EN DE

Giunio: Ukine li se valutna klauzula, kamate na kredite će uzletjeti

Autor: Suzana Varošanec
12. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Miljenko Giunio, predsjednik zagrebačke Udruge pravnika u gospodarstvu, upozorava na brojne opasnosti koje prijete zabrani li se primjena valutne klauzule što se traži u tužbi pred Ustavnim sudom

Problematika postojanja i primjene valutne klauzule nakon ustavne tužbe kojom se traži njezino ukidanje raspravlja se najčešće u krugu ekonomista, no nezaobilazan je i njezin pravni aspekt.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Predsjednik zagrebačke Udruge pravnika u gospodarstvu Miljenko Giunio upozorio je na pravničkom skupu u Opatiji na loše posljedice koje bi na postojeće ugovore imalo eventualno ukidanje odredbe iz Zakona o obveznim odnosima. Njome se dopušta odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u hrvatskoj valuti izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja kune u odnosu prema stranoj valuti. “Opća gospodarska i socijalna situacija u zemlji, a naročito veći rast vrijednosti nekih valuta (švicarskog franka) i njihov utjecaj na kreditne obveze potencirali su to pitanje. No eventualno ukidanje odredbe čl. 22. ZOO-a imalo bi veće posljedice”, upozorava Giunio. Pojašnjava da ne samo da bi se pravno onemogućilo sklapanje poslova s takvom valutnom zaštitom već bi bili dovedeni u pitanje i svi postojeći ugovori s neustavnom ugovornom odredbom. “Dogodilo bi se slično onome što se zbilo nakon ukidanja propisa o novčanim kaznama za parkiranje: postavljale bi se dvojbe o važenju ugovornih klauzula u zatečenim poslovima, sudovi bi ih rješavali različito i to bi stvorilo veliku pravnu nesigurnost. Naime, iza takvih propisa stoje ugovorni odnosi. Jednostavnija je situacija kada se ukida neki propis koji nalaže neko postupanje jer se od ukidanja propisa drukčije postupa i nema retroaktivnog učinka”, zaključuje.

Problematika postojanja i primjene valutne klauzule nakon ustavne tužbe kojom se traži njezino ukidanje raspravlja se najčešće u krugu ekonomista, no nezaobilazan je i njezin pravni aspekt.

Predsjednik zagrebačke Udruge pravnika u gospodarstvu Miljenko Giunio upozorio je na pravničkom skupu u Opatiji na loše posljedice koje bi na postojeće ugovore imalo eventualno ukidanje odredbe iz Zakona o obveznim odnosima. Njome se dopušta odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u hrvatskoj valuti izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja kune u odnosu prema stranoj valuti. “Opća gospodarska i socijalna situacija u zemlji, a naročito veći rast vrijednosti nekih valuta (švicarskog franka) i njihov utjecaj na kreditne obveze potencirali su to pitanje. No eventualno ukidanje odredbe čl. 22. ZOO-a imalo bi veće posljedice”, upozorava Giunio. Pojašnjava da ne samo da bi se pravno onemogućilo sklapanje poslova s takvom valutnom zaštitom već bi bili dovedeni u pitanje i svi postojeći ugovori s neustavnom ugovornom odredbom. “Dogodilo bi se slično onome što se zbilo nakon ukidanja propisa o novčanim kaznama za parkiranje: postavljale bi se dvojbe o važenju ugovornih klauzula u zatečenim poslovima, sudovi bi ih rješavali različito i to bi stvorilo veliku pravnu nesigurnost. Naime, iza takvih propisa stoje ugovorni odnosi. Jednostavnija je situacija kada se ukida neki propis koji nalaže neko postupanje jer se od ukidanja propisa drukčije postupa i nema retroaktivnog učinka”, zaključuje.

Slažete li se sa stajalištem HNB-a koji je u svojem očitovanju Ustavnom sudu naveo da nema ništa sporno ni protuustavno u primjeni valutne klauzule i ZOO-u kojim se ona regulira?
Nisam upoznat s mišljenjem i razlozima HNB-a. No klauzule kojima se štiti valuta ugovora nisu naša, hrvatska, posebnost. Zaštita vezivanjem uz neku ili neke strane valute ili pak zlato nije jedina. Poznata je i tzv. indeksna klauzula i klauzula klizne skale. Pogrešno je suprotstavljati zaštitne valutne klauzule pravnom načelu monetarnog nominalizma, prema kojemu obveza od 100 kuna uvijek ostaje obveza od 100 kuna bez obzira na promjene vrijednosti kune od ugovaranja do plaćanja. Zaštitne valutne klauzule baš i postoje zbog omogućavanja ugovorne korekcije disproporcija koje bi mogle prouzrokovati nominalizam. Time se pridonosi drugom važnom načelu obveznih odnosa – načelu jednakih davanja, odnosno jednake vrijednosti međusobnih obveza.

