U primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) u Hrvatskoj djeluje 4894 liječnika poslodavaca u ugovornom odnosu.

Najviše ih je u općoj-obiteljskoj medicini (2346), potom u djelatnosti dentalne zdravstvene zaštite (1983), te zdravstvene zaštite djece (284) i žena (281). "Glavni problemi s kojima se susreću liječnici poslodavci u ugovornom odnosu posljedica su dugogodišnje marginalizacije PZZ-a, što se očituje u lošim uvjetima rada, preopterećenosti liječnika administrativnim poslovima i prevelikom brojem osiguranika o kojima skrbi jedan liječnik. Također, problem je i nedorečen status koncesionara kao privatnog zdravstvenog djelatnika", govori Damir Biloglav, predsjednik HUP – Udruge liječnika poslodavaca u ugovornom odnosu. 

Neadekvatni prostori
"Poslovni prostori u kojima funkcioniraju naše ordinacije uglavnom su neadekvatni i loše održavani. U pravilu su u vlasništvu domova zdravlja koje smo mi ugovorni liječnici silom zakona, od 1997. dobili u najam u zatečenom stanju. Neke su primjereno uređene i opremljene, neke se mogu urediti, ali ima i onih koje bi trebalo napustiti i zamijeniti ih prikladnijima. Mnogi od tih prostora ne udovoljavaju pravilniku koji normira prostor i opremu, a kod nekih niti ne postoji mogućnost da se dovedu u sklad s pravilnikom. U neke ordinacije već 20 godina nadležni dom zdravlja nije uložio niti jednu kunu, iako je s osnove najma uprihodovao po 40.000 eura", kaže Biloglav. Napominje da ne postoji jedinstveno rješenje tog problema, jer je različita situacija od slučaja do slučaja. 

Prodaja koncesionarima? 
"Jedan dio tih ordinacija mogao bi se prenijeti u vlasništvo ili suvlasništvo koncesionara, a osnova za stjecanja vlasništva bi bilo dosadašnje plaćanje najma. Novi vlasnik, odnosno suvlasnik prilikom odlaska u mirovinu ordinaciju mogao bi prodati za neki dogovoreni iznos, a nasljednik tijekom svoga radnog vijeka uložena sredstva vraća tako što ne plaća najam domu zdravlja", predlaže naš sugovornik. Dodaje kako pojedine ordinacije nisu u vlasništvu domova zdravlja, neke se nalaze u zaštićenim spomenicima kulture ili su u vlasništvu druge pravne ili fizičke osobe, a takve bi prostore trebalo otkupiti od vlasnika, odnosno zamijeniti  ih s drugim prostorima.  

Nadalje, zatečena medicinsko-tehnička sredstva i inventar već su u trenutku početka zakupa mahom bila dotrajala, uglavnom se nisu zanavljala od strane domova zdravlja novcem od najamnine, već ih plaćaju ugovorni liječnici. "Mi koncesionari voljni smo ulagati u opremu, ali uz uvjet da postoji dugoročna sigurnost ulaganja, koje se mora barem amortizirati. Osim toga, neophodno je rasterećenje dosadašnjim obvezama. Liječnici su preopterećeni velikim brojem osiguranika, za postizanje europskog prosjeka nedostaju stotine liječnika. Samo u obiteljskoj medicini nedostaje ih 400 do 500, a tijekom narednih pet godina još toliko će otići u  mirovinu.

Problem u svakodnevnom funkcioniranju je pretjerana administracija koja nas dodatno udaljava od naših pacijenata jer svakodnevno gubimo vrijeme ispisujući kojekave potvrde i uvjerenja", kaže Biloglav, te ističe još jedan  problem.  "Govori se kako koncesionare treba vratiti u sustav doma zdravlja, što je suluda ideja ako se uzmu u obzir pokazatelji HZZO-a po kojima su koncesionari daleko  učinkovitiji od svojih kolega u domovima zdravlja. Ne postoji niti jedan argument koji opravdava postojanje domova zdravlja. Umjesto da ih ukinemo, moramo slušati ideje o njihovu jačanju, iako im je jedini smisao zaštita interesa male skupine koji dobro žive od tuđega rada", zaključuje Biloglav.