Po obrazovanju industrijska dizajnerica, Andrea Hercog godinama se bavi uređivanjem interijera. Dizajnom se počela baviti 90-ih godina, nakon završetka fakulteta, a prvi projekt koji je realizirala bio je vatrogasni aparat za tvornicu vatrogasnih aparata Pastor. Sve do danas to se pokazao kao njezin najuspješniji produkt dizajn – proizveden je u velikoj seriji, a nagrađen je i brojnim nagradama.

No, Hercog je to ujedno bio prvi i jedini visokoserijski dizajnerski proizvod koji je radila. Razlog tome vjerojatno je neprepoznata važnost produkt dizajna u Hrvatskoj i njegov neiskorišteni potencijal. Potencijal koji će, misli Hercog, kompanije morati početi koristiti ako namjeravaju biti konkurentne u Europskoj uniji. S Andreaom Hercog smo razgovarali o problemima s kojima se susreću produkt dizajneri u Hrvatskoj i kakve su im prilike u Europskoj uniji.  

Hoće li Europska unija donijeti neka poboljšanja u produkt dizajnu u Hrvatskoj?
Ambivalentna sam po tom pitanju. EU je velika prilika, ali i za dobro i za loše. Konkretno, ako gledamo drvnu industriju, imamo nekoliko problema. Nestaju carinske barijere, a time i zaštita domaćih proizvođača. Ulaskom u EU bi teoretski trebali imati veće potencijalno tržište, ali i veću konkurenciju. S druge strane, jedan dio tržišta, koji je tradicionalno bio naš, nam nestaje. Tu mislim na zemlje Cefte. Osim toga, i Ikea dolazi na velika vrata, a to je za neke velika opasnost. Europska unija će donijeti prednost onome tko bude spreman za nju. Jedna od pozitivnih stvari su svakako financijska sredstva koja se mogu očekivati iz strukturnih fondova EU. Njih bi trebalo upotrijebiti ne samo za kupnju opreme i strojeva te ulaganje u zaštitu okoliša – za što se uglavnom povlače sredstva, nego za stvaranje vizije i svog vlastitog proizvoda te prepoznatljivog brenda. 

Koje su mogućnosti tih strukturnih fondova?
Prilika je velika, ali treba se dobro pripremiti. Novac iz strukturnih fondova je značajan, a svi koji su navikli financirati se iz državnog proračuna moraju shvatiti da postoje novi filteri. No, problem naših proizvođača je to što im se ne da prijavljivati na natječaje. To je bio problem i s poticajima ministarstava. Mnogo ljudi na spomen sredstava koji ih negdje čekaju samo odmahnu rukom, jer im se ne da prolaziti birokratsku proceduru. Proizvođač mora shvatiti da za to treba angažirati profesionalnca, nekoga tko bavi pisanjem studija, skupljanjem dokumentacije za prikupljanje sredstava, feasibility studijama… On će im pomoći da razrade prijedlog i zaista dobiju novac. 

Jeste li vi ikada aplicirali za sredstva iz pretpristupnih fondova EU?
Nisam nikada, ali planiram. Ipak, još je sve u začetku pa ne bih ništa otkrivala.

Hoće li EU za vas donijeti neke promjene?
Dizajn je profesija koja nije ograničena granicama. Dizajneri su i prije radili i radit će ne samo u EU, već u cijelom svijetu. Ima kolega koji su uspješno prodali svoj dizajn u svijetu. Što se tiče naše profesije, granice nikada nisu predstavljale problem, uvijek smo se javljali na međunarodne natječaje, a puno naših kolega je dobivalo nagrade. Uz prednosti interneta, naš posao je jednostavno odraditi iz bilo kojeg dijela svijeta.

Kako mlade dizajnere spriječiti da odu iz Hrvatske?
Svaka nova generacija mladih dizajnera ima neke svoje inicijative stvaranja prilika u okruženju u kojem jesu. Nekoliko nas starijih kolega osnovali smo Reaktor – platformu za promicanje produkt dizajna koja je osmišljena baš na način da zadržimo što je više moguće mladih kolega koji su obrazovani i talentirani, da ostanu u struci. Ali veliki problem nije toliko bijeg iz Hrvatske koliko bijeg u srodne profesije. Dizajneri nemaju prilike raditi, nemaju prilike učiti. Kroz Reaktor zato kolege potičemo na samoinicirane projekte. 

Jeste li vi planirali otići?
O odlasku sam razmišljala dok sam bila mlađa, ali s godinama steknete određeni broj klijenata tako da više ne razmišljate o odlasku. Kriza će proći. No, kriza nema prevelike veze s produkt dizajnom. Problem je što je Hrvatska sustavno uništila svoju proizvodnju, a ne postoji ni strategija razvoja produkt dizajna. Ipak, pozitivno je to da kreativnost nikada neće nestati. Imamo sjajne fakultete za obrazovanje dizajnera. Svaki mladi kreativac koji izađe sa studija pun je elana, volje i želje, a to je energija koja pokreće stvari. Situacija još uvijek nije sjajna, ali je puno bolja što se tiče svijesti o dizajnu nego što je bila kada sam ja izašla s fakulteta.  

