Uz jeftin uvoz koji je dugogodišnji problem domaće klaoničke i mesoprerađivačke industrije, koronakriza dodatno je pojačala pritisak na tvrtke tog sektora. Mario Ravlić, predsjednik Grupacije klaoničke industrije i prerade crvenog mesa Hrvatske gospodarske komore (HGK) smatra kako je krajnje vrijeme da ova industrija postane državni strateški prioritet.

Izazova pred njima je na pretek, primjerice zbog Brexita bi moglo doći do velikih viškova EU proizvoda koji će onda preplaviti hrvatsko tržište i utjecati na cijene, prisutna je opasnost od ulaska koronavirusa u klaonice, kao i opasnost od afričke svinjske kuge.

Kao rješenje Ravlić predlaže da se odmah osigura kontinuirana potpora države čime bi se prebrodila trenutačna kriza i uvjeti poslovanja relativno brzo doveli na razinu EU zemalja čiji proizvodi preplavljuju naše tržište.

Klaonice zjape poluprazne

“Hrvatski su se proizvođači našli u teškoj situaciji već nakon ulaska u EU 2013. i potpunog otvaranja tržišta prema velikim europskim sustavima koji proizvode pod bitno povoljnijim uvjetima, a situacija se u proteklom razdoblju dodatno pogoršala. Utjecaj koronakrize, gubitak prihoda od prodaje koža i rast troškova zbrinjavanja nusproizvoda doveo je domaću industriju prerade mesa do samog ruba. Pandemija je pokazala jasnu stratešku ovisnost domaće stočarske proizvodnje o domaćim klaonicama koje zjape poluprazne unatoč novim i modernim pogonima, dok istovremeno više od 150 tisuća svinja tovljenika godišnje izvozimo na klanje u EU. Bilo kakav veći izazov mogao bi dovesti do gubitka radnih mjesta”, ističe Ravlić. Godinu prije ulaska u Uniju uvozili smo, prema navodima HGK, oko 80.000 tona raznog mesa i oko 10.000 tona mesnih proizvoda, a prošle godine 150.000 tona mesa i 24.000 tona mesnih proizvoda. U aktualnoj situaciji domaće je tržište pod još većim pritiskom robe niskih cijena, a na stanje utječe i smanjena potrošnja, povećanje troškova te smanjena produktivnost koja je posljedica prilagođavanja mjerama zaštite zdravlja radnika. “Prije svega moramo odrediti strateške prioritete i poraditi na rješavanju strukturnih problema hrvatskog agrara i povezane industrije jer bez toga bilo kakva privremena pomoć predstavlja samo odgađanje neizbježnog”, poručuje Ravlić.

Nemoguće ih je sustići

Situaciju je komentirao i Darko Celovec, predsjednik Udruge Baby Beef čiji je stav da je pomoć države potrebna, ali pod uvjetom da se proizvodi od hrvatskih sirovina.

“Mesno-prerađivački sektor je u problemima, ali imaju opcije kojima ih umanjuju. Oni uvoze meso i samo sebi pokrivaju gubitke i to radi više od 50 posto njih, a kada kombinirate uvoz i domaću proizvodnju poslujete sasvim solidno. Nažalost, danas je više od 90 posto salama domaćih proizvođača od uvoznog mesa dok domaće meso stoji, a u mesno-prerađivačkoj industriji posebno pate oni koji uvoze u malim količinama ili koji uopće ne uvoze. Mi kao primarni proizvođači smatramo da bi se pomoć države i subvencije trebala vezati isključivo uz domaću proizvodnju. Dapače, neka im se pomogne, ali samo ako kupuju domaću sirovinu. Baby Beef danas u vrijeme turističke sezone nema gdje plasirati junetinu. Naša udruga predstavlja 90 posto tovnoga govedarstva u Hrvatskoj, a nakon ove situacije s koronom 30-40 posto naših članova odustaje od proizvodnje. Izvoz nam i dalje pati i iako se Italija polako vraća kao tržište, Libanon je primjerice potpuno pao”, objašnjava Celovec stanje na tržištu.

Napominje kako je nemoguće sustići europske proizvođače i kako im je teško konkurirati.

“To su zemlje koje godinama ulažu u svoju proizvodnju, više od dvadeset godina su u tome, uzimaju EU poticaje niz godina i mi se ne možemo tako lako mjeriti s njima. To je kao da imamo momčad koja ima pet manje igrača od njih. U Hrvatskoj je poljoprivreda na dnu ljestvice, a u drugim EU zemljama na vrhu prioriteta i to je ono što treba mijenjati”, zaključuje Celovec.