Nakon privatizacije i liberalizacije, pred Hrvatskom je novi val ulaganja u sektor telekomunikacija. Iznosi se mjere u milijardama, a rokovi za njihovu realizaciju u samo nekoliko sljedećih godina. Zamjenik ravnatelja zagrebačkog Sveučilišnog računskog centra (SRCE) Ivan Marić izjavio je za Poslovni dnevnik kako očekuje da će u idućih pet godina, odnosno do 2012. godine u Hrvatskoj biti nužno uložiti približno sedam milijardi kuna u razvoj telekomunikacijskih mreža nove generacije koje će omogućiti građanima i poslovnim subjektima brzine pristupa internetu od 100 Mbps na više. “Izgradnja optičkih veza koje povezuju sva domaćinstva i tvrtke u Hrvatskoj, a koja je preduvjet realizacije zacrtanih kapaciteta, prema okvirnoj procjeni stajat će oko sedam milijardi kuna. Ta je procjena napravljena na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku iz kojih je vidljivo da je u Hrvatskoj registrirano oko 1,4 milijuna domaćinstava pri čemu je za prosječnu cijenu spajanja jednog domaćinstva na novu mrežu uzeta vrijednost od 5000 kuna”, kaže Marić.

Niske marže
Međutim, posebno je zanimljivo da Marićevu procjenu u poslovnim krugovima doživljavaju prilično niskom. Primjerice, nekadašnji telekom Vodatel, danas u sastavu Metroneta, koji je prije nekoliko godina započeo s gradnjom brze optičke mreže, svoje je korisnike spajao na nju za iznos veći od 7000 kuna. Drugim riječima, po Vodatelovoj računici, u idućih pet godina vrijednost novog investicijskog vala u sektoru telekomunikacija popela bi se na gotovo deset milijardi kuna. Još veći iznos potrebnih ulaganja iznijela je vodeća tvrtka iz telekomunikacijskog sektora, T-HT. Siniša Đuranović, šef regulatornih poslova te grupacije, u jeku rasprave o problemima infrastrukturnih ulaganja, prije nešto više od godinu dana, istaknuo je da je za izgradnju mreže putem koje bi Hrvati surfali brzinama od 20 i više Mbps nužno uložiti dvije milijarde eura, odnosno gotovo 15 milijardi kuna. Đuranović je pojasnio da Europska unija danas ima velike probleme u upravljanju telekomunikacijskom infrastrukturom. Naime, on tvrdi da su zbog niskih marži od veleprodajnih usluga bivši monopolisti znatno usporili ulaganja u gradnju novih optičkih mreža koje su nužne za pružanje nove generacije TK usluga. U Hrvatskoj je na optičke mreže, koje su dosad najintenzivnije gradili Metronet, Optima telekom i T-HT, odnosno novu telekomunikacijsku infrastrukturu, priključeno nekoliko tisuća građana i tvrtki. To je iznimno malo kad se usporedi s postojećih dva milijuna korisnika interneta. No ništa bolja situacija nije ni u EU gdje je, prema podacima Europske komisije, na optičke mreže priključeno manje od milijun korisnika. U Sjedinjenim Američkim Državama, pak, ta brojka iznosi tri milijuna, a u Japanu i Južnoj Koreji 11 milijuna. Kao i u Hrvatskoj, i u EU su ulaganja u optičke mreže nove generacije relativno niska zbog čega tehnološki zaostaje za SAD-om i Japanom. Konzultantska kuća McKinsey iznijela je procjenu da će za nadogradnju i izgradnju nove optičke infrastrukture nužne da bi EU mogao uspješno konkurirati SAD-u i Japanu biti potrebno više od 300 milijardi eura.

Prijetnja iznutra
Međutim, situacija nije sjajna ni u SAD-u. Tamo je u siječnju ove godine objavljena studija Educase, koju je financirao nevladin sektor i obrazovne institucije, a u kojoj stoji da je ta zemlja u krizi širokopojasnog interneta. Istraživanje koje je došlo do sličnih rezultata objavljeno je i godinu prije. Tada je, naime, zaključeno da je širokopojasni internet u SAD-u koncentriran isključivo u urbanim sredinama, oko velikih potrošača gdje je isplativo graditi skupu optičku infrastrukturu, dok su u planovima velikih telekoma ruralne sredine gotovo zaboravljene. Oba izvješća ukazala su da je nužno ulagati u razvoj nove infrastrukture koja će svim građanima i tvrtkama omogućiti pristup internetu od 100 Mbps. Studija Educase procijenila je da će za tu namjenu u idućih pet godina biti nužno osigurati više od 60 milijardi eura. “Kriza širokopojasnog interneta u SAD-u je jedinstven izazov jer za razliku od prijašnjih prijetnji konkuretnosti našeg gospodarstva koje su dolazile izvana, ova dolazi iznutra i lokalne je prirode. Građani i tvrtke priključkom na brzi internet, koji omogućuje brzine od 100 Mbps naviše, dobivaju izravnu i mjerljivu korist, kako u gospodarskom smislu, tako i u poboljšanju kvalitete života”, navodi u studiji Educase konzultant za telekomunikacije John Windhausen jr. Hrvatski internetski stručnjak Ivan Marić ističe da su brojne studije unazad nekoliko godina pokazale da građani i tvrtke traže sve brži pristup “mreži svih mreža”. Tako je agencija Jupiter Research prije koju godinu došla do podatka da će prosječno domaćinstvo do 2009. trebati pristup internetu brzine 57-72 Mbps. Studija Technology Futuresa pokazuje pak da će od 2010. godina na svjetskoj razini početi ubrzana supstitucija postojeće širokopojasne ponude s brzinama od 100 Mbps naviše. “Koliko brzo raste naša potreba za većim brzinama vidljivo je čim se vratimo koju godinu unazad. Prije desetak godina surfali smo brzinama od 28,8 kbps, danas je standardna ponuda 100 puta brža i iznosi 2-8 Mbps pa proizlazi da se udvostručavanje događa svakih 18 mjeseci. Drugim riječima, Mooreov zakon je primjenljiv na telekomunikacijskim kapacitetima kao što su mikroprocesori. Nastavi li se taj trend, tada će potreba za današnjih 3 Mbps u idućih deset godina narasti na 384 Mpbs, a do 2020. na oko 1 Gbps”, zaključio je Marić.

Većina ulaganja u FTTH infrastrukturu

Iako internetski promet u Hrvatskoj raste sukladno Mooreovu zakonu – da se računalna snaga mijenja eksponencijalno s vremenom – davatelji internetskih usluga ne prate taj trend. Najslabija karika je u vezi od telefonske centrale do krajnjeg korisnika, odnosno tzv. infrastrukturi zadnje milje. Da bi se mogle ponuditi brzine od 100 Mbps, nužno je postojeće bakrene telefonske žice zamijeniti optičkim kabelima, odnosno izgraditi fibre-to-the-home (FTTH) infrastruktura. “Upravo taj nedostatak kapaciteta u krajnjem širokopojasnom pristupu može biti odlučujući element na putu Hrvatske u društvo znanja, ali i u njezinu sveukupnom razvoju”, ističe Ivan Marić, zamjenik ravnatelja SRCE.