Koji je zapravo najveći problem produkt dizajna u Hrvatskoj, posebice ako govorimo o dizajnu u drvnoj industriji kojim ste se bavili?
Hrvatska nesumljivo ima preduvjete za razvoj industrije namještaja, kvalitetnu drvnu masu i osnovnu infrastrukturu za preradu sirovine, ali se nažalost uglavnom izvozi samo sirovina ili proizvodi nižeg stupnja obrade, tako da čak i neki od najvećih hrvatskih proizvođača namještaja značajan prihod ostvaruju upravo prodajom poluproizvoda ili drvne mase. S druge strane u Hrvatskoj postoji neiskorišteni potencijal kreativne energije visokoobrazovanih industrijskih dizajnera. Suradnja između proizvođača namještaja i dizajnera je nedostatna, obilježena međusobnim nepovjerenjem. Izuzetno mali broj proizvođača namještaja u Hrvatskoj koristi usluge profesionalnih dizajnera. Nažalost, dizajn se još uvijek smatra troškom, a ne investicijom. Dizajn je interdisciplinarna djelatnost i izuzetno je važno razvijanje međusobnog povjerenja i suradnje dizajnera i proizvođača u procesu zajedničkog razvoja novih proizvoda. Imamo puno proizvođača namještaja koji se bave proizvodnjom. Radi se o stotinama malih i velikih proizvođača. Neki vrlo veliki sistemi, poput Tvina, tradicionalno su zapošljavali dizajnere, ali ipak se orijentiraju na masovnu proizvodnju preko lohn poslova. Ulagati u vlastiti proizvod na višoj, dizajnerskoj razini nije im prioritet. 

Zašto je to tako? 
Zato što je proizvodnja dizajnerskog namještaja kompleksan problem. Nije dovoljno samo imati dobar proizvod, potrebno je izgraditi brend. Potrebno je široko pristupiti tom problemu, izgraditi priču i u nju unijeti emociju. Ako proizvođač unutar jednog asortimana napravi dva ili tri dizajnerska proizvoda, utopi ih u šumi drugih i prezentira na loš način, neće doći do kupca. Ipak, imamo i svijetle primjere. Dobar primjer proizvođača koji je odmah krenuo s pričom o dizajnu svakako je Kvadra. Prije nego su krenuli u proizvodnju, u suradnji s Hrvatskim društvom dizajnera pokrenuli su natječaj za dizajn ojastučenog namještaja i odmah potom krenuli u proizvodnju nagrađenih prototipova. Oni su zadovoljni s kvalitetom proizvoda, s dizajnom, ali i s plasmanom svojih proizvoda.

Koliko takvi proizvodi mogu naći kupca na našem tržištu?
Naše tržište je premalo. Kvadra se zato nikada se nije usmjeravala na domaće tržište, njima je izvoz primaran. Odlaze na međunarodne sajmove i tamo ostvaruju narudžbe. Ako se radi o proizvodnji koja nije pojedinačna, ili maloserijska, bez većeg tržišta se ne može ništa ostvariti.

Dizajn namještaja  

Što se može napraviti da se produkt dizajn u Hrvatskoj unaprijedi?

Kada se radi o dizajnu namještaja postoje dva pristupa – prvi odabiru veliki proizvođači  koji ciljaju na nišu masovnog kupca, ne odskaču previše u dizajnu i ne stvaraju trendove  nego ih slijede. Drugi  pristup su samoinicirani projekti. Dizajner osmisli dizajn, nađe izvođača i sam organizira prodaju. To nije trend samo kod nas, već i u svijetu. Sve više mladih dizajnera napravi dizajn, realizira ga i zaista ga uspije plasirati u cijelom svijetu. Uglavnom se radi o suradnji s obrtnicima. Radi se o maloserijskim predmetima, koji ne zahtijevaju sofisticiranu tehnologiju. Cijene u tom slučaju nisu niske, ali takvi proizvodi imaju veliku dodanu vrijednost. Kroz društvo dizajnera godinama se bavimo zagovaranjem implementacije dizajna u industriju, a pogotovo u sferu drvne industrije. Imali smo dobru suradnju s Ministarstvom poljoprivrede u kojem je bio i odjel za šumarstvo. Napravili smo studiju implementacije dizajna u drvnoj industriji  te smo pokrenuli projekt "Dizajn za održivi razvoj" s ciljem poticanja dijaloga između dizajnera i drvne industrije te uspostavljanje mehanizama za njihovu suradnju.Nažalost rezultati projekta nisu bili zadovoljavajući. Tada smo shvatili da je problem kompleksniji. Tvrtke su u velikim problemima i potreban im je netko sa strane, s vizijom, da im pomogne u stvaranju strategije i kreiranju vlastitog brenda. Ako se ne osvijeste i to ne naprave na način na koji bi trebali, oni će se, nažalost, uvijek baviti izvođenjem tuđih proizvoda i na tome neće zarađivati, jer tu nema dodane vrijednosti. Otvaranje tržišta, surova realnost EU koja će se dogoditi nepripremljenim proizvođačima – a to je većina, prisilit će ih da promijene pristup, ili neće preživjeti.