Smatrate li da će Ustavni sud vagati između štete dužnika i koristi vjerovnika zato što je navedena zakonska odredba značajan instrument zaštite svih vjerovnika, znači i poduzetnika i građana, a ne samo banaka od promjene vrijednosti novca u razdoblju između nastanka novčane obveze i trenutka njezina dospijeća?
Ustavni sud pri provjeravanju pravne valjanosti ove zakonske odredbe kao i inače treba voditi računa o tome je li i koliko ona u skladu s Ustavom, a u sklopu toga bit će prisutna i socijalna i monetarno-ekonomska komponenta. Dakako, primjenjivost valutnih klauzula može imati svoje specifičnosti ovisno o tome je li riječ o komercijalnim ili kreditnim odnosima, a kod ovih posljednjih, je li riječ o poslovnim ili potrošačkim kreditima. To znači da u komercijalnim odnosima socijalna komponentna može biti manje prisutna, a kod potrošačkih kredita više. Postoji mogućnost da se kod politike davanja kredita vodi računa o manjoj primjeni valutne klauzule. No izostavljanjem valutne klauzule isključuje se valutni rizik za primatelja kredita, dok se povećava za davatelja, a to bi stvorilo tendenciju povećanja kamata. Kod nas je visina ugovornih kamata ograničena na 14 posto, odnosno 21 posto godišnje, što je već dosta visoko zahvaljujući visokoj eskontnoj stopi NHB-a koja je 31. prosinca 2007. povišena sa 4,5 na 9 posto. Političko-socijalni trenutak nije zanemariv, što se pokazalo na primjeru Mađarske, koja je morala tražiti posebna rješenja i pribjegla je restrikcijama.

Znači li dopuštanje valutne klauzule da država nema povjerenja u vlastitu nacionalnu valutu?
Postojanje propisa koji dopušta ugovaranje valutne klauzule ne valja povezivati s povjerenjem u vlastitu valutu. Snaga valute, njezina konvertibilnost, unutarnja i/ili vanjska, nije stvar vjerovanja, nego egzaktnoga stanja čvrstoće neke valute. Uostalom, propis o valutnoj klauzuli u hrvatskome pravu ne vrijedi smo za kunu, nego i za svaku drugu valutu koja se želi učvrstiti valutnom klauzulom. Hrvatski gospodarstvenici kada sklapaju u svijetu ugovore, a valuta plaćanja nije čvrsta ili imaju daljnje obveze plaćanja u nekoj trećoj valuti, osiguravaju se valutnom klauzulom na bazi te treće valute kako bi izbjegli valutni rizik.

Loš recept za blagostanje

Mislite li da je gospodarska kriza i pad standarda građana bila okidač za ustavnu tužbu?
Ne čini mi se logičnim zahtijevati ukidanje mogućnosti ugovaranja valutne klauzule pozivanjem na ustavnu obvezu države da osigura blagostanje građana. Mi smo nekoć davno imali razdoblje kada su upravo zahvaljujući velikom i brzom obezvređivanju domaće valute građani manje kupovne moći uz pomoć kredita postajali vlasnici stanova i kuća za odmor, bez većega financijskog napora. Banke su tada bile državne, novac je dnevno gubio na vrijednosti, a ekonomija je bila vođena netržišnim principima.

Autor: Suzana Varošanec
12. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (3)
Pogledajte sve

Naravno da trabunja. Još jedan slugan kojeg banke sponzoriraju a s obzirom na funkciju prvenstveno bi trebao štititi interes domaćih gospodarstvenika.

Ma trabunja. Ako kamate odu u nebo kako tvrdi dotični tko će uzest kredit? Nitko i banke će početi zatvarati poslovnice. Viđeno negdje na svijetu? Koliko ja znam ne.

Je li nekome palo na pamet da ovog gospodina pita zašto se iznos otplate u kunama ne smanji ako vrijednost valute npr. eura padne? Zašto se onda i dalje mora platiti 100 kuna a ne 98?

Znači ekstra profit je ok, ali malo ekstra pušione po osnovi rizika posla nije?

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close