EN DE

‘Fokusirani smo na Drogu Kolinsku, ali to ne znači da su naše akvizicije stale’

Autor: Danijela Jozić,VLM
06. listopad 2011. u 12:30
Podijeli članak —

Neven Vranković, član Uprave Atlantic grupe i potpredsjednik za korporativne aktivnosti, kaže da se nada kako bi 2012. mogli isplatiti dividendu

Neven Vranković, član Uprave Atlantic grupe i potpredsjednik za korporativne aktivnosti, bit će jedan od govornika konferencije o upravljanju ljudskim resursima koja se u organizaciji Infoarene održava 10. listopada. Grupa je zanimljiva s pozicije ljudskih resursa jer je kupnjom Droge Kolinske ta kompanija u većinskom vlasništvu Emila Tedeschija narasla na četiri i pol tisuće radnika.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Što se promijenilo u organizaciji u Atlanticu, posebno nakon akvizicije Droge Kolinske?
I prije preuzimanja Droge Kolinske imali smo gotovo dvije tisuće zaposlenika, no dvostruko veći broj zaposlenih danas daje novu dimenziju kad je riječ o upravljanju ljudskim resursima. Ono što čini bitnu razliku između, primjerice, Atlantic tradea u njegovim počecima devedesetih godina i današnje Atlantic grupe je u tome što je istodobno s rastom razvijan sustav unutar kojeg danas možemo reći da svaki zaposlenik ima ovlasti za izvršenje zadatka. Naravno, razina odgovornosti ovisi o zaduženjima pojedinog zaposlenika, ali upravo to, nazovimo opunomoćenje, čini razliku između male i velike tvrtke jer upravljanje bez jasnih ovlasti nije moguće u velikom sustavu. Zaposlenik mora imati povjerenje, potrebnu količinu informacija i odgovornost. Jedino je tako moguće upravljati velikim sustavima. U protivnom dolazi do stvaranja suženja, nemogućnosti za odlučivanje i sve se svodi na odlučivanje nekolicine, što nije optimalno.

Neven Vranković, član Uprave Atlantic grupe i potpredsjednik za korporativne aktivnosti, bit će jedan od govornika konferencije o upravljanju ljudskim resursima koja se u organizaciji Infoarene održava 10. listopada. Grupa je zanimljiva s pozicije ljudskih resursa jer je kupnjom Droge Kolinske ta kompanija u većinskom vlasništvu Emila Tedeschija narasla na četiri i pol tisuće radnika.

Što se promijenilo u organizaciji u Atlanticu, posebno nakon akvizicije Droge Kolinske?
I prije preuzimanja Droge Kolinske imali smo gotovo dvije tisuće zaposlenika, no dvostruko veći broj zaposlenih danas daje novu dimenziju kad je riječ o upravljanju ljudskim resursima. Ono što čini bitnu razliku između, primjerice, Atlantic tradea u njegovim počecima devedesetih godina i današnje Atlantic grupe je u tome što je istodobno s rastom razvijan sustav unutar kojeg danas možemo reći da svaki zaposlenik ima ovlasti za izvršenje zadatka. Naravno, razina odgovornosti ovisi o zaduženjima pojedinog zaposlenika, ali upravo to, nazovimo opunomoćenje, čini razliku između male i velike tvrtke jer upravljanje bez jasnih ovlasti nije moguće u velikom sustavu. Zaposlenik mora imati povjerenje, potrebnu količinu informacija i odgovornost. Jedino je tako moguće upravljati velikim sustavima. U protivnom dolazi do stvaranja suženja, nemogućnosti za odlučivanje i sve se svodi na odlučivanje nekolicine, što nije optimalno.

Kako izbjeći zamku jednog šefa, vlasnika?
Tomu pomaže i služi sustav koji sam obrazložio. Postupak kreće već u odabiru ljudi. Kad se odabere kvalitetan zaposlenik, on mora dobiti odgovornost za djelovanje, odnosno mogućnost da samostalno djeluje. Određeni trening na različitim razinama se podrazumijeva, ali ako se stalno ponašamo tutorski, zaposlenik ne može djelovati, dolazi do uskoga grla i nemoguće je kvalitetno upravljati sustavom.

