Na dugu listu hrvatskih apsurda nedvojbeno bi se na vrlo visoku poziciju moglo smjestiti i poljoprivredno zemljište u vlasništvu države.

Naime, među brojnim do sada objavljenim evidencijama nemoguće je pronaći dva podudarna, a kamo li identična brojčana podatka o hektarima u državnom portfelju. Ne ulazeći u daleku povijest, dostatno je zaviriti u Strategiju gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države koja datira iz listopada 2001. godine i koju je potpisao ondašnji ministar poljoprivrede Božidar Pankretić. U tom dokumentu navodi se da je država vlasnik 1.143.727 hektara od kojih 700 tisuća otpada na pašnjake. Najavljujući u ljeto 2012. zemljišnu reformu, kojom će u godinu dana u funkciju biti stavljeno novih milijun hektara oranica uz otvaranje 50.000 radnih mjesta, bivša pomoćnica ministra poljoprivrede Vesna Gantner Kuterovac istaknula je da se u portfelju države nalazi 890.241 hektar.  

Prošli tjedan u Ministarstvu poljoprivrede konačno je predstavljen projekt informacijskog sustava koji će omogućiti konkretan pregled državnog poljoprivrednog zemljišta uz najavu da će svi podaci o česticama i površinama biti dostupni javno od 2015. godine. Tom je prigodom izneseno da država trenutno raspolaže sa 738.125 hektara od kojih na pašnjake otpada više od 399 tisuća hektara. Kako ni oranice ni pašnjake ipak nije moguće poput kuna isčupanih u propalim privatizacijama odnositi u kuferima izvan granica otvara se dvojba gdje su proteklih godina "zametnuti" toliki državni hektari. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede do 2012. kada je zakonodavac zabranio prodaju državnog zemljišta iz državnog fonda prodano je svega 62.775 hektara. Dio je svakako nestao u betonizaciji, bilo u poslovnim zonama, stanogradnji ili apartmanizaciji obale.

U jednom istraživanju Agronomskog fakulteta iz Zagreba još 2003. iznesena je procjena da se radi prenamjene poljoprivrednog u građevno zemljište dnevno gubilo oko četiri hektara. Proteklih godina, u razdoblju ekspanzije stanogradnje prije recesije, agrarna struka je slala alarmantne podatke o dnevnom gubitku poljoprivrednog zemljišta većem od 10 hektara. Zbroj prodanih i mogućih betoniranih hektara unatrag 10-12 godina ipak ne prelazi 100-120 tisuća hektara. Zna li se pak podatak da se vrlo pristojna razina egzistencije može imati sa hektar-dva vinograda ili tri-četiri hektara voćnjaka otvara dvojbu je li i kolik hektara tijekom proteklih godina ispod državnih skuta možda "pobjeglo" u privatno vlasništvo. Tek desetak godina nakon državnog osamostaljenja, odnosno 2001. lokalna samouprava (općine i gradovi) dobila je u zadaću provesti inventuru poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

Od njih 547 podatke ni do danas nisu dostavile čak 74 lokalne samouprave dok njih 75 tvrdi kako na njihovu području uopće nema poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.  Blaženka Mičević, ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište od veljače ove godine kada je preuzela  kormilo te institucije od naslijeđenog "mozaika" pokušava složiti transparentan sustav podataka o poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države. "Svaki sustav za podršku provođenju zemljišne politike treba biti temeljen na službenim podacima o katastarskim česticama koji čine osnovu takvog sustava. I to je jedini ispravni put za uspostavu zemljišnog informacijskog sustava," kaže Mičević i dodaje kako je Agencija od veljače do rujna podatke o državnom poljoprivrednom zemljištu preuzele od Državne geodetske uprave. Preuzeli su, ističe, sve podatke o poljoprivrednom zemljištu koje je upisano na posjednika Republiku Hrvatsku, općenarodnu imovinu i društveno vlasništvo.

"Naravno podatak od 738.125,52 hektara nije konačan jer sustav o zemljištu niti ne može biti fiksirana brojka već se mijenja skoro svaki dan, rade se usklađivanja stanja (načina uporabe zemljišta), prenamjene, prelaska iz šumsko-gospodarske osnove u pašnjake i livade ali i prodaja državnog zemljišta. Velikih oscilacija u hektarima sigurno neće biti. Ali je izvrstan početak da država napokon zna kojim resursima raspolaže kako bi mogla kvalitetno planirati njihov razvoj," zaključuje ravnateljica Mičević i najavljuje kako će Agencija podatke o hektarima državnog poljoprivrednog zemljišta redovito objavljivati u javnosti.Unatoč ovom pojašnjenju dvojba o "sivoj" zoni, prenamjenama i prenošenju državnih hektara u privatni portfelj, ipak golica znatiželju. Na to potiče ne samo golema razlika, nego i činjenica da dio lokalnih vlasti ni nakon 13 godina još uvijek nije proveo inventuru.