Sindikati su oduvijek jedinstveni u svom stavu da se novac prikupljen od sindikalne članarine mora maksimalno staviti u funkciju svih članova, te da se tim novcem mora raspolagati odgovorno i gospodarski. Kako bi taj novac “maksimalno” iskoristili, sindikati od početka devedesetih izdaju takozvane sindikalne pozajmice, odnosno beskamatne kredite članovima sindikata. Koliko svake godine na taj način sindikati kreditiraju svoje članove nitko zapravo ne zna, ali procjenjuje se da je riječ o iznosu koji prelazi 100 milijuna kuna. Iako je riječ o pozajmicama koje itekako pomažu onim članovima sindikata koji su duboko zašli u egzistencijalnu bezizlaznost, činjenica je da je takvo “financijsko poslovanje” strano ne samo europskim sindikatima, već i hrvatskim zakonima. Sindikalne pozajmice su zapravo beskamatni krediti koje ne izdaju same središnjice, već samo podružnice nekog sindikata. Taj novac nije ništa drugo doli sindikalna članarina koju svaki član sindikata uplaćuje svojoj sindikalnoj podružnici.

Kreditiranje bez poreza
“No osim članarine pojedini sindikat može s komercijalnom bankom sklopiti ugovor te preko sredstava koje uplati banka ‘podebljati’ sumu dostupnu za posuđivanje”, objašnjava Krešimir Sever, predsjednik NHS-a. Kako nema kamata, njihovo izdavanje nije regulirano Zakonom o bankama niti takvo poslovanje podliježe bilo kakvoj vrsti revizije. Budući da se na njih ne plaća porez, država nema uvjete za kontrolu. “Riječ je o kreditima koji uvelike pomažu članovima sindikata. Njime se pokrivaju troškovi za koje obični radnici uglavnom nemaju sredstava, pa se vjerojatno stoga ni država ne petlja u njihovo izdavanje”, smatra Sever. Kako u Hrvatskoj postoji 400 sindikata, gotovo svaka podružnica koja ima nekoliko desetaka članova može teoretski davati takve kredite. Jedina kakva takva pravna regulativa za njihovo izdavanje su pravilnici koje pak donosi svaka podružnica za sebe. U tim pravilnicima stoji da raspodjelu članarine i drugih prihoda utvrđuje Glavni odbor sindikata, te da se ona, između ostalog, može koristiti za pravnu i materijalnu pomoć članovima sindikata. Financijski odbor sindikalne podružnice jedini ima uvid u takvo poslovanje i izdavanje kredita, kao i benignu funkciju revizije. Najmanji iznos pozajmice u većini podružnica je 3000 kuna, a u onim većima, s velikim brojem članova, i do 30.000 kuna. Korisnik kredita ne plaća nikakve kamate, ali plaća takozvane troškove pozajmice, često u iznosu od dva posto. Ako primjerice pozajmica iznosi 4000 kuna, ukupan iznos pozajmice iznosi 3920,02 kuna, a otplaćuje se u šest rata od 666,67 kuna (primjer preuzet od Hrvatskog sindikata pošte).

Nepoznanica u Europi
Osim Hrvatske i još nekoliko zemalja bivše države takvi sindikalni beskamatni krediti strani su cijeloj Europi. U središnjem uredu ITUC-a (Međunarodne sindikalne konfederacije) na naš su se upit začudili. Djelatnik u uredu za odnose s javnošću te institucije rekao je da nijedan europski sindikat, prema njegovim saznanjima, ne dodjeljuje kredite niti sindikalne članarine koristi za takvo poslovanje. “Za to nisam nikad čuo. Možda je to u Hrvatskoj dio komunističke ostavštine”, kažu u ITUC-u. No i za neke naše istaknute sindikaliste takvo “kreditiranje” je upitno. “Sindikalne pozajmice prečesto su najobičnije manipulacije novcem i nerijetko zalaze u sivo područje”, istaknuo je Ozren Matijašević, predsjednik HUS-a. Na takav je slučaj prije tri godine ukazivao bivši predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja (SHU) Dalimir Kuba optuživši svoje kolegice da su 1992. iz sindikalnih sredstava davale lihvarske pozajmice s mjesečnom kamatom od 10 posto privatnim poduzećima. Zbog izdavanja pozajmica poduzećima Državno je odvjetništvo podiglo kaznene prijave protiv Ane Knežević i Radmile Rumbak. I novac prikupljen od članarine u 2000. godini u Sindikatu djelatnika šibenskog TLM-a nije trošen u skladu s propisima te organizacije, a dodjeljivao se i ljudima koji nisu članovi sindikata ni djelatnici TLM-a.

Cestarski sindikat dao 475 pozajmnica

U Nezavisnom cestarskom sindikatu (NCS) oko 95 posto svega sindikalnog novca, odnosno milijun kuna, “vrti” se na pozajmicama. U tom se sindikatu može najviše pozajmiti 5000 kuna uz vraćanje do najviše 10 rata. Velika potražnja za pozajmicama bila je ograničila najviši iznos na 4000 kn, no od sredine ove godine iznos se ponovno povećao, a potražnja za kreditima još je u porastu. “Sama činjenica velike potražnje za tim kreditima govori da je taj vid angažiranja sindikalnoga novca dobro pogođena aktivnost”, drže u NCS. Od početka 2006. godine do sredine studenoga samo je u toj podružnici dodijeljeno ukupno 475 pozajmica, u ukupnom iznosu od 1,889.000 kuna.