Kako uskladiti 4500 ljudi, usto različitih mentaliteta, od Njemačke, Slovenije, Hrvatske do BiH i Srbije?
To je dosta velik izazov, ali se s njim uspješno nosimo. Svjesni smo geografskih, kulturoloških i razlika koje proizlaze iz različitih djelatnosti kojima se bavimo, i zadovoljni smo što možemo reći da je Atlantic grupa danas “melting pot” svih tih kulturoloških elemenata u kojem se nitko ne osjeća manje vrijednim. Ako gledamo posljednju akviziciju, i sama Droga Kolinska nastala je najprije udruživanjem Droge i Kolinske pa je onda akvirirana najprije Grand Kafa, a zatim i Soko Štark. Dakle, riječ je o četiri različita poslovna sustava. Kupnjom tako objedinjenog entiteta uvidjeli smo da se sve četiri tvrtke nisu uspjele do kraja integrirati i zapravo je dolaskom Atlantica s jednim jačim vlasničkim impulsom i menadžerskim silnicama nastupila snažnija integracija.

Što je bilo najteže u inkorporiranju Droge Kolinske? Uvijek se javlja strah od novih vlasnika…
Svaka promjena je stresna i svaka nova akvizicija nosi određen strah kod preuzete kompanije, zato je važno ljudima dati potrebne, prije svega poslovne informacije, kako bi se minimizirale spekulacije. Mi smo neposredno nakon akvizicije održavali sastanke na različitim razinama, organizirali okupljanja menadžmenta iz cijele kompanije kako bismo predstavili naše planove za razvoj znatno povećanog biznisa. Vrlo brzo smo integrirali prodajne organizacije na svim tržištima. Sve trgovačke predstavnike, iz obiju kompanija, Droge Kolinske i Atlantica, stavili smo u jedan “bazen” i između njih u suradnji menadžera s obiju strana izabrali najbolje na svim tržištima. Zajednički smo identificirali najbolje, a one manje uspješne smo korektno otpremili ili zaposlili u drugim segmentima. Sve je teklo vrlo transparentno tako da strahovi nisu imali uporišta pa se nisu ni zadržali.

Hoćete li biti u plusu ove godine? Najavljeni su godišnji prihodi od 4,65 mlrd. kuna uz EBITDA od 527 mil. kuna. Imate visoke kamate od čak 230 mil. kuna za ovu godinu…
Svakako, bit ćemo u plusu s rezultatom koji smo najavili našim investitorima. Nije tajna da je Atlantic grupa preuzela Drogu Kolinsku kombinacijom vlastitoga kapitala i kredita, s tim da smo bili u obvezi refinancirati kredit Droge Kolinske. Lani nam je omjer ukupnog duga naspram operativne dobiti bio 4,8, na polugodištu 4,6, a do kraja ove godine očekujemo smanjivanje ovog omjera na 4,4 puta. Uspješno smo prodali udio u RTL-u, prodat ćemo određene nekretnine koje nisu u funkciji poslovanja, čime se i taj dug znatno smanjuje. Tijekom 2014. računamo da će omjer ukupnog duga u odnosu na operativnu dobit biti oko tri. A to je svakako pokazatelj vrlo uspješne strategije preuzimanja i vraćanja duga.

A dobit?
Apsolutno da, u 2011. očekujemo dobit, a takav smo plan prezentirali i financijskim ulagačima i dioničarima.

Jedan od problema koji se pojavio nakon preuzimanja Droge je i ulazak njezinih najvažnijih proizvoda na police Konzuma. Rečeno je da će to biti do kraja godine…
Sustav Agrokor je naš najveći poslovni partner i s njim izvrsno surađujemo, veže nas i donedavno suvlasništvo u RTL-u Hrvatska. Naši su brendovi izuzetno zastupljeni na policama Konzuma, a jedan ili dva brenda koji još nisu to će biti relativno brzo.

Kad otprilike? Riječ je o najvažnijim brendovima – Argeti i Barcafeu.
Barcaffe u Hrvatskoj ima oko pet posto tržišta i stoga zaslužuje da se nađe u svim trgovinama, pa tako i u Konzumu. Vjerujem da će tako uskoro i biti.

Postali ste jedan od najvažnijih proizvođača kave u regiji. Usporedite vaše kapacitete s vodećim igračima poput Francka.
Atlantic grupa kroz svoje tvrtke godišnje proizvede kave u vrijednosti od oko 100 milijuna eura, najveći smo regionalni proizvođač kave. Naša kava u Sloveniji ima tržišni udio od oko 78 posto, a s više od 50 posto udjela smo lider i u Srbiji.

