Europska komisija odobrila je Hrvatskoj vrlo izdašne potpore za razvoj ruralnih područja. U prvoj godini članstva u EU moguće je dobiti 120 milijuna eura, a već u trećoj godini puni iznos od 352 milijuna eura. Iz SAPARD-a smo od ponuđena 183 milijuna kuna iskoristili samo 93, ni povlačenje novca iz još aktualnoga IPARD-a ne ide očekivano. Kako u kratkom razdoblju educirati pojedince i skupine da europskim novcima dižu standard hrvatskih sela? Razvoj ruralnih prostora, naime, nije samo poljoprivreda, već šarolike investicije čiji je cilj zadržati stanovništvo i ruralni prostor učiniti dugoročno održivim.

Profesorica Ramona Franić, predstojnica Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj na zagrebačkoj Agronomiji, misli da bi, s obzirom na nedostatnu proizvodnju, neuređeno tržište i nekonkurentnost, morala reagirati država određujući i regionalno i sektorski kamo i u što ulagati. Neki su joj, kaže, zamjerili da zagovara povratak na centralistički sustav.

“Ne mislim da država mora dirigirati, ali može sugerirati. Poljoprivreda ne smije biti pod utjecajem države ni politike, već tržišta. Poljoprivrednici više nisu neuki seljaci, nego poduzetnici. Međutim, obilježje našeg naroda je da bismo htjeli svašta. Nedavno sam čula da neki hoće u Slavoniji uzgajati masline”, kaže Franić. Zbog takvih ideja, ali i činjenice da dijelu poljoprivrednika manjka znanja te da je to mahom starija populacija odrasla u drugom sustavu država mora dati smjernice, osigurati logistiku za edukaciju, a važnim vidi i isticanje primjera dobre prakse.

“Jedino tako možemo povući razvoj. Primjeri dobre prakse metode su koje rijetko koristimo. Poljoprivreda danas nije elitno zanimanje, ali bi mogla postati”, smatra Franić i dodaje da nove projekte treba tražiti izvan ratarstva, stočarstva i mljekarstva koji teško mogu biti konkurentni farmerima s razvijenog EU-tržišta.

“Studentima kažem – mogu se i banane uzgajati u Hrvatskoj, samo je pitanje koliko to stoji i imamo li novac. Regionalizaciju treba usvojiti kao strateški dokument. Nužna je i analiza terena, nismo je nikada proveli. Imamo gomilu strategija: kako su se mijenjale upravne strukture tako su se donosile nove strategije. Puno stvari u njima je dobro napisano, ali upravo zato što su se često mijenjale nisu provođene. Snimanje terena bitno je i zbog neiskorištenih kapaciteta u selima. Mnogi se žele baviti poljoprivredom, no neriješen status zemljišta velik je problem. To su najčešće složeni pravni procesi koje nije lako riješiti”, kaže.

Hrvatska nema dovoljno ni površina ni tehnologiju da bi bila konkurentna u ekstenzivnim kulturama. Ono u čemu može ostvariti uspjeh, prema ocjeni Franić, jesu proizvodnje koje traže ljudski rad, radnointenzivne proizvodnje kojima pripada uzgoj voća i povrća. Brendovi i geografsko porijeklo danas su jako bitni, no traže visoka ulaganja. Na zajedničkom tržištu EU bit će puno jeftine robe, ne nužno lošije kakvoće, ali možda neće biti specifične, visokokvalitetne robe.

Depopulacija ruralnog prostora, struktura stanovništva, nedovoljno obrazovanje, usitnjenost posjeda, nerazvijenost tržišta, nedostatak menadžerskih sposobnosti problemi su koji mogu ugroziti iskorištavanje eura ponuđenih iz blagajne EU, ocjenjuje i profesor Mario Njavro, predstojnik Zavoda za menadžment i ruralno poduzetništvo. Nikada, podsjeća, Hrvatska nije provela dubinski uvid u mikroekonomske rezultate na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Ne znamo što se događa s njihovim dohotkom, troškovima, strukturom proizvodnje, načinom korištenja zemljišta, što su im strateški planovi. Neka istraživanja potvrđuju da je problem znanja i te kako prisutan, posebice je vidljiv manjak menadžerskih znanja i sposobnosti.

Gleda li se regionalna podjela države (panonska, brdsko-planinska i jadranska), imamo mogućnosti za širok spektar proizvoda, ali ih nedovoljno koristimo. Ekološka poljoprivreda i agroturizam, iznosi, također nisu iskorišteni u odnosu na potencijal.

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Problem je i što poljoprivrednici nisu više i bolje organizirani kroz zadruge i slične asocijacije. I država bi, smatra, kroz sustav konzultanata poticajnim mjerama mogla pružiti logistiku u razradi programa za uzimanje ponuđenih eura. Mogući ruralni programi – ulaganja u skladištenje, doradu, modernu tehnologiju, pogone za preradu proizvoda i slični projekti, ističe, pogodni su za udruživanje.

Treba očekivati da će nakon ulaska u Europsku uniju dio gospodarstava napustiti poljoprivredu, a tko ostane, morat će ići u smjeru specijalizacije i koncentracije proizvodnje te poslovnog povezivanja.

“Dobar projekt uvijek će naći financijera, ali mnogi poljoprivrednici još nisu svjesni da nema konkurentne proizvodnje bez velikih ulaganja. Misle da mogu proizvoditi kao i preci, raditi sa strane radi dodatnog prihoda. Sve ozbiljne proizvodnje traže ulaganja, riječ je o sofisticiranim i skupim tehnologijama. Nužna su i posebna znanja za nove tehnologije i tu mogu nastati problemi”, kaže.

Poljoprivrednici moraju, dodaje, više pratiti što tržište traži: “Sektor voća i povrća ima golem potencijal i bilo bi jako dobro da se u njemu dogodi partnerstvo kakvo je TDR razvio s proizvođačima duhana. U voću i povrću vlada golem jaz između proizvodnje i potreba tržišta. Sigurno ga možemo popuniti, imamo sve uvjete i nema opravdanja za uvoz 50 posto rajčice, na stotine tona paprike ili krastavaca.”

Dio gospodarstava mora se specijalizirati u proizvodnju povrća, bilo na otvorenom ili zaštićenom prostoru uz navodnjavanje, te voćarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo, preporuka je Njavre.

Prepreke pred kojima se nalazi hrvatska poljoprivreda su značajne, ali nisu nepremostive. Ne samo domaći već i stranci traže i kupuju poljoprivredno zemljište, vide perspektivu i zato nema razloga za pesimizam, uvjeren je Njavro. EU će, ističe, donijeti više reda glede naplate i ispunjavanja zakonskih obveza.