Čak i nešto brže nego se očekivalo, priča o ulasku novog vlasnika u riječko brodogradilište 3. maj Rijeka 1905, privedena je kraju. Upravno vijeće Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) jučer je odobrilo prodaju 100-postotnog udjela jedinom ponuđaču na provedenom natječaju šibenskom brodogradilištu Iskra, u vlasništvu slovenskog poduzetnika Dušana Šešoka.

Odluka je donesena brže budući da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nije imala zamjerki jer se utvrdilo da vrijednost godišnjih prihoda ne iziskuje potrebu ocjenjivanja koncentracije i utjecaja na domaće tržište.

Prodaja bez uvjeta

Iskra će u riječki škver ući čim uplati 6,66 milijuna eura CERP-u, što je inače neznatno viši iznos od istaknute početne cijene za tu tvrtku koja je nastala iz propalog 3. maja, pa se prodaje još u startu, dok nisu akumulirani gubici. Razlika u postupku u odnosu na dosadašnje slične prodaje državnih škverova jest stoga da kupcu nisu postavljani uvjeti o zadržavanju zaposlenih ili visini ulaganja. Taj će posao ovaj put biti u cijelosti prepušten novom vlasniku. A Dušan Šešok ne krije da to predstavlja i glavni izazov.

“U 3. maju potrebna su ogromna ulaganja, govorimo o najmanje 100 milijuna eura u kraćem razdoblju, a dugoročno, idućih 20 godina, još i dvostruko više”, otkrio nam je u jučerašnjem razgovoru Dušan Šešok, navodeći kako će oko brojnih osjetljivih točaka i postupaka morati sudjelovati svi, jer je primjerice, obala na kojoj su navozi nestabilna i slijedit će veliki zahvati da se osigura siguran rad.

U brodogradilište se desetljećima nije investiralo i podizanje razine kvalitete i tehnološkog standarda proizvodnje iziskuje velike investicije, no Šešok ne krije da ga najviše zabrinjava ostvarivanje sinergije i dinamika dizanja produktivnosti. Oni koji prate njegovo poslovanje u Šibeniku, gdje je brodogradilište preuzeo u stečaju, znaju da su trebale godine i godine dok se nije podiglo u danas respektabilno srednje veliko brodogradilište.

“Prvi zadatak bit će povećanje obrtaja, čak je to i veći izazov nego doći do novih poslova”, kaže Šešok. Na upit što to znači, odgovara kako to u ovom trenutku znači podići prihode na 30 milijuna eura. Sada su oni na razini od oko 18 milijuna eura (podaci za 2025.). A toliki je, primjerice, prihod u prošloj godini ostvarila Iskra u Šibeniku. No, razlike su prilične kada se uspoređuju broj zaposlenih i troškovi rada. Ilustrira to Šešok brojkama – po zaposlenome su prihodi u 3. maju na razini 20 tisuća eura, dok trošak rada iznosi 22 tisuće, a u šibenskom škveru prihodi su prelazili 50 tisuća eura, uz 23 tisuće eura troškova rada.

“To će biti najveći izazov, postići da se za isti novac radi bolje i više”, jasan je novi vlasnik 3. maja. U šibenskom škveru krajem prošle godine zaposleno je bilo 180 radnika, a u riječkom 440 radnika. Zaposlenici riječkog škvera sindikalno su inače dobro organizirani, što je uostalom potvrdila i mirna tranzicija iz ‘starog’ u ‘novi’ 3. maj, u koji su svi prešli, kao i njihov kolektivni ugovor.

Trošak po kilometru

Električni hit ili stari dobri dizel? Evo što kaže računica

važnije nego ikad prije

Jedna vještina sve više odlučuje o financijskoj stabilnosti građana

U škveru je uvijek bilo dosta zaposlenih, kao i ostalim državnim brodogradilištima, a zadnjih godina, od kada traje reorganizacija škvera nakon propasti Uljanika u čijem je sastavu poslovao pet godina, zaposleno je bilo oko 650 radnika. Novi vlasnik riječkog brodogradilišta nada se da će u mukotrpan posao podizanja 3. maja biti uključeni svi jer “ako ne bude tako, ni za koga neće biti dobro”.

Država u ovom trenutku može predahnuti jer veliki posao očuvanja brodogradilišta prepušta u ruke privatnom vlasniku, koji je dokazao da zna voditi posao, i to ne samo u Sloveniji, nego i u Hrvatskoj, gdje je već ‘s poda’ podigao šibensko brodogradilište i zagrebačkog proizvođača kablova Elku. Njegova pojava kao mogućeg kupca 3. maja već je motivirala i potencijalne naručitelje da se jave i iskažu interes, no oprezni Šešok reći će kako je još dug put do zaključenja posla.

U ovom trenutku, pak, 3. maj sudjeluje gradnji 205 metara dugog polarnog kruzera za australsku grupaciju Scenic, na čemu je ugovor zaključen do rujna, a nedavno je sa Scenicovom tvrtkom MKM Yachts potpisan ugovor za slične poslove gradnje trupa i djelomičnog opremanja za još dva broda luksuzna riječna broda duljine 80 metara, na kojima bi bili angažirani još godinu dana.

No, posla nemaju dovoljno, a vlasnik za 3. maj ima veće ambicije. Nije tajna da se za riječki škver otvaraju mogućnosti u proizvodnji ratnih brodova, za čiju proizvodnju u ovom trenutku na europskom tržištu vlada i najveća potražnja, a i ponuđači za korvete koje upravo naručuje Hrvatska ratna mornarica najozbiljnije računaju na uključivanje Šešokovih kapaciteta u eventualni posao.

U Šušnjarovom mandatu

Tomislav Ćorić, ministar financija i predsjednik Upravnog vijeća CERP-a nakon sjednice izrazio je jučer uvjerenje da će Šešok iznijeti ovaj posao, s obzirom na dosadašnja iskustva.

Cijeli postupak pripreme 3. maja za prodaju odrađen je, inače, u mandatu aktualnog ministra gospodarstva Ante Šušnjara, koji je dosad u više navrata istaknuo kako je uvjeren da je 3. maj na dobrom putu, da će s novim početkom i uz dobrog privatnog vlasnika imati priliku za bolju budućnost.