Svih sedam ponuđača koji su se u veljači javili američkoj metalurškoj kompaniji CMC-u na natječaj za preuzimanje sisačke željezare, prema neslužbenim izvorima, ponudili su cijena koja nije bila zadovoljavajući za prodavatelja i odbijeni su. No, prema informacijama Poslovnog dnevnika u priču se ozbiljno uključila jedna od velikih željezara iz Italije.

Službeno to nitko u srijedu nije mogao potvrditi, no navodno su već obavili snimanje stanja u sisačkim pogonima. Gruppo Riva inače je najveći je talijanski proizvođač u toj grani,n o jedino je Gruppo Beltrame dosad otvoreno iskazivala interes za kupnju pogona u Hrvatskoj i to za splitsku željezaru. “Nemamo u Sisku apsolutno nikakvih saznanja o ponudama. Amerikanci su tu potpuno zatvoreni i ne komuniciraju niti s radnicima, niti javnosti, niti s vlastima, iako su viđeni neki investitori u obilasku pogona, nemamo informacija o komu se radilo”, kazao nam je jučer sindikalac sisačke željezare Predrag Abramović, navodeći kako je dosad od oko tisuću zaposlenika na Zavod za zapošljavanje otišlo već više od 700 njih, a do 15. travnja otići će i posljednjih tristotinjak, onih s najdužim stažom, od 27 do 30 godina. CMC, navodno, može čekati s prodajom pogona u Sisku do konca godine, jer računa da će u tom vremenu uspjeti dobiti ponudu kojom će što više pokriti gubitak na toj investiciji, u koju su od preuzimanja prije pet godina unijeli više od 200 milijuna američkih dolara. Najave kako će Europska komisija već idući tjedan predložiti uklanjanje antidampinških carina za plasman bešavnih cijevi iz Siska zasigurno će biti ohrabrujući u donošenju odluke o preuzimanju sisačkih pogona, no to, kako uvjeravaju upućeni u taj proces, neće biti i jedino presudno.

Još uvijek za sisački pogon ostaje velik teret neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, kao i problem isporuke struje i plina drugim korisnicima, gotovo trideset poduzetnika, koji djeluju na Željezarinom području i energetski su naslonjeni na njezin sustav. Slučaj opskrbe strujom, kako tvrde izvori iz Ministarstva gospodarstva, se rješava s HEP-om, dok se znatno kompliciranijim pokazao problem plina. Distributer koji na sisačkom području ima koncesiju, tvrtka Montcogim plinara, utvrdio je propustnost cijevi u sustavu željezare, što je i pitanje ugrožavanja šire sigurnosti, a ne samo poduzeća na tom terenu. Za sanaciju plinske mreže bilo bi, tvrde naši izvori, potrebno najmanje dva mjeseca, no ispostavi se u međuvremenu i dodatan problem – čija je to obveza. CMC je, naime, sa Gradom Siskom 22. prosinca 2008. godine sklopio memorandum o razumijevanju kojim se rješava pitanje vode, odvodnje, te opskrbe električnom energijom i plinom. Tim se sporazumom koji su potpisali gradonačelnik Dinko Pintarić, tadašnji predsjednik Uprave CMC-a Sisak Paško Vela i direktorica Poslovnih zona Sisak Krunoslava Kosina Milutinović, trebalo omogućiti nesmetan razvoj CMC-u i osigurati infrastrukturu za sve korisnike u Južnoj industrijskoj zoni, no to nije uspio provesti. Rješavanje tog pitanja tek se sada otvara, a i o tom detalju ovisit će uspjeh u nalaženju novog vlasnika za sisačku željezaru.