Da zbog manjka radne snage sve više poslodavaca u Hrvatskoj poseže za strancima potvrđuju i najnovije službene brojke za 2022.

Prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, u prvih 11 mjeseci podneseno je više od 120 tisuća zahtjeva kojima su poslodavci (njih 12.310) zatražili mišljenja za dozvole za boravak i rad stranih radnika.

Kroničan odljev sestara
Velika većina odnosi se na zanimanja koja su prepoznata kao trajno deficitarna na tržištu rada pa za njih nije potreban prethodni postupak tzv. testa tržišta rada (TTR) predviđen Zakonom o strancima s početka 2021.

Nešto manje od 115 tisuća ovogodišnjih zahtjeva je i obrađeno, pri čemu je pozitivno mišljenje dano za više od 101 tisuću ili gotovo 90%. Usporedbe radi, tijekom 2021. čak 9000 poslodavaca poslalo je gotovo 67 tisuća zahtjeva za oko 400 različitih zanimanja. Najtraženiji su i dalje strani radnici u građevinarstvu te turističko-ugostiteljskom sektoru.

No, kad su posrijedi strategije vezane uz tržište rada i deficitarna zanimanja, niša koja odgovore sve više traži u migracijama je i sektor dugotrajne skrbi, posebice zbog starenja stanovništva. O tome su analizu netom ponudili Institut za javne financije i istraživačica Marijana Bađun.

Iz Hrvatske je od 2013. otišlo 2400 medicinskih sestara/G. Stanzl/PIXSELL

U rujnu je na razini EU predstavljena strategija u kojoj se kao jedno od mogućih ključnih rješenja za manjak radne snage u dugotrajnoj skrbi predlažu migracije kako bi se osigurale zadovoljavajuće usluge skrbi u zemljama članicama te poboljšao položaj primatelja i pružatelja (formalne i neformalne) skrbi.

Hrvatska je jedna od zemalja EU-a koja otprije ima “odljev skrbi”, a slično je i u Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Sloveniji, ističe Bađun. Radnici iz tih zemalja odlaze u bogatije, pretežito radi većih plaća i boljih uvjeta rada, a time se, kaže, dodatno produbljuje problem manjka radne snage u zemljama s nižim dohotkom.

Usto, kada medicinske sestre odu raditi u inozemstvo, gubi se povrat na ulaganje u njihovo obrazovanje u matičnoj zemlji. Autorica navodi da je, prema podacima Hvatske komore medicinskih sestara, iz Hrvatske od 2013. do danas otišlo 2400 medicinskih sestara. U zdravstvu ih sada nedostaje 4000, a broj za dugotrajnu skrb nije poznat. Pri uvozu radnika, pak, medicinske sestre i njegovatelji nisu izuzeti od testa tržišta rada.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Iako je Hrvatska udruga poslodavaca još 2020. izašla s inicijativom za lakše zapošljavanje inozemnih radnika u dugotrajnoj skrbi, a migracije se u tom kontekstu spominju i u Vladinu Nacionalnom planu oporavka i otpornosti, dosad su izostale konkretne mjere.

Konkretiziranje još čekaju i neki prijedlozi vezani uz domaće medicinske sestre/tehničare i njegovatelje. Jer, npr. medicinske sestre u dugotrajnoj skrbi manje su plaćene od medicinskih sestara u zdravstvu, što bi prema Bađun trebala biti jedna od prvih tema za razmatranje i dogovor.

Ni mjere nisu dovoljne
Čak i ako se u Hrvatskoj poduzmu sve mjere za povećanje privlačnosti ovog posla za domaću radnu snagu te poraste njihov broj u dugotrajnoj skrbi, uslijed starenja stanovništva i sve manjeg broja mogućih pružatelja neformalne (obiteljske) skrbi to vjerojatno neće biti dovoljno, smatra ona.

Za privlačenje inozemnih radnika ključnim drži unaprjeđenje sustava priznavanja njihovih kvalifikacija, omogućavanje odgovarajućeg stručnog usavršavanja i kvalitetnog učenje jezika te razvijanje programa njihove integracije.

Prema procjeni Europske komisije, u EU će do 2050. trebati više od 1,6 milijuna dodatnih radnika kako bi njihov broj na 100 korisnika dugotrajne skrbi ostao isti.

Posljednje dostupne procjene Eurofounda, pak, kažu da na razini EU inozemni radnici čine oko 8% radne snage u dugotrajnoj skrbi (slično je i u ukupnoj radnoj snazi). Najviše je stranih radnika u tom sektoru u Malti (gdje čine više od dvije petine) te Luksemburgu i Irskoj (oko petine).

Hrvatska je među sedam zemalja za koje je taj udjel procijenjen na manje od jedan posto, ali Bađun smatra da je stvaran broj inozemnih radnika i u toj skupini veći, jer neki rade na crno ili na određeno kraće vrijeme.

Osim što će potrebe za njima dodatno rasti, zaključno konstatira i da Hrvatskoj neće biti lako “natjecati” se za inozemnu radnu snagu u bilo kojem segmentu tržišta rada, pa tako i u sustavu dugotrajne skrbi.