Neke razvijene europske zemlje tek jedan posto otpada odlažu na odlagališta otpada. Ostatak ili recikliraju, spaljuju ili kompostiraju. Hrvatska, s druge strane, 92 posto otpada odlaže na deponije te tek osam posto otpada reciklira. No nismo najgori, Rumunjska na deponije odlaže 99 posto, a Bugarska 94 posto otpada, susjedi Srbi i BiH ništa ne recikliraju, ni pale niti kompostiraju, odnosno sav otpad odlažu na deponije, pokazuju podaci Eurostata.

Primjedbe na zakon
Situacija s otpadom u Hrvatskoj već godinama stoji na mrtvoj točki. Mirela Holy, bivša ministrica zaštite okoliša i prirode, prije gotovo godinu dana predstavila je izmjene zakona o otpadu prema kojima se predviđala obveza primarne selekcije otpada na mjestu njegova nastanka te naplatu odvoza otpada prema količini, odnosno volumenu. Zakon je postavio i nove ciljeve gospodarenja otpada kojim bi se recikliralo 50 posto komunalnog otpada i 70 posto građevinskog otpada do 2020. godine. Kako se isti zakon mijenja jer je, kako je rekao Mihael Zmajlović, ministar zaštite okoliša i prirode, na njega stiglo više od tisuću primjedbi, teško je reći u kojem će smjeru ići i kako će se regulirati prikupljanje te obrada otpada. Odgovor smo potražili u resornom ministarstvu, no nismo ga dobili. "Držim da ni jedinice lokalne samouprave, ni središnja državna vlast ne razumiju problematiku gospodarenja otpadom i probleme do kojih će doći ulaskom u EU zbog nedovoljnog razvrstavanja otpada primarnom selekcijom", mišljenja je Vjeran Piršić, predsjednik ekološke udruge Eko Kvarner.

Razloge za takvu situaciju pronalazi u činjenici da je najveći dio uprava komunalnih društava postavljen po političkom ključu. Za drugi razlog ističe slabost političkih elita. "Vrlo je vjerojatno da ćemo imati prve kazne zbog nekvalitetnog gospodarenja otpadom", navodi. Naime, Europska direktiva o otpadu nalaže Hrvatskoj da do 1. siječnja 2015. mora osigurati odvojeno sakupljanje papira, metala, plastike, stakla, električnog i elektroničkog otpada, otpadnih guma, ulja… Osim toga, do kraja ove godine količina biootpada kojeg odlažemo na odlagalištima mora se smanjiti na razinu 75 posto količina koje su odložene 1997. Kako rijetko koje komunalno poduzeće selektivno prikuplja otpad vrlo je upitno hoćem li zadovoljiti rokove. Istovremeno, Piršić podsjeća da je Forum za zaštitu okoliša i prirode koji je osnovala Mirela Holy, a čiji je i sam bio član, ustanovio preveliku gustoću županijskih Centara za gospodarenje otpadom zbog, kako kaže, "dobivanja provizija za njihovu izgradnju". Koja je metoda, spaljivanje, reciklaža ili kompostiranje bolja, Piršić odgovara da je teško utvrditi. No, po njemu, primarna je selekcija i logična i "ekologična" jer se njom radikalno smanjuje volumen otpada, "no to je protiv interesa mnogih lobija", kaže.

Problem s plinovima
Na spaljivanje, kao na nabolji način smanjivanja količine otpada, odlučili su se Danci. Od 718 kilograma otpada, koliko godišnje proizvede svaki Danac, svega tri posto završava na deponijima. Najveći dio, 54 posto se spaljuje, 31 posto reciklira te 12 posto kompostira. Valja napomenuti da se spaljivanjem otpada smanjuje volumen i masa otpada, ali takva postrojenja emitiraju stakleničke plinove. Ipak, emisija stakleničkih plinova iz spalionica manja je od onih koji se emitiraju odlaganjem otpada na odlagalištima. Osim Danske, 57 posto otpada spaljuje Norveška, a Švedska 51 posto te Belgija 42 posto. Recikliranje, odnosno izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje, metoda je kojom najveći dio (45 posto) otpada obrađuje Njemačka. Irska reciklira 37 posto svog otpada, a Belgija 36 posto. Ukupno gledajući u EU-u 40 posto otpada se reciklira ili kompostira što je za 13 posto više u odnosu na 2001. kad se tako obrađivalo samo 27 posto.