Ivan Fugaš, direktor LNG-a Hrvatska, podsjeća da LNG Hrvatska, kao operator terminala za ukapljeni prirodni plin, prema zakonu, ne može kupovati ni prodavati LNG ili prirodni plin, nego samo operirati LNG terminalom.

“Korisnici kupuju LNG, a LNG Hrvatska obavlja uslugu njegova prekrcaja na brod, skladištenja, uplinjavanja te njegove otpreme u transportni sustav kojim upravlja Plinacro, odnosno operator transportnog sustava.Budući da su korisnici ti koji nabavljaju LNG, on u pravilu dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, a odande stiže oko 65 posto svih količina ukapljenog prirodnog plina. Dakle, od 130 brodova koje smo imali, 65 posto je iz SAD-a.

Zatim su tu Trinidad i Tobago, odakle je bilo 11 posto brodova, i Alžir koji se pokazao kao dobra solucija jer nam je najbliži; brodu trebaju četiri dana da dođe do nas. Zatim su tu Nigerija, Egipat, Katar, Oman, čak pristižu brodovi iz Mozambika i Indonezije, što je rijetkost jer riječ je o udaljenim zemljama iz kojih korisnicima nije isplativo voziti LNG do nas”, dodaje naš sugovornik.

Probni rad

Doznajemo i da im je probni rad koji je ovog tjedna završio bio dosta izazovan. “Nažalost, cijeli je projekt izveden bez ikakve pomoći tadašnjeg operatora FSRU broda, što je jedinstven slučaj u svijetu. Naime, ovakve radove u pravilu obavljaju upravo specijalizirana društva, koja su ujedno i operatori broda. Kako naš tadašnji operator nije htio sudjelovati u tome, cijeli su projekt samostalno odradili radnici LNG Hrvatske pa im svima skidam kapu.

Još kada uzmete u obzir da se ovakva nadogradnja postojećeg sustava uplinjavanja još nigdje nije odradila, vidi se sva težina i uspjeh svega obavljenog. Upravo zbog toga samo je puštanje LNG Terminala u rad bilo dosta izazovno, no uz pomoć posade na brodu uspjeli smo odraditi i taj posao. Ono što još uvijek pokušavamo objasniti korisnicima i trgovcima prirodnim plinom je to da LNG Terminal ponajprije ovisi o specifičnoj opremi koja je ugrađena da bi obavljala ovu vrstu usluge, kao i o njezinu redovnom i izvanrednom održavanju te možda i o onome što se najmanje može predvidjeti; vremenskim prilikama, odnosno neprilikama.

Još kada uzmete u obzir da sva ta oprema nema servisere u Republici Hrvatskoj, jasno se vidi zašto i kako LNG terminal može privremeno obustaviti svoj rad kako bi se osigurao siguran i pouzdan nastavak rada”, pojašnjava Fugaš. Upravo su prošlog vikenda imali najavu za iznimno loše vrijeme zbog čega su bili u stanju pripravnosti, a imaju i protokol koji to jasno definira. Bili su spremni, kažu, i da se odvežu od kopna i zaplove do sigurnog mjesta, sidra koje je kilometar udaljeno od obale.

Spremni za nevere

Brod LNG Croatia je s 22 konopca privezan za obalu, a dodatna smo četiri postavili ususret najavljenim olujnim udarima jer su nam za prošli vikend najavili najjaču oluju ikada. Bili smo u stanju pripravnosti, angažiran je bio i pilot na brodu, imali smo spremne tegljače. Sustav je bio u punoj funkciji, spreman da otplovimo u svakom trenutku pa smo mogli aktivirati i sustav brzog otpuštanja koji jednim pritiskom na tipku oslobađa brod od svih vezova i spojeva s obalom. Tog smo dana doista imali udare vjetra kakve nikad prije nismo zabilježili – ali brod se nije ni pomaknuo, doznajemo od sugovornika koji kažu da je to sve dokaz koliko ozbiljno pristupaju svim izazovima koje posao nosi.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

S direktorom i kapetanom obilazimo i kontrolnu sobu broda u kojoj ekipa cijelo vrijeme nadzire sve što se događa na brodu, sav teret koji brodom prolazi i sve poslovne procese. Tu su zapovjednik, časnici broda i ostali zaposlenici koji budno prate sve parametre koje im računala pokazuju. Na brodu se nalazi najmodernija oprema potrebna za rad terminala, koji će biti još važnija EU lokacija za transport LNG-ja dođe li do potpunog prekida isporuke prirodnog plina iz Rusije, što bi se moglo dogoditi za godinu dana ne okonča li se rat Rusije i Ukrajine. LNG Hrvatska je, zahvaljujući ovakvim operativnim mogućnostima, na to potpuno spreman, a planiraju i nova ulaganja.

Nova ulaganja

“Trenutačno se okrećemo daljnjoj modernizaciji FSRU broda LNG Croatia i projektima kojima ćemo još više smanjiti njegov ionako mali utjecaj na okoliš. Osim smanjivanja CO2 emisija, planiramo promijeniti sve interventne ili hitne sustave na brodu za čiji je pogon potreban dizel. Također se okrećemo gradnji distributivne stanice za LNG, kao i pripreme za distribuciju vodika pa i metanola koji se počinje nametati kao novo ekološko gorivo za pokretanje brodova. Uglavnom, ne stajemo s razvojem terminala kao i Republike Hrvatske koja je sada bitno energetsko čvorište u ovome dijelu Europe”, rekao nam je Ivan Fugaš.

