Hrvatska poljoprivreda suočena je s ozbiljnim strukturnim problemima, ali trendovi se mogu preokrenuti uz bolju organizaciju, ulaganja i jasnu strategiju, poručio je u središnjem Dnevniku HRT-a Aleksandar Mešić, dekan Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Alarmantne brojke

Crna istina o hrvatskoj poljoprivredi: Proizvodnja hrane ne pokriva nam ni polovinu potreba

Govoreći o odnosu domaće proizvodnje i uvoza, Aleksandar Mešić upozorio je da Hrvatska izvozi sirovine, a uvozi gotove proizvode, što dugoročno stvara gubitke.

“Ta bitka ne smije biti izgubljena i trendove moramo promijeniti. Trebamo se ugledati na bogate i visokorazvijene zemlje Europske unije koje su te probleme davno riješile. Potrebna je bolja organizacija, ulaganje u znanje i ulaganja u tehnologiju Poljoprivreda tako može postati konkurentnija”, rekao je.

Takav model, u kojem se izvoze sirovine, a uvoze proizvodi veće vrijednosti, dugoročno slabi domaću proizvodnju i konkurentnost.

“To nije dobra taktika jer tu gubimo jako puno novca. Subvencioniranjem proizvodnje žitarica i uljarica činimo strane proizvođače, koji proizvode ulje i uzgajaju stoku od naših sirovina, još konkurentnijima Taj trend moramo preokrenuti”, upozorio je.

Kao ključni cilj istaknuo je samodostatnost domaće proizvodnje.

“Hrvatska mora ostvariti samodostatnost. To mora postati imperativ i strateški cilj. Boljom organizacijom, ulaganjem u tehnologiju i stručnjake možemo podići kvalitetu i sniziti cijene te postati konkurentni na domaćem tržištu. Za inozemno nam to i ne treba biti toliko bitno, ali moramo nastojati zadovoljiti potrebe domaćih potrošača i turizma”, naglasio je.

Poseban problem vidi u niskoj samodostatnosti pojedinih kultura, poput krumpira.

End-to-end model

Dostupnost bez čekanja: novi standard konkurentnosti u zdravstvu

Nova razvojna faza

Novi LDC-i u Dugopolju i Velikoj Gorici temelj su za održiv razvoj Studenca

“To je jako dobar primjer organizacije i visoke produktivnosti. Krumpir je namirnica koja kroz cijelu godinu ima dosta nisku cijenu. Tu je potrebna jako dobra organizacija da bi naši proizvođači tu cijenu zadržali i oduprli se cijeni inozemne robe”, rekao je.

Osvrnuo se i na korištenje europskih sredstava, ocijenivši da dosad nisu bila dovoljno učinkovito usmjerena.

“Nismo imali jasno definirane ciljeve tj imali smo određene ciljeve koje nismo uspješno ispunili. Trebali bismo pristupiti novim modelima i definirati jasnu viziju hrvatske poljoprivrede. Na tome ćemo u akademskoj zajednici poraditi. Nakon što vidimo koja je vizija ostvariva, definirat ćemo strateške planove i tomu prilagoditi potpore”, rekao je.

Zaključio je da je ključ u boljem planiranju i evaluaciji učinaka.

“Moramo imati procjenu učinka potpore i tek tada ćemo doći u situaciju da više ne govorimo o problemima, nego da se hvalimo uspješnim rezultatima“, poručio je Mešić.

Kada govorimo o hrani, ovisni smo o uvozu. Samodostatnost u svinjetini i govedini je oko 60 posto, malo je bolja situacija s peradi 75 posto, dok voće i povrće ne ide iznad 50 posto. Problem predstavlja baziranje na proizvodnju sirovina, a ne na prerađevine, ali i loše iskorištavanje europskih sredstava.

Uljarica i žitarica imamo za izvoz. No isto se baš ne može reći za voće Jedan od proizvođača marelica iz Aljmaša nada se da bi napokon mogao imati dobar urod.

“Marelice imamo na 15 hektara, proizvodnju zadnjih pet, šest godina nismo imali, a realno bi bilo nekih 120-150 tona ukupno u punim godinama. Ove godine očekujemo takvu godinu”, rekao je Domagoj Škobić.

Samodostatnost je, kada je riječ o voću i povrću, između 40 i 50 posto. Broj varira ovisno o kulturi, no u Ministarstvu poljoprivrede ističu da ima i svijetlih točaka.

“Mandarine su na razini od 95, 100 ili 105 posto, ovisno o godini, a višnje i trešnje su preko 130 posto samodostatne, tako da imamo i mi pojedinih aduta u voću. Jabuke su na razini 80 posto, s druge strane rajčice i kupus od 70 do 80 posto. Krumpir 50 posto”, istaknuo je Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede.

“Što se tiče nominalne vrijednosti naše poljoprivredne proizvodnje, zadnji smo u Europi. Ako gledamo referentnu 2010 godinu, rast te nominalne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje je samo devet posto, a prosjek EU-a je 52 posto. Što se tiče realne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, tu smo dosta pali EU je rastao za 13 posto. Tu smo isto u društvu najslabijih”, objasnio je Marko Vešligaj, glavni izvjestitelj Europskog parlamenta za položaj poljoprivrednika.

Za poljoprivredu na raspolaganju su bila i izdašna sredstva iz Europske unije.

“Novac koji je uložen nije polučio one rezultate koje smo očekivali. Treba preusmjeriti financijska sredstva u segment stvaranja dodane vrijednosti proizvoda, što do sada nije bilo u prioritetima niti je bilo dovoljno naglašeno. Također, pogrešno je ako se teži tomu da se novac isključivo potroši i da na kraju rezultat bude da smo mi dobro povukli i potrošili sredstva”, upozorila je Marijana Petir, predsjednica Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora.

Rezultat bi trebao biti povećanje samodostatnosti i smanjenje uvoza, a da bi se do njega došlo, nešto će se morati promijeniti.