Svinjska kuga se kao njihalo strave nadvila nad brojnim nedaćama pogođenom Slavonijom. Večernji list donosi priču OPG-ovca Ivana Živkovića iz Kućanaca. U tome slavonskom selu u općini Magadenovac ovaj 28-godišnji inženjer agronomije uzgaja čistokrvne crne slavonske svinje, križance i bijele pasmine, osluškujući vijesti o sudbini svinjogojstva i svinjogojaca te rješavajući papirologiju da njegova farma prijeđe u treću kategoriju biosigurnosti, za što ima uvjete. Ta viša razina zaštite kojom se sprečava unos uzročnika zaraznih bolesti u uzgoj životinja, a koju on na gospodarstvu ima, ujedno znači da Ivanove zdrave svinje neće biti preventivno eutanazirane.

Nakon pet godina borbe i svladavanja brojnih prepreka početkom ove godine na imanju je otvorio, sufinanciran s bespovratnih 50.000 eura iz fondova Europske unije, objekt za preradu pa meso svojih svinja tu prerađuje u slavonske suhomesnate delicije, od kojih izdvaja šunku, slaninu, kulenovu seku, pečenicu te, na razini Europske unije zaštićene, slavonski kulen i slavonsku kobasicu.

Budući da je svinjogojski sektor jedan od najviše pogođenih i najugroženijih najprije u pandemijskoj, a potom i u aktualnoj ratnoj krizi te da se sve više govori o nestašici svinjskog mesa u cijeloj Europi, Ivan je preradom smanjio rizik od nemogućnosti plasmana sirovog mesa na tržište i pokrenuo posao koji mu osigurava egzistenciju. S obzirom na to da na 25 hektara uzgaja žitarice za hranidbu svojih svinja, na svome je gospodarstvu mješovitom poljoprivrednom proizvodnjom – ratarstvom i stočarstvom – zaokružio proces “od polja do stola”.

– Meni je najdraži i najukusniji proizvod slanina – sa smiješkom izgovara Živković otvarajući rashladni ormar u kojem je temperatura od dvanaest do četrnaest stupnjeva, a koji je pun tradicionalnih suhomesnatih proizvoda.

Osim na kućnom pragu, ono što proizvede dostavlja i GLS-om. Kilogram slanine i kobasice prodaje po 13 eura, kulenova seka je 20 eura… Kad smo već kod cijena, za kilogram “žive vage” on kao proizvođač dobije 2,30 eura. Životinje odvozi u klaonicu u dvadesetak kilometara udaljen Viljevski Cret. U planu mu je da po turnusu obradi tonu mesa.

U radu Ivanu pomažu roditelji Stjepan i Jasna, od koje je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo prije pet godina i preuzeo. Autohtoni proizvod slavonskoga kraja, crnu slavonsku svinju, koja se pokazala kao odlična sirovina za proizvodnju kulena, Živkovići uzgajaju godinama na otvorenom, kako to pravila struke i nalažu. Iako je od svoje generacije iz sela u kojem se posljednjih godina broj stanovnika prepolovio Ivan ostao jedini, odrastajući na poljoprivrednom gospodarstvu i od malih nogu pomažući roditeljima u obavljanju poljoprivrednih poslova, on je svoju budućnost oduvijek tu vidio.