Energetski obnovljeno 69 zgrada javne namjene kao što su bolnice, škole, vrtići, zatvori, ili 250.000 četvornih metara ukupne grijane površine, 50% manja potrošnja energije od koje 20% dolazi iz alternativnih izvora energije, ukratko je brojčani rezime zgrada koje su uspješno energetski obnovljene po ESCO modelu od 2014. godine.

Ako govorimo o novcu, u te je projekte uloženo više od 100 milijuna eura. O kakvom je gospodarskom pokretaču riječ, jasno pokazuju brojke na samo jednom projektu. Naime, na energetskoj obnovi bolnice u Karlovcu više od 30 domaćih tvrtki bilo je aktivno uključeno u obnovu s više od 250 radnika u periodu od jedne godine.

Tvrtka se naplaćuje iz ušteda

Sve ovo ukazuje kako je riječ o jako uspješnom modelu po kojem je čak Hrvatska na razini EU prepoznata i hvaljena. No, ono što je začuđujuće i pomalo zabrinjavajuće jest da je zadnji takav model obnove završen 2019. godine i odonda takvih obnova više nema.

No, prije no što pojasnim gdje je zapelo, željela bih odgovoriti na pitanje o kakvom je to modelu riječ. Možda najbolje objasniti ga kroz jedan primjer. Uzmimo jednu bolnicu koja je izgrađena 60-ih godina 20. stoljeća kad nitko nije niti razmišljao o potrošnji energije pa ako se još u obzir uzme da bolnice rade 24 sata dnevno 365 dana godišnje, možemo zamisliti koliko energije ta bolnica nepotrebno troši.

Vlasnici i osnivači bolnice, grad ili županija, nemaju novca da ju energetski obnove ali je Fond za zaštitu okoliša za tu namjenu iz nacionalnih sredstava osigurao novac koji bi bio dovoljan da pokrije 40% troškova. Bolnica nema niti dovoljno kapaciteta odnosno ljudi da provedu takav jedan opsežan projekt.

Odakle ostatak investicije i tko to može uspješno realizirati? Tu u igru dolaze tzv. ESCO tvrtke ili Energy Service Company što bi u prijevodu značilo tvrtka koja pruža energetsku uslugu. Oni ulažu svoj privatni kapital, dakle ostatak potrebne investicije odnosno preostalih 60%. Isto tako imaju vlastite kapacitete, znanje i iskustvo da uspješno provedu takav jedan opsežan projekt.

Mnogi će se zapitati gdje je tu njihov interes. Evo gdje. Nakon što se bolnica energetski obnovi, što znači izolira se vanjska ovojnica zgrade, promijeni vanjska stolarija i sustav grijanja, a najmanje 20% energije dolazi iz obnovljivih izvora, potrošnja energije se smanji najmanje 50 posto što znači da se i troškovi prepolovljuju.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Unatoč tomu, bolnica narednih 14 godina nastavlja plaćati račun za energiju u istom iznosu koji je plaćala prije obnove. Radi ilustracije, recimoda je mjesečni račun za energiju prije obnove bio 100.000 kuna.

Budući da se potrošnja energije nakon obnove smanjila za 50%, pola tog iznosa bolnica će izdvojiti za plaćanje stvarne potrošnje energije, a ostalu polovicu će plaćati ESCO tvrtki. I tako narednih 14 godina.

Dakle, ESCO tvrtka se naplaćuje iz ušteda. I njima je u interesu da uštede budu čim veće uz naravno optimalne troškove investicije.

Nakon isteka tih 14 godina, bolnica će nastaviti plaćati samo stvarnu potrošnju energije. Dakle, bolnica nije uložila sredstva u obnovu, ali koristi sve njene benefite.

Zašto je zadnji takav model obnove bio 2019.? Hrvatska više nema alocirana sredstva iz nacionalnih izvora za ovu namjenu već ih treba osigurati iz EU fondova. I tu su sada nastale neke administrativne barijere, ali duboko vjerujem da je ovo predobar model da se ne bi trebalo potruditi iznaći rješenje.

Sad je pogotovo bitno

Zašto je pogotovo sada bitno o tome pričati? Samo u Zagrebu više od 300 zgrada javne namjene je oštećeno potresom i treba ih obnoviti. Pored energetske obnove, treba podići razinu seizmičke stabilnosti i zaštite od požara. Vidjeli smo da će biti potrebno više od 86 milijardi kuna da bi se obnovile potresom oštećene zgrade.

Taj novac nikako ne može doći iz samo jednog izvora, samo iz EU fondova ili samo iz nacionalnih sredstava ili zelenih banaka i zato je jako važno mobilizirati i privatni kapital, a upravo je ESCO model sjajan način da se privatni kapital ulaže u infrastrukturne projekte za opće dobro.

A dobrobiti su brojne, od kvalitete boravka i rada u takvim zgradama, pokretanja gospodarstva, manjeg utjecaja na okoliš, a u konačnosti estetska komponenta je isto tako jako važna.

Svi volimo Zagreb i želimo da dobije još ljepše lice. Zato i ovako apeliram da ne propustimo sjajnu priliku, a pogotovo kada imamo veliko pozitivno iskustvo i da ne dozvolimo da već pripremljeni projekti spavaju u ladicama ESCO firmi,a naše škole, bolnice, vrtići ostaju neobnovljeni, ili da na obnovu čekaju desetljećima.