Stopa iskorištenosti novca koji je Europska unija odobrila Hrvatskoj kroz programe vezane uz poljoprivredu i ruralni razvoj i dalje je niska. Premda su ugovoreni projekti vrijedni oko 50 posto dostupnih sredstava, zbog komplicirane administracije, sporih procedura i kašnjenja radova stvarno je isplaćeno i potrošeno tek oko pet posto tog novca.

Sve to posebno zabrinjava uoči novog sedmogodišnjeg razdoblja, kada hrvatskoj poljoprivredi prijeti smanjenje europskih sredstava od gotovo 1,3 milijarde eura. Stručnjaci upozoravaju da će novi okvir Zajedničke poljoprivredne politike donijeti niže iznose potpora te kako će bez stvarne apsorpcije sredstava svi planovi i strategije ostati tek – neiskorišten potencijal.

Konzultanti za europske fondove ističu da bi novi plan Europske komisije, koji predviđa fleksibilnije korištenje neiskorištenih sredstava, mogao biti prilika da se nacionalni sustavi pojednostave.

Projekti na papiru

Slično razmišljaju i u Hrvatskoj gospodarskoj komori, gdje smatraju da je upravo sada vrijeme da se domaći sustav “posloži” kako bi novac iz Bruxellesa napokon doista završio na selima, u gospodarstvima i poljoprivrednim investicijama, a ne samo u projektima na papiru.

Na istom tragu je i Mato Brlošić, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore, koji potvrđuje da su hrvatski poljoprivrednici predugo zarobljeni u labirintu kompliciranih procedura i prevelikih očekivanja.

“Ti su sustavi doista bili prilično komplicirani. Sam rezultat toga je da je vrlo mali broj ljudi prolazio na natječajima. Na jednu se mjeru zna prijaviti nekoliko stotina, pa i tisuću gospodarstava, a prođe tek nekolicina. Ako imate mjeru vrijednu 30 milijuna eura i maksimalni iznos od tri milijuna eura po korisniku, to znači da sredstva može dobiti samo njih deset, a ostali ostaju bez ičega”, objašnjava Brlošić.

Prema njegovim riječima, upravo u takvom sustavu leži ključni problem niske apsorpcije europskog novca. Projekti su preveliki, kriteriji složeni, a poljoprivrednici obeshrabreni. “Postavlja se pitanje mora li to doista biti tako. Mi držimo da ne mora. Zato, slijedom najavljenih smanjenja europskih potpora, tražimo dodatne državne investicijske mjere koje bi bile administrativno jednostavnije i dostupnije većem broju gospodarstava”, ističe Brlošić.

Ogroman jaz

Ugovoreni su projekti vrijedni oko 50 posto dostupnih sredstava, no stvarno je isplaćeno i potrošeno tek oko pet posto.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Pravednija podjela

Komora predlaže uvođenje modela u kojem bi bespovratna sredstva iznosila najviše 40 posto vrijednosti investicije, a maksimalni povrat bio bi ograničen na 80 tisuća eura po projektu. Time bi se, smatra Brlošić, osigurala pravednija raspodjela novca i veći broj uspješnih korisnika.

“Upravo takve mjere mogu zadovoljiti veći broj poljoprivrednika i donijeti bolje rezultate kod investiranja u poljoprivredu nego dosadašnje, koje su išle i do tri milijuna eura po korisniku. Takvi su projekti često bili izvan dosega većine gospodarstava, a novac je ostajao neiskorišten”, zaključuje Brlošić.