Početkom lipnja na snagu je stupio novi Zakon o socijalnoj skrbi koji između ostalog propisuje da starački domovi više ne mogu imati 200 već samo 100 štićenika. O samom Zakonu, te koliko briga o starijima može biti ekonomski isplativa i kakvi se trendovi očekuju u narednom razdoblju, razgovarali smo s Višnjom Fortunom, pročelnicom zagrebačkog Ureda za socijalnu zaštitu.

Kakva je trenutno situacija s kapacitetima ustanova socijalne skrbi u Zagrebu?
Na području grada Zagreba djeluju ukupno 32 doma za starije i nemoćne osobe. Njih 11 su gradski domovi, a za njih 21 osnivači su vjerska zajednica, trgovačka društva, udruge, pravne ili fizičke osoba. Također, skrb izvan vlastite obitelji starijim i nemoćnim osobama pružaju tri pravne osobe bez osnivanja ustanove te 16 obiteljskih domova. Ukupni smještajni kapacitet starijih sugrađana u Zagrebu iznos 5074, od toga je u gradskim domovima smješteno 3583 korisnika.

Kolike su stvarne potrebe za umirovljeničkim domovima i sličnim ustanovama u Zagrebu?
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Zagrebu živi 115.980 osoba starijih od 65 godina, odnosno gotovo 15 posto od ukupnog broja stanovništva. Procjena Odjela demografije Gradskog ureda za strategijsko planiranje je da će 2020. godine u Zagrebu živjeti 20,2 posto stanovnika starijih od 65 godina, a 10 godina kasnije oni će činiti čak jednu četvrtinu stanovništva. Sadašnji smještajni kapaciteti u Zagrebu iznose oko 4 posto u odnosu na broj građana starijih od 65 godina. U zemljama Europske unije standard osiguranja kapaciteta za potrebe stalnog smještaja starijih i nemoćnih osoba, iznosi 5 posto u odnosu na broj građana starijih od 65 godina života. S obzirom na taj podatak, u Zagrebu je nužno osigurati dodatne kapacitete od 1500 mjesta.

Koje su najveće prepreke znatnijem povećanju smještajnih kapaciteta?
Grad Zagreb osjeća posljedice krize i trenutna situacija jednim dijelom odražava se i na investiranje u objekte koji su od velikog značaja za grad. No to ne znači da ćemo odustati od daljnjeg ulaganja. Ovo je odlično vrijeme za pripremu i realizaciju budućih projekata, a posebice moramo voditi računa o starijim sugrađanima, svjesni činjenice da kao društvo starimo što pokazuju prethodno navedeni podaci. Kada govorimo o ulaganjima privatnog sektora u području zbrinjavanja starijih osoba, riječ je svakako o skupom zemljištu i postupku ishođenja dozvola. Pored toga, novi Zakon o socijalnoj skrbi svakako će utjecati na donošenje odluka o ulaganju iz razloga što je prema procjenama, uvjetno rečeno, isplativ objekt s više od 100 korisnika. Isplativošću prvenstvo smatram određeni standard skrbi i njege koji korisnik zaslužuje nemalom cijenom usluge smještaja. Naime, smještajni kapaciteti diktiraju i cijenu usluga na način da manji kapacitet najčešće znači i veću cijenu. Mislim da je pri utvrđivanju kriterija za osnivanje domova nužno voditi se, osim humanističkim principima skrbi, ekonomskim mogućnostima pojedinca i šire društvene zajednice.