Imate li snage kupovati dalje?
Akvizicije su neodvojiv dio strategije rasta, no s obzirom na opseg posljednje, sad ćemo sigurno jedno vrijeme biti koncentrirani na konsolidaciju Droge Kolinske i temeljitu integraciju unutar sustava. Međutim, to ne znači da nećemo reagirati ako se pojavi nešto interesantno. Najbolji primjer za to su Kalničke vode koje smo kupili u jeku preuzimanja Droge Kolinske jer se to činilo strateški ispravnim. Do kraja godine ispunit ćemo sve uvjete za punjenje Cockte, koja se sada puni uslužno kod treće strane, u pogonima Kalničkih voda. U adaptaciju kapaciteta i podizanje vrijednosti Kalničih voda ulažu se tri milijuna eura. Uz Cocktu tamo ćemo puniti i dio asortimana napitaka iz naše njemačke divizije, a u Apatovcu (sjedište Kalničkih voda op. a.) već se puni Cedevita Go. Podsjetit ću da je iskorištenost Kalničkih voda kad smo ih preuzeli bila svega 15 posto.

Očekujete li rješenje spora s istisnutim dioničarima Kalničkih voda?
Smatramo da su svi dioničari isplaćeni po fer uvjetima, no očekujemo odluku suda. Ukratko, Atlantic je od Badela 1862 kupio 87 posto dionica Kalničkih voda te 9 posto od Kapitalnog fonda, i to po cijeni od 7,7 kuna po dionici, čime su se stekli uvjeti za javnu ponudu. Kako je bila riječ o znatnom gubitašu, htjeli smo čim prije provesti restrukturiranje i Kalničke vode pripojiti Cedeviti, u koordinaciji s Hanfom smo istodobno vodili postupak javne ponude i istiskivanja malih dioničara. Cijena je u oba postupka bila identična. Grupa malih dioničara se žalila na usporedni postupak.

Žalili su se zbog cijene, tražili su 100 kuna po dionici?
Oni su se žalili na proceduru, a ne na cijenu. Da su se žalili na cijenu, ne bismo se nagađali. U pregovorima je postignuta izvansudska nagodba o naknadi, u kojoj je dio malih dioničara odustao od proceduralne tužbe, čime se nesmetano mogao nastaviti “squeeze out”. Ispravnost ovog postupka u potpunosti su potvrdili trgovački sudovi u Bjelovaru i Zagrebu.

Je li točno da ste proces htjeli ubrzati kako bi se inkorporiranjem Kalničkih voda u Cedevitu izbjeglo plaćanje poreza na dobit za prošlu godinu?
To je također bio nusproizvod postupka. Naime, pripajanjem Cedevite i Kalničkih voda uspjeli smo spasiti jedan dio poreznih gubitaka, ali to nije bio glavni motiv. Ne treba zaboraviti kako smo u Kalničke vode odmah morali uložiti 15 milijuna kuna jer je njihova proizvodnja stajala. Da objasnim do kraja, nakon nagodbe s dijelom malih dioničara Hanfa je procijenila da je nagodba imala efekt na kupoprodajnu cijenu malim dioničarima preuzevši time prerogative Trgovačkog suda. Naime, kao što sam već rekao, istodobno se prema ovom istom postupku vodi sudski spor radi utvrđenja pravične naknade kroz koji dio malih dioničara traži drugi iznos. Ali što god da sud odluči, mi ćemo platiti i nećemo se žaliti.

U polugodišnjim rezultatima navodi se i da je Droga Kolinska najprofitabilniji dio Atlantica te da na nju otpada 48 posto profitabilnosti.
To nije nelogično, Droga Kolinska ima vlastite i profitabilne robne marke koje su u našem sustavu distribucije dodatno dobile na vrijednosti.

Kad se ulagači u Atlantic grupu mogu nadati dividendi? Kad će prestati reinvestiranje dobiti?
Naša je želja da to bude već u 2012. godini. Uprava još o tome nije operativno razgovarala.

Izašli ste iz vlasništva RTL-a, s tim da ste i vi i Agrokor zadržali simboličnih 0,01 posto. Kako to da su vaši predstavnici i dalje u NO-u?
Zajedno s partnerima u RTL-u Hrvatska zaključili smo da i jedna i druga strana imaju interes nastaviti surađivati i sudjelovati u NO-u, odnosno na nekoj razini ostati uključeni u taj biznis.

Autor: Danijela Jozić,VLM
06. listopad 2011. u 12:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati