Zagrebačka banka potvrdila je Poslovnom dnevniku da će udovoljiti zahtjevu Trgovačkog suda u Zagrebu u povodu tužbe Đure Gavrilovića. Prema tvrdnji našeg sugovornika, Zagrebačka banka prezentirat će sve podatke o povijesnom slijedu kojim su se u njezinoj knjizi dionica upisivali vlasnici za 14.357 dionica banke. Gavrilović osporava što se dogodilo s dionicama za koje misli da je pravni sljednik njegova tvrtka, a pritom je nesporno da su neki pravni subjekti iz Gavrilovićeva socijalističkih sustava izvorno bili dioničari Zagrebačke banke. Pitanje na koje odgovor može dati samo sud glasi: je li Gavrilović stekao te dionice kad je kupio petrinjske tvrke u stečaju? Prema infomacijama Poslovnog dnevnika, riječ je o paketu dionica koji je imao Hrvatski fond za privatizaciju kao vlasnik tvrtke Gavrilović holding Petrinja, a koji je prodao u lipnju 1991. To je HFP navodno učinio pola godine prije nego što je ostatke nekadašnje tvrtke Gavrilović u stečaju kupio Đuro Gavrilović, današnji tužitelj koji tvrdi da tom kupnjom polaže pravo i na te vrijedne Zabine dionice. Gavrilović je do današnje svoje tvrtke došao kupnjom tvrtki sličnog imena koncem 1991. godine. Bile su u stečaju koji je vođen u okviru trgovačkog sudstva, a navodno je za njih platio svega nekoliko milijuna kuna. Paket, pak, dionica Zagrebačke banke koje su ostale u vlasništvu države u sklopu imovine tvrtke Gavrilović holding Petrinja, pa se stoga i nisu našle u stečajnoj masi propalih petrinjskih tvrtki, kupili su sredinom 1991. investitori. Kao dioničari upisali su se u knjigu dionica Zagrebačke banke. No upravo je taj paket dionica Gavriloviću vlasnički sporan. Zaključujući da mu ga je država nezakonito oduzela, pokrenuo je tzv. deklaratornom tužbom posebnu vrstu sudskog postupka: nikoga ne tuži – ni HFP, ni Zagrebačku baku, ni dioničare koji su mu nepoznati. Ipak traži da mu sud prizna pravo na te dionice jer smatra da je kupnjom tvrtke dobio i prava na udjele te tvrtke u banci. Po podacima iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu ne može se vidjeti jesu li te dionice bile sastavni dio imovine tvrtki koje je kupio Gavrilović.

No poznavatelji tvrde da su bile vlasništvo državne tvrtke Gavrilović holding Petrinja te da je taj paket bančinih dionica HFP pustio na tržište nekoliko mjeseci prije nego što je Gavrilović kupio tzv. tvrtke kćerke. Upućeni u slučaj stoga i tvrde da se Gavrilovićeva tužba ne može promatrati izvan konteksta u kojem se utvrđuje pravno sljedništvo između tih tvrtki koje je Gavrilović kupio i onih tvrtki koje su postojale za vrijeme socijalizma. No kako je sud upravo izdao sudski nalog Zagrebačkoj banci da dostavi podatke o tome što se događalo s bančinim dionicama koje je stekao socijalistički gigant Gavrilović od usklađenja te banke s federalnim zakonom o bankama iz 1999., to znači da se sud odlučio na izvođenje dokaznog postupka. Kako je Zagrebačka banka spremna poslušati taj nalog suda, to nedvojbeno znači da će banka prezentirati sudu sve podatke o svim svojim – bivšim i sadašnjim – dioničarima koje vodi u knjizi dionica, a koji su se mijenjali u zavisnosti od njihovog raspolaganja donicama. Sudeći prema čvrstom stajalištu banke, nije očekivati da bi banka drukčije postupila. Kako su javni svi postupci pred trgovačkim sudstvom, privatni poslovi raznih investitora bit će vjerojatno vrlo skoro detaljno poznati svima. Jer taj se postupak ne može zaštiti od javnosti. Podatak da će sva imena bivših i sadašnjih vlasnika 0,5 posto dionica Zabe postati poznata javnosti prvorazredna je vijest za sve investitore koji su proteklih 15 godina trgovali s tim dionicama. Njihova današnja vrijednost iznosi oko 45 milijuna eura kapitala banke. To treba značiti da će Đuro Gavrilović dati sve od sebe da ga osvoji, a to je i povod aktualnim dioničarima da preispitaju trebaju li dodatno štititi svoja dionička prava. Pritom ne mora biti važna činjenica da se Gavrilović tek nedavno počeo boriti sudskom tužbom za stjecanje 0,5 posto dionica Zagrebačke banke. Tek je 13. svibnja 2005. podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu kojom traži da mu sud utvrdi postojanje dioničkih prava nad dioničkim paketom Zagrebačke banke, a sud je pokrenuo dokazni postupak koji nije usmjeren prema uvidu u potvrde iz sudskog registra nego prema knjizi dionica. Računica pokazuje da je taj sudski predmet “težak” oko 350 milijuna kuna. Sud ga pokušava riješiti uvidom u knjigu dionica jer Gavrilović koji nije dioničar nije imao pravo dobiti od banke informaciju tko su imatelji tih dionica u društvu. Sud nije opterećen tom okolnošću, no dosadašnja sudska praksa još nije zabilježila slučaj objavljivanja imena dioničara izlistom povijesnog slijeda svih kupaca tih dionica na zahtjev tužitelja koji tvrdi da je dioničar. Stoga je nemoguće procjeniti razmjere koje će slučaj imati u odnosu na dioničare.

Nedostatak pravnog sljedništva

Nekadašnji socijalistički gigant Gavrilović sastojao se 1989. od više tvrtki: radnih organizacija (za mesnu industriju poljoprivredu, promet, maloprodaju i slično) s tzv. potpunom odgovornošću. Nakon Markovićevih propisa, 15. travnja 1991. godine došlo je do njihova spajanja. Umjesto pet RO-a, nastala je Prehrambena industrija Gavrilović d.o.o. Po Zakonu o poduzećima taj subjekt bio je generalni sukcesor svih prava i obveza bivših radnih organizacija. Kako su od 1989. nekoliko od tih RO-a bile dioničari Zagrebačke banke, imale su svoje udjele u osnivačkom kapitalu banke. Zbog statusne promjene (spajanja) sva je njihova imovina, pa tako i dionice Zabe, prešla na univerazlog sukcesora Prehrambenu industriju d.o.o. Ta je tvrtka 26. travnja 1991. godine promijenjena u Gavrilović holding Petrinja koja je potom osnovala tvrtke kćeri. Holding ih je nazvao sličnim imenima kao nekadašnje RO-e, no one više nisu imale nikakvog pravnog slijeda iza onih koje su se ugasile spajanjem u Gavrilović holding Petrinja. Nad tim holdingovim kćerkama otvoren je stečaj 21. 8. 1991., a kupio ih je koncem te godine Đuro Garivlović. HFP, pak, kao vlasnik Gavrilović holding Petrinja, a ta je tvrtka bila vlasnik Zabinih dionica, prodao ih je u još lipnju ’91. Tako nikad u knjigu dionica te banke nisu bile upisane tvrtke kćerke koje je Gavrilović u stečaju kupio. Upravo se zbog nedostatka pravnog sljedništva te tvrtke i nisu mogle upisati kao dioničari Zabe. Ono što predstoji, gledajući iz perspektive suda, jest odluka kojom će sud utvrditi ima li tužitelj pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe.