Islandski Actavis jučer je u dnevnom tisku objavio prošli četvrtak odobrenu ponudu za preuzimanje Plive, po cijeni 795 kuna po dionici. Kako je taj korak bio posve predvidivo ispunjenje obveze da u roku sedam dana izađe s objavom, u prvi plan jučer su isplivali drugi izravni i posredni sudionici priče o preuzimanju Plive. U središtu najnovije epizode su sumnje u ulogu i akcije Vlade i lobista u tom preuzimanju, što u situaciji kad oba pretendenta na Plivu svoje ponude uvjetuju stjecanjem više od 50 posto dionica s pravom glasa svakako postaje zanimljivo zna li se da država ima oko 18 posto udjela u Plivi. Novu intrigantnu epizodu potaknuli su napis i reakcije na napis objavljen na internetskoj stranici index.hr o tajnom sastanku posljednjeg lipanjskog vikenda (24.-25. lipnja) u otmjenom hotelu u Veroni na kojemu je središnja tema bila Pliva, odnosno navodni dogovori oko Vladina davanja podrške prodaje Plive američkom Barru.

Veronski sastanak
Indexove tvrdnje o opernom premijerom (Mascagnijeva Cavalleria Rusticana) i obiteljskim izletima maskiranom tajnom sastanku premijera Ive Sanadera i bivšeg ministra Miomira Žužula s predsjednikom Uprave Plive Željkom Čovićem (i njegovim prijateljem Jozom Petrovićem iz Uprave Ine) Vladin je glasnogovornik Ratko Maček opovrgnuo. Doduše, ne baš jako uvjerljivo. Premijer je tada bio u Veroni na poziv organizatora Veronskog festivala, a tamo je slučajno susreo Čovića i Žužula, kaže Maček. “Premijer je već četvrtu godinu zaredom na otvorenju Veronskog festivala, a tamo svake godine odlazi 20-30 ljudi iz Hrvatske, pa je tako ove godine bio i Čović, ali nije putovao s premijerom. Tamo je bio i Žužul, ali nikakvog sastanka njih trojice nije bilo”, prenio je Mačekovu izjavu index.hr. Napomenuo je Maček i da se premijer s Čovićem u nekoliko navrata susreo u Vladi “kao i s Borislavom Škegrom, koji otvoreno lobira za Actavis”, dodajući da će Vlada prije donošenja odluke o prodaji svojih 18 posto dionica Plive razgovarati s predstavnicima Barra i Actavisa na temelju njihovih javnih ponuda. Premijer Sanader pak ‘veronski sastanak uopće nije htio komentirati. ’Država će prodati svoje dionice najboljem ponuđaču, a sve drugo je potpuno bezvrijedno uopće komentirati. Mogu se samo nasmiješiti na te komentare i priče’. Naglasio je kako je najvažnije da cijeli proces, uključujući prodaju 18 posto dionica koje država ima u Plivi, bude transparentan i da se paket proda onome tko da najbolju ponudu.
“Budući da Hanfa vodi taj proces, nikakve veze nemaju nikakve večere ni susreti s predstavnicima Plive ili drugim zastupnicima niti oni mogu na to utjecati”, istaknuo je Sanader u izjavi za Hinu. Jučerašnjom izjavom o prodaji najboljem ponuđaču Sanader je napravio još jedan pomak u evoluiranju stava Vlade o prodaji državnog paketa dionica Plive. Prve izjave o tome, u ožujku i travnju, bile su odlučno ‘ne’ prodaji državnog paketa. Potom je potkraj lipnja premijer omekšao stav, poručujući kako je moguće otvaranje razgovora o prodaji, ali pritom ističući kako cijena nije jedini ni presudni element za to već da će Vlada razgovarati s investitorom čiji se plan i program najbolje uklapaju u nacionalne interese; očuvanje Plivina brenda, radnih mjesta, proizvodnih kapaciteta i sl. (početkom srpnja najavio je kako će primiti predstavnike Barra).

Dobava lijekova
Dodatne dvojbe glede prodaje državnog paketa izazivaju Vladina tumačenja postojećih zakonskih propisa (o privatizaciji nasuprot onima o postupku preuzimanja). Niz dosadašnjih ponuda za preuzimanje država je kao vlasnik nemala portfelja manjinskih paketa dionica propustila zbog, kako se objašnjavalo, zakonskih ograničenja. Među ostalim, to je bio slučaj i kod preuzimanja Zagrebačke banke, s tim da u tom slučaju (za razliku od niza drugih) zapravo nije time izgubila. I inicijative za izmjenama zakona o privatizaciji dijelom su se obrazlagale i nemogućnošću sudjelovanja države u procesima preuzimanja, što predstavlja ograničenje u pojedinim tvrtkama u kojima nema upravljački značajnije udjele. Istodobno, u pojedinim je primjerima (Sunčani Hvar) posezala za izuzećem kao jednim od ravnopravnih postojećih modela privatizacje džavnih udjela. Intencije privatizacijskih i preuzimačkih propisa jednostavno imaju različita polazišta i nerijetko ispadaju nespretni. Proteklih mjeseci ništa manje nespretne nisu bile i izjave predstavnika Vlade o toj temi. Potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Damir Polančec javno skrene pažnju na prepreke u zakonskim propisima, da bi nešto kasnije Vladin glasnogovornik Ratko Maček samouvjereno izjavljivao kako Vlada ima pravo raspolaganja bez ikakvih ograničenja. U slučaju Plive državni paket (17+1 posto) svakako nije zanemariv, a s obzirom na njezine pozicije dobavljača lijekova Vladi u konačnici može biti zanimljivo i zadržavanje u vlasničkoj strukturi.