Od rekordne 2008. godine poslovanje i rezultati Instituta IGH u znaku su recesije. Konsolidirani prihodi otad su okopnjeli za približno trećinu, na lanjskih 514 milijuna kuna. Unatoč “kontinuiranom procesu racionalizacije poslovanja”, što je direktor Instituta Jure Radić nedavno potcrtao govoreći o protekloj godini i naglašavajući uštede na vanjskim uslugama i troškovima osoblja (broj zaposlenih lani je smanjen za 70-ak), lanjska je neto dobit bila skromnih 1,7 milijuna kuna. To je oko pet puta manje nego godinu prije i 40-ak puta manje nego u zadnjoj pretkriznoj godini za kompaniju.

Dok kriza u sektoru građevinarstva ozbiljno nagriza i IGH-ove rezultate i likvidnost (razne dospjele, a neplaćene obveze na kraju 2011. iznosile su 158 milijuna kuna), neke tvrtke iz tog sektora začudno se dobro nose s njom. Među njima su i neke povezane s čelnikom IGH, koje su od 2007. naovamo uspijevale ostvarivati profitabilnost i rast imovine na kakvoj bi im pozavidjeli mnogi i za zlatnog doba građevinskog buma. To svakako vrijedi za Jadring i Andris, malo poznate tvrtke od kojih je prva registrirana za usluge u turizmu, projektiranje, građenje i nadzor, a druga za inženjerstvo i s tim povezano tehničko savjetovanje. Objema je zajedničko vlasništvo Radića i njegove obitelji, s time da je Jadring i danas u njegovu vlasništvu, dok je tvrtka Andris, kako nam je rekao sam Radić, “svojedobno bila u vlasništvu supruge”. U jeku recesije, od 2007. do 2010., Jadring je, prema podacima Fine, na 11 milijuna kuna prihoda ostvario 6 milijuna kuna dobiti, dok je Andris na nepunih 14 milijuna kuna prihoda imao čak 9,2 milijuna dobiti. K tomu, u te su četiri godine spomenute tvrtke u dugotrajnu materijalnu imovinu, što se većinom zacijelo odnosi na nekretnine, uložile ukupno više od 10 milijuna kuna. U bilanci Jadringa vrijednost te imovine povećana je sa 3,3 na 8,2 milijuna, a kod Andrisa sa 580 tisuća kuna na 6,3 milijuna. U odgovoru na naš upit čelnik IGH nije precizirao kada je došlo do vlasničke promjene u Andrisu. No, za Jadring kaže kako nikada nije imao nikakvu transakciju s IGH-om, dok je Andris u vrijeme kad je njegova supruga bila vlasnica kupio nekretnine od IGH. “Budući da je riječ o samnom povezanoj osobi, o toj transakciji odlučivao je NO IGH, a u sklopu kodeksa korporativnog upravljanja o njoj je putem burze obaviještena javnost”, objasnio je.

Zanimljivo je da su, prema podacima iz Sudskog registra, u ulozi osnivača i zakonskog zastupnika tvrtke Andris danas osobe koje su funkcijama isprepletene s tvrtkama iz sastava Grupe IGH, a s nekima od njih Andris dijeli i istu adresu, u Ilici 93. Kao osnivač Andrisa navodi se Hrvoje Dorotić, a zakonski zastupnik je Marica Vojković. Dorotić je, k tomu, i direktor Forum centra, tvrtke čiji je vlasnik Incro d.o.o. u kojemu je pak član NO-a, a jedini vlasnik Incroa je IGH. Osim direktorske pozicije u Andrisu, Marica Vojković je pak članica NO-a u IGH-ovim ovisnim društvima Labos arhitektura, CTP projekt, Vođenje projekata, DP-aqua, a likvidator je u također IGH-ovim Termostrojarskim projektima i Elektroinstalacijskim projektima. Spone s čelnikom IGH čine se indikativnima. Kako god bilo, čini se da je Radić kao poduzetnik posljednjih godina uspješniji negoli kao prvi menadžer IGH i da se njegov biznis s krizom bolje nosi nego Institut kojem je na čelu. IGH je kriza zatekla u jeku snažne ulagačke ekspanzije i razvijanja niza projekata na tragu tadašnjih (pre)ambicioznih planova da kompanija u pet godina, odnosno 2013., dohvati oko 300 milijuna eura prihoda i oko 1500 zaposlenih. Neki od tih projekata danas su značajan uteg za likvidnost i jedan od razloga zbog kojih je kompanija već dugo zaokupljena financijskom konsolidacijom i planovima dokapitalizacije teškima približno 400 milijuna kuna. Nakon prošlotjedne skupštinske odluke o dokapitalizaciji uskoro će, 25. svibnja, i nova sjednica Skupštine s prijedlogom uvjetnog povećanja kapitala izdavanjem zamjenjivih obveznica.