Što zapravo donosi novi Zakon i kakve izazove postavlja?
Zakonom o socijalnoj skrbi, koji je stupio na snagu 2. lipnja ove godine, dom za starije i nemoćne osobe može imati smještajni kapacitet do 100 mjesta po lokaciji, dok je prema prethodnom Zakonu dom mogao imati do 200 mjesta po objektu. Cilj smanjenja smještajnih kapaciteta je razvoj izvaninstitucijskih oblika smještaja i usluga razmjerno smanjenju ukupnog broja korisnika na stalnom smještaju u domovima za starije i nemoćne osobe. Zakon je proizišao iz Plana deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2011. – 2016., a koji je donijelo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Što će biti s domovima koji ne zadovolje kriterije iz novog Zakona?
Iz Zakona je nejasno što će biti s domovima koji su započeli s radom prije njegova stupanja na snagu, a odnosi se prvenstveno na gradske domove koji u prosjeku imaju prosječno 224 korisnika po objektu, na ukupno 16 lokacija. Restrukturiranje navedenih domova zahtijevalo bi smještavanje oko 1983 korisnika na nove lokacije. Odnosno, trebalo bi osigurati dodatnih 20 objekata kako bi sadašnji broj korisnika bio smješten. Ovakav način restrukturiranja bio bi teško ostvariv i zbog poteškoća iznalaženja prostora na kojem bi se trebali izgraditi novi objekti, a istovremeno iznalaženje rješenja za postojeće objekte bilo bi upitno.Mislim da je nemoguće prilagoditi smještajne kapacitete postojećih domova koji su planski građeni pa ćemo od nadležnog ministarstva zatražiti očitovanje vezano za navedenu problematiku. Također, želim istaknuti kako gradski domovi osiguravaju smještaj za petstotinjak korisnika čiji su troškovi smještaja financirani iz državnog proračuna, a s obzirom da su ostvarili pravo na skrb izvan vlastite obitelji smještajem u ustanovu na temelju rješenja centra za socijalnu skrb. Stoga se opravdano postavlja pitanje na koji način će i oni biti zbrinuti smanjenjem smještajnog kapaciteta.

Da li privatne domove i ustanove za udomljavanje doživljavate kao konkurenciju ili možda kao svojevrsnu sivu zonu?
Nadležnost Ureda kojeg vodim je izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za rad doma te obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe. Stoga sam u prilici pratiti i biti informirana o zainteresiranim strankama. Mislim da je razvoj pružanja skrbi izvan vlastite obitelji starijim i nemoćnim osobama neupitan, ali uz strogu kontrolu, odnosno inspekcijski nadzor nadležnih institucija. Nedopustivo je da starija osoba podmiruje trošak smještaja za uslugu koja je ispod svake razine minimalnog standarda. Privatni domovi – da, ali uz podizanje standarda te cijena proporcionalna kvaliteti usluge.

Tražimo privatne investitore

poslovna prednost

Više nije dovoljno biti jeftin: Tvrtke koje znaju pokazati što rade imaju prednost

Usavršavanje

Više od diplome: zašto se iskusni stručnjaci vraćaju na FER?

Što se radi u smislu povećavanja smještajnih kapaciteta u Zagrebu, kakvi su planovi?
Svjesni činjenice da postojeći domovi u Zagrebu ne zadovoljavaju potrebe stalnog smještaja planirano je povećanje kapaciteta gradnjom novih namjenskih domova, dijelom i kroz javno-privatno partnerstvo. Početkom ove godine ishođena je suglasnost za glavni projekt za izgradnju doma za starije i nemoćne osobe na Markuševcu na što se, moram reći, dugo čekalo. Naime, tijekom pribavljanja potrebnih dozvola stupio je na snagu novi pravilnik kojim su propisani uvjeti prostora te je bilo nužno usklađivati dokumentaciju. Smještajni kapacitet doma je 90 korisnika. Isto tako, krajem svibnja ove godine Grad Zagreb je objavio Poziv za iskazivanje interesa za kupnju objekta za organizirano stanovanje starijih osoba na području Gradske četvrti Maksimir. Naime, tražimo poduzetnika koji ima u vlasništvu neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazi na području navedene gradske četvrti. Objekt namijenjen za organizirano stanovanje starijih osoba on bi izgradio o vlastitom trošku, a Grad bi obročno otplaćivao kupoprodajnu cijenu, prema uvjetima koji bi se ugovorno uredili. Po istom sistemu u pripremi je novi za izgradnju doma za starije i nemoćne osobe u Novom Zagrebu.