Budući da novi kapacitet uplinjavanja prirodnog plina od 6,1 milijardi prostornih metara godišnje više nego dvostruko premašuje ukupnu potrošnju ovog energenta na domaćem tržištu, koja iznosi 2,6 milijardi prostornih metara godišnje, od čega Hrvatska, unatoč padu proizvodnje na nalazištima u sjevernom Jadranu, i dalje iz vlastitih ležišta proizvodi oko 20 posto od ukupne potrošnje, jasno je da je proširenje kapaciteta LNG terminala na Krku namijenjeno ponajprije izvozu plina na okolna tržišta.

Tu sada veliku ulogu igra Plinacro koji mora izgraditi oko 250 kilometara plinovoda. Najavljena je gradnja plinovoda Bosiljevo – Sisak duljine 101 kilometar, Sisak – Kozarac s 21 kilometar pa se mogućnost korištenja kapaciteta LNG terminala na Krku prema Sloveniji može povećati na 1,5 milijardi prostornih metara. Naime, Hrvatska ima dvije interkonekcije; prema Sloveniji i Mađarskoj. Gradnjom ovih plinovoda i pripadajućih interkonekcija još će se više povećati otprema prema Mađarskoj, koja bi mogla iznositi čak 3,5 milijardi prostornoga metara prirodnog plina godišnje.

Kada se sagrade i planirani transportni kapaciteti prema BiH i ostvare li se planovi o opskrbi dijela tržišta Austrije i Bavarske plinom preko Omišlja i Plinacrovih plinovoda, LNG terminal na Krku moći će doći do punog kapaciteta od 6,1 milijardu prostornih metara prirodnog plina godišnje, a Hrvatska će, od zemlje koja je bila na kraju opskrbnih lanaca, prerasti u važno energetsko čvorište Europe. Koliko su već danas “popularni”, svjedoče i neki od poslovnih podataka tvrtke LNG Hrvatska.

“Od iduće plinske sezone, koja se poklapa s ogrjevnom sezonom, dakle, od 1. listopada 2026. do 2030., imamo još samo nekih 450 tisuća milijuna kubika slobodno za zakup, a od od 2030. do 2036. potpuno smo rasprodani. Kada pogledate te brojke i naš terminal u odnosu na bilo koji drugi europski, mi smo na iskorištenosti od 97 posto, a to nećete nigdje drugdje pronaći. Dakle, naš sadašnji kapacitet i geografski položaj primamljivi su našim korisnicima, a oni su trgovci koji se vode isplativošću i zaradom” kaže nam direktor Ivan Fugaš.

Dok napuštamo terminal doznajemo da je cijeli prostor pod termovizijskom zaštitom koja reagira na svaki i najmanji problem ili moguće ispuštanje plina, a tu je i dvostruki tip senzora koji se u slučaju bilo kakvog propuštanja automatski aktivira i sve na terminalu istog trena prestaje raditi. Riječ je o propisanim pravilima koja ondje poštuju, kao što poštuju i plaćaju naknade i koncesije koje je propisala država i sva komunalna davanja općini Omišalj, a sponzoriraju i doniraju, kažu nam, tamošnje udruge i klubove.

Plinovod za otočane

Oko terminala uvijek je određena fluktuacija ljudi – od dostavljača i izvođača radova do raznih delegacija – pa mnogi od njih ondje i odsjedaju, posjećuju područje, prespavaju te odlaze na ručkove i večere u okolna mjesta, od Omišlja i Njivica do Malinske – doznajemo od ekipe s terminala. Rijetki mještani Omišlja koje smo po snažnoj kiši zatekli na ulicama, na putu u nabavu, rekli su nam da su već navikli na vizuru koja se s vidikovca na najvišoj točki starog centra otvara prema obali: Janafovi tankovi i, u drugoj uvali, 280 metara dug brod na terminalu LNG Hrvatska postali su im dio svakodnevice. More je čisto, ne možemo reći da ima problema što se toga tiče. Takve su stvari više u prošlosti bile problem, u bivšoj državi kada nije bilo tako rigoroznih mjera za zaštitu okoliša – a i na tom su brodu i na Janafu naši ljudi, ima ih i iz Rijeke, pa mislim da je i njima stalo da sve ostane čisto i zbog njihove djece, kažu nam mještani.

Načelnica Mirela Ahmetović kaže da općina od naknada i koncesija koje je država odredila, primjerice, od LNG-ja, godišnje uprihodi oko 150 tisuća eura – što je, u odnosu na proračun planiran za 2026. u iznosu od 9,5 milijuna eura, tek kap u moru. Zato smatra da bi država tu odluku trebala izmijeniti u korist lokalnih samouprava. Također navodi da, unatoč tome što su zainteresirani, stanovnici otoka Krka nemaju sagrađen plinovod kako bi i sami mogli imati grijanje i hlađenje na plin te da bi država trebala ispraviti tu nepravdu prema stanovnicima Omišlja i cijeloga otoka Krka.