Prvi put od privatizacije velikih brodogradilišta država je za neko od njih izdala jamstvo za kreditno zaduženje.

Konkretno, riječ je o riječkom 3. maju koji je dobio avansno jamstvo u iznosu od 12,9 milijuna USD, a kojim će se, kako je pojašnjeno, omogućiti realizaciju ugovorenog broda za prijevoz asfalta, nafte i kemikalija za švedskog naručitelja. No, iako je mnoge iznenadilo da se država i dalje pojavljuje u ulozi jamca brodogradilištima, davanje avansnih jamstava predviđeno je u ugovorima o privatizaciji i restrukturiranju za sva tri škvera i odobreno od Bruxellesa, u ograničenim okvirima za svaki od škverova. Ugovorom je predviđena i obveza države da brodogradilištima jamstva izda u roku od 45 dana od zaprimanja njihova zahtjeva. No, te se obveze, za razliku od slučaja 3. maja, država nije pridržavala i prema Brodosplitovim zahtjevima.

Kako nam je potvrdio predsjednik uprave Darko Pappo, splitski škver predao je dva zahtjeva 13. lipnja, što je nekoliko dana prije 3. maja, te su očekivali odobrenje jamstva još na prošlotjednoj sjednici Vlade, ali se to nije dogodilo niti na jučerašnjoj sjednici. Obrazloženje za to u splitskom škveru iz resornog ministarstva nisu dobili, a dodatno su zatečeni budući da zbog godišnjih odmora do polovice kolovoza neće biti sjednica Vlade. "Naši su prvi zahtjevi bili u manjem iznosu, jedan za naručitelja Plovput nešto ispod 20 milijuna kuna, a drugi za četiri barže za švedsko-norveškog naručitelja 11,4 milijuna eura. No, ako se odluka prolongira, riskiramo da nam propadne ugovor", kaže Pappo. Zanimljivo je da u odgovoru iz Ministrastva gospodarstva navode samo zahtjev za gradnju barži, a zastoj u odobrenju jamstava Brodosplitu obrazlažu da su "predmeti rješavani prema redoslijedu zaprimanja". No, zahtjev za jamstva za barže odobren je na razini Ministarstva gospodarstva i trenutno se nalazi u Ministarstvu financija.

Dosad Brodosplit inače nije tražio jamstva, jer raspoloživi ukupan iznos od 220 milijuna ekvivalenta državne potpore žele koristiti za veće projekte o kojima pregovaraju, no prvo iskustvo nije im ohrabrujuće. Riječki škver ima 195 milijuna kuna ekvivalenata državne potpore, dok je u slučaju Brodotrogira taj iznos najmanji, 20 milijuna kuna. Trogirski škver jedini je koji još nije aplicirao za jamstvo, ali se, po riječima predsjednika uprave Nenada Končara, priprema i uskoro će uputiti zahtjev. Jamstva države, inače, po pojašnjenjima upućenih iz struke, nisu neuobičajene za osiguranje finaniranja tako visoko vrijednih projekata. Međutim, ne zapinje država samo u izdavanju jamstava kad su u pitanju škverovi. Još uvijek, naime, država nije definirala na koji način će biti riješen problem nemogućnosti uplate velikog dijela potpora na kojima se temelje i planovi restrukturiranja škverova.

Taj problem dogodio se koncem 2013., kada zbog proračunskog manjka nisu uplaćene po dvije rate, a podmirenje tog duga riješeno je tek u svibnju ove godine. No, zbog istog razloga isplata je već zapela i za ovu godinu. Riječkom i trogirskom škveru država duguje rate za srpanj, a splitskom brodogradilištu osim za srpanj nije uplaćena niti rata za lipanj. Od ožujka, kada je prvim rebalansom ovogodišnjeg proračuna za trećinu, oko 200 milijuna kuna, srezana stavka za potpore brodogradilištima su slane poruke da budu mirni, da se priprema model isplate novca. Iz Ministarstva gospodarstva još prije nekoliko dana tvrdili su da se pregovara sa svakim brodogradilištem zasebno o rješenju, a jučer su konačno potvrdili da je odlučeno da se ostatak sredstava za 2014. isplati putem faktoringa.

"Trošak faktoringa preuzela su brodogradilišta, pa se na taj način zaduženje države neće povećati", poručuju iz Ministarstva gospodarstva. Ipak, iz redova brodogradilišta suzdržani su u informacijama oko modela, jer detalji nisu precizno usuglašeni, pa, primjerice, još nije poznato hoće li se novci isplatiti u šest rata ili odjednom. Brodograditelji ne skrivaju da bi njima odgovaralo da novce dobiju "u komadu", jer bi time mogli pokriti trošak faktoringa.