Malo je ekonomista na ovim prostorima koji snažno plijene pažnju javnosti i čija se izlaganja očekuju s posebnim zanimanjem. Uz guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog, analitičar Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije Vladimir Gligorov svakako je jedan od njih. Gligorov je prošloga tjedna gostovao na 3. ekonomskoj konferencije Zagrebačke škole za ekonomiju i managementa gdje je održao predavanje o praksi neoklasične ekonomske teorije na prostorima srednje i istočne Europe. U intervjuu Poslovnom dnevniku pobliže pojašnjava svoje viđenje hrvatskih, ali i globalnih ekonomskih problema.

Unatoč tehničkom izlasku iz recesije većine zapadnih država, stručnjaci misle da opasnost od povratka recesije nije isključena. Slažete li se s tim i što bi moglo izazvati recesiju s dvostrukim dnom?
Trenutno su izgledi za ponovnu recesiju relativno mali. EU je poboljšala očekivanja o rastu u ovoj i sljedećoj godini, a ne očekuje se ni usporavanje rasta u Americi, mada tamo prevladava nezadovoljstvo trenutnim relativno sporim oporavkom gospodarstva. Naravno, ako se oporavak procjenjuje po stanju na tržištu rada, onda su očekivanja i dalje pesimistična. Naime, u većini razvijenih zemalja trenutna brzina oporavka gospodarstva nije dovoljna da bi se zaustavilo smanjivanje zaposlenosti ili da bi se počela smanjivati nezaposlenost. Trenutno je osnovna briga relativno produžen period sporog oporavka i depresiranog tržišta rada.

Hrvatska je jedina država s područja bivše Jugoslavije koja još službeno nije izašla iz recesije. Što je tomu, prema vašem mišljenju, razlog?
To je duga priča. Hrvatska je bila prisiljena ‘hladiti’ gospodarstvo još prije izbijanja krize zbog neodrživog rasta vanjskog duga. Potom je, jače od drugih zemalja, bila pogođena presušivanjem izvora kreditiranja, jer su kućanstva, tvrtke i država zaduženiji od većine drugih zemalja u regiji. Reakcija na krizu bila je potpuno neadekvatna, posebno kada je riječ o fiskalnoj politici koja je bila lišena i strategije i kratkoročnih mjera. Donijeta je i odluka da se ne traži podrška MMF-a što nije povećalo uvjerljivost domaće ekonomske politike, kao što se očekivalo, jer konzistentne politike nije ni bilo. Konačno, oporavak bi morao zasnivati na rastu izvoza, između ostalog i zbog visoke vanjske zaduženosti, ali je izvozni sektor, izuzev turizma, relativno mali. Na kraju, utjecaj je imala i politička nestabilnost i nedosljednost Vladine politike. Najavljene su reforme koje su imale za cilj smanjivanje javne potrošnje, a krenulo se u suprotnom pravcu kod sastavljanja proračuna.

Slažete li se s procjenom guvernera HNB-a Željka Rohatinskog da je iluzorno očekivati da će globalni oporavak automatski izvući i Hrvatsku iz recesije?
To je točno. Hrvatska nema mnogo toga čime bi mogla povećati izvoz, a produžena recesija i povećana neizvjesnost oko strategije ekonomske politike neće dovesti do povećanja stranih ulaganja. No, pristupanje EU moglo bi pomoći.

Kako ocjenjujete Vladin Program gospodarskog oporavka i koji su najveći problemi hrvatske ekonomije?
Pa taj je program na papiru, a mjere nisu usklađene sa ciljevima. Ključni problem hrvatske ekonomije je slab izvoz i očekivano daljnje pogoršanje na tržištu rada. Koliko vidim, nema mjera koje se bave reformama, a koje bi imale za cilj povećanje proizvodnje za izvoz i poticanje zapošljavanja.

Rekli ste kako bi se Hrvatska i zemlje u regiji mogle naći pod pritiskom zbog niskog rasta BDP-a i nemogućnosti smanjivanja javne potrošnje. Kada bi se to moglo dogoditi?
Ako bi se ušlo u produženu stagnaciju ili bi gospodarski rast bio spor, nastavio bi se pritisak na državu da povećava potrošnju. To bi svakako bio problem za investitore i kreditore. Kako su neke zemlje, recimo Hrvatska i Srbija, prilično zadužene, stagnacija ili niske stope rasta mogle bi dovesti do ozbiljnih problema.

Mislite li da bi poziv MMF-u kao medijatoru u pregovorima između hrvatske Vlade i interesnih skupina o smanjivanju javne potrošnje bio dobar potez?
Mislim da je bilo pogrešno što se nije išlo u program s MMF-om na samom početku krize jer bi neki problemi već bili riješeni, ili bi bile razriješene neke dileme. Potpuno je moguće da se MMF neće moći izbjeći, ali sada su okolnosti višestruko gore i program sa MMF-om bio bi dosta otrežnjavajući. Bilo bi dobro da o tome odlučuje Vlada koja ima jasan mandat dobiven na izborima.

Očekujete li da će sljedeća hrvatska vlada krajem 2011. krenuti u gospodarske i fiskalne reforme? Hoće li tada možda biti prekasno?
Nikada nije prekasno za ono što je nužno, ali je skuplje. Da, mislim da će sljedeća vlada biti pred izborom da li je spremna preuzeti odgovornost i provesti sveobuhvatne reforme ili nije. To će dosta ovisiti o predizbornoj kampanji i jačini mandata.

AI platforma

‘Tko ne prati ritam promjena, propada. Mi smo odlučili prilagoditi se’

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

Ne vjerujem u reprizu dužničke krize

Financijska tržišta u Europi trenutno su mirna. Očekujete li reprizu dužničke krize u eurozoni?
Do toga ne bi trebalo doći osim ako se zaista smanji sposobnost dogovaranja u EU, što nije nemoguće. Ključno je kako će se osigurati oporavak privatnog sektora koji je sada pod pritiskom nagomilanih privatnih dugova i smanjene mogućnosti prebacivanja troškova u javni dug. Ako bi se neki od dugova, koji se vjerovatno neće moći vratiti, preraspodijelili, ne bi trebalo očekivati dužničku krizu. Ali nije realno ni da će doći do neke kreditne ekspanzije kao što je bio slučaj prije krize.