaštita na radu
Turek napominje da i osiguravatelja i poslodavca, ali i radnike, treba uvjeriti da će im se žaštita na radu i stvaranje zdravijih uvjeta na poslu vrlo konkretno isplatiti. Radnici će se morati naviknuti na zaštitne rukavice i uvidjeti da im čuvaju ruke, a poslodavci će spoznati da im je mnogo jeftinije osiguranje radnika nego plaćanje visoke odštete za preminule radnike koji bi ostali na životu da su bili pravilno zaštićeni ili pak ulaganje u preventivne preglede koji će smanjiti broj dana bolovanja. Obveze na snagu će stupiti tek po osnutku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu koji bi se trebao ustrojiti do proljeća i u šest mjeseci od osnutka donijeti propise za provedbu zakona.