Crvenim, žutim, ljubičastim plodovima i ove se sezone pažljivo pune kašete u stakleniku Zarja grupe, piše Večernji list.

U džungli 'rajskih' rajčica u Brezju Samoborskom, koje ovdje poput čarobnog graha rastu visoko u nebo, potiho zuje bumbari koji ih oprašuju, jedino što sočne okruglice ove godine beru i Indijci i Nepalci.

Plaća bi bila i veća… 

– Na tržištu radne snage jednostavno više nema domaćih ljudi. Oni koji su tamo ostali postotak je koji vjerojatno nikad ni neće raditi tako da smo i te kako zahvalni bivšem ministru poljoprivrede Tolušiću što nas je poslušao i uveo kvote za radnu snagu u poljoprivredi. Ovo je prvi put u 20 godina našeg poslovanja da se ni mi nismo uspjeli pokriti s domaćim radnicima te smo se morali okrenuti posrednicima za zapošljavanje koji rade sa stranim agencijama – priča direktor Zarja grupe Zvonimir Belić, čija tvrtka ove godine, nakon 10 godina ratovanja s krutom hrvatskom birokracijom, konačno posluje na duplo više kvadrata. U proširenje staklenika s 2,5 na 5 hektara uloženo je između 4 i 5 milijuna eura, od čega oko 2,5 milijuna iz programa ruralnog razvoja, a s novim su kvadratima udvostručeni i prinosi i potreba za radnicima. Od njih 90-ak koji, s obzirom da rajčice u stakleniku dozrijevaju od ožujka pa sve do Božića, imaju posla čitave godine, trenutačno je tako i 15 Indijaca i Indijki i sedam Nepalaca, a uskoro ih stiže još šest. 

– Nepalci su bolji, puno brže uče i općenito su brži, no tu su svi tek nekoliko mjeseci pa je prerano generalizirati. Kako je krenulo, iduće će nam godine polovica radnika stizati iz inozemstva – priča Belić, ističući kako ne prave razliku između domaćih i stranih pa u Zarji svi radnici imaju plaću od 500 eura.

– Rekli smo da nećemo raditi razliku između naših i njih i iskorištavati ljude – dodaje. Tvrdi kako bi sve radnike plaćao i više kad bi u Hrvatskoj bila manja davanja. Na 4200 kuna ona iznose 2000 kuna, ali ni s plaćom većom za 20% ne bi našao domaće radnike, dok s povišicom od 30%, na 6000 kuna, ulazi u novi platni razred u kojemu davanja skaču 50%, na 4000 kuna, što je za njegovu tvrtku previše. Kako bilo, za većinu stranih radnika, za koje su osigurali smještaj u Samoboru i okolici, 500 eura je svota koju nikad ne bi mogli zaraditi kod kuće i mnogi su već sada sigurni kako bi u Hrvatskoj htjeli zauvijek ostati. Gotovo svima je na početku čudno kako to u Hrvatskoj ima malo ljudi, gdje su, pitaju, a potom se čude i kako je u nas sve čisto. Preko posredničkih agencija prešli su dalek put koji ih je skupo koštao, no mnogima je, kažu, Hrvatska obećana zemlja. Pogotovo što s plaćom koju sada dobivaju mogu uzdržavati svoje brojne obitelji tisućama kilometara daleko. 

Ne sniježi kao u Švicarskoj

– Svi su ljubazni, podupiru me i na usluzi su kad god nešto trebam. Posao je jednostavan, uopće nije težak, a ja imam priliku pomoći svojoj djeci i roditeljima. Imam troje djece, nemam supruga, pa sam u Goi unajmljivala kuću zajedno s bratom. Lijepo je bilo tamo živjeti. Radila sam, no plaća je bila premala, tako da se nadam da ću s hrvatskom plaćom omogućiti bolji život svojoj djeci, a možda će jednog dana živjeti i sa mnom u Hrvatskoj ako budem željela ostati – kaže Nazrin Timipur, 37-godišnja Indijka koja je toliko spretna da je brzo preuzela i poslove branja s pokretne platforme.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ambar Limbu, 27-godišnji Nepalac iz Dharana, tu je tek jedan mjesec. I on ima brojnu obitelj, kojoj će slati većinu svoje zarade, no iako još nije vidio ni Zagreb, samo Samobor, siguran je da u Hrvatskoj želi zauvijek ostati i dovesti suprugu i četverogodišnje dijete. Ankita je ispunila svoj djevojački san za putovanjima i iskoristila priliku da iz Mumbaija otputuje u Europu, a i njezinom sunarodnjaku, Irfabu Mohamadu Bgavikattti pao je kamen sa srca kad se uvjerio da je i u Hrvatskoj toplo i „ne pada snijeg stalno kao u Švicarskoj“, kako su ga upozoravali. Kod kuće je radio kao snimatelj i imao svoj Youtube kanal, a sad u toplom stakleniku bere rajčice. I to pod brendom „rajske“ od ove godine te sloganom „Miris ljeta, miris raja“, za kojega je vizualni identitet i dizajn ambalaže osmislila zagrebačka brending agencija Fabular.

U ovoj godini Zarja grupa na tržište će plasirati čak 4 milijuna paketića „Rajske“, najviše na domaće tržište, a 25% na slovensko. U Hrvatskoj su im, ističe Belić, kupci svi  trgovci osim Lidla, a ovih dana otvaraju i srpsko tržište. Na 5 ha grijanih staklenika, s kojima je Zarja danas najveći hrvatski i regionalni proizvođač, kerestinečke cherry rajčice rastu u vrećama s kompostom, preko kojih dobivaju sve hranjive tvari rastopljene u vodi. Sa štetnicima se obračunavaju korisnim kukcima kako bi rajčice bile "pošteđene" kemijskog tretiranja, a kroz godinu ih oprašuje čak 40.000 bumbara. Doziranje hranjivih tvari kompjutorski je programirano, kao i provjetravanje, određivanje vlažnosti zraka i temperature u stakleniku, a kako se njega nasada i berba odvijaju na više etaža, nakon što se najdonja etaža dozrelih rajčica obere, biljka spušta za jedan "kat", kako bi joj se omogućio dalji rast i cvat, a obrani dio omotava oko hidroponskih podloga. Svaka od 'mini' rajčica u svom životnom vijeku tako naraste između 15 i 20 metara. Po kvadratu se ubere i 60 kilograma, ovisno o sorti. Stalno su u potrazi za novim i ukusnijim sortama jer su tu okus i kvaliteta najbitniji, ističe Belić. No zasad su se najboljima pokazale sorte sunstreem i campari, piše Večernji list.