Kaže se da ljubav ide kroz želudac, ali nemojte se začuditi ako se kroz želudac dođe i do posla. Naime, baš na tim premisama počiva projekt Cupi’s spoon koji osobama s invaliditetom daje mogućnost vidljivosti, a sve kroz neku gastro prizmu.
Inicijativa je krenula 2021. godine za vrijeme korona krize, a pokrenula ju je udruga UNUO na čelu s Vedranom Habelom.
Idu na SP u Ameriku
“U tom razdoblju nismo se mogli družiti pa smo osmislili gastro natjecanje za osobe s invaliditetom, kroz koje su mogli javno prezentirati svoje vještine prolaznicima”, ističe idejni začetnik pa objašnjava kako cilj nije bio samo organizirati natjecanje, već odgovoriti na dublji problem – nedovoljnu vidljivost osoba s invaliditetom u društvu i na tržištu rada.
“Ako nisi vidljiv, nitko ne zna za tebe, a ako te ne poznaju, teško je očekivati priliku za zapošljavanje. Kroz ovu inicijativu željeli smo to promijeniti. U prvoj godini provedbe natjecanje je održano u sedam gradova, a reakcije sudionika i građana potvrdile su važnost ovakvog pristupa. Ljudi su bili sretni, ali istovremeno smo čuli i teške životne priče. Imali smo sudionike od 40 ili 50 godina koji su nam rekli da im je to bio prvi put u životu da su javno predstavili sebe i svoje vještine.”
Činjenica je kaže da svatko može pripremiti neko jednostavno jelo ili piće, ali ljudi onda sve to gledaju, prolaze, zaplješću, a neki i pomisle da bi nekog od njih mogli i zaposliti što je i poanta cijele priče.
“Nije svatko za pjevanje, crtanje, plesanje, ali svatko može nešto jednostavno pripremiti za jelo. Kada to radi, onda vidiš je li uredan, čist, elokventan… Zapravo vidiš puno o toj osobi. Čovjek može raditi, samo treba dobiti priliku da se pokaže”, kaže Habel. Projekt se potom s Hrvatske proširio na ostale države Europe, 2023. godine obišli su 27 država, 2024. čak 40 država Europe, a prošle godine bili su u njih 18. Ove godine projekt je nastavio svoju priču. Cupi’s spoon je već obišao Poljsku, Sloveniju, Bugarsku, Bosnu i Hercegovinu, a planira se još 10-ak država do kraja godine.
Sve to urodilo je i plodom pa sugovornik prepričava situaciju iz Latvije gdje su nakon projekta osobe s invaliditetom i zaposlene.
“Čudo! Svake godine se netko zaposli. U Latviji smo imali dvije godine zaredom osobe koje su pobijedile na natjecanju, obje su imale oko 50 godina i nisu nikada dobili priliku da se zaposle. Kompanija koja zapošljava 5000 ljudi, zaposlila je upravo njih. Od tada rade čime je spašena njihova životna egzistencija.”
Kada je vidljivost u pitanju, planova je mnogo, a prvi sljedeći je odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo ovog ljeta u Ameriku. Naime, njih osmero od čega četiri osobe s invaliditetom 1. lipnja kreću za SAD gdje će Mundijal iskoristiti kao promociju. U cijeloj priči pomogao im je i izbornik vatrenih Zlatko Dalić koji je s njima snimio i promotivni film.
“Idemo tamo predstaviti Cupi’s Spoon kao inovativni model uključivanja osoba s invaliditetom u društvo i radni kolektiv. Želimo javno promovirati njihove vještine, govoriti o njihovim pravima u društvu te promicati dostupni turizam u Hrvatskoj. Time nastojimo osigurati održivost projekta i bolju budućnost naših korisnika, ali i Hrvatskoj dati prepoznatljivost kao inkluzivnoj destinaciji. Zlatko Dalić s nama je u cijeloj priči potpuno volonterski. Velika je čast imati podršku hrvatskog izbornika.”
Kada odu preko bare, tamo ih očekuje svečani prijem u hrvatskom veleposlanstvu u New Yorku i Washingtonu, a kuhat će i u apostolskoj nuncijaturi.
“Oni znaju da u SAD ne idu zbog sebe, nego zbog stotina tisuća onih koji ostaju u Hrvatskoj. Idu pokazati da uz rad i trud mogu jednako sudjelovati u društvu kao i svi drugi. Ne smiju se zatvarati i ostajati po strani, nego aktivno živjeti i koristiti prilike koje im se nude. Oni idu kao glasnogovornici svih osoba s invaliditetom, kako bi vlastitim primjerom potaknuli druge da se trude, uče, rade na sebi i ne odustaju.”
Čeka ih posao
Oni koji žele raditi na sebi, to mogu i u udruzi UNUO. Ona ima sedam članova i Habel kaže da nema intenciju povećavati taj broj.
“Cilj nam je korisnike osposobiti za samostalan život i tržište rada. Oni nisu naši članovi koji upravljaju udrugom, već korisnici koji besplatno koriste naše usluge. Kod nas se zadržavaju određeni period, ovisno o njihovim sposobnostima, nakon čega se otvara prostor za edukaciju novih korisnika.”
UNUO postoji od 2009. godine, a najveći plus je “da je 80 posto polaznika koji su kod nas pohađali edukacije, sada zaposleni i na tržištu su rada.”
Udruga inače radi s osobama s invaliditetom, djecom s teškoćama u razvoju te djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
“Sva ona djeca koja su nekada mislila da bi mogli biti vatrogasci ili balerine, danas završavaju ugostiteljska zanimanja – čeka ih posao. Neće biti ovisni o sustavu i na teret društvu, već će aktivno pridonositi društvu.”
Hebel je inače ugostitelj, profesor kuharstva zato je i rad udruge usko vezan za te grane.
“Kada sam počeo raditi kao profesor, shvatio sam da nisam stekao dovoljno kompetencija da bih mogao jednako kvalitetno raditi s učenicima bez invaliditeta i s onima koji imaju invaliditet. Pedagoške skupine predmeta koje sam polagao bile su površne i nedostatne, pa smo zbog toga osnovali udrugu. “
Kao što je i navedeno, UNUO radi i s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi jer oni prilikom razvoja nemaju oslonac kao djeca s roditeljima i njima je još teže da se uključe tržište rada.
“Postoje hoteli na obali koji prilikom zapošljavanja osiguravaju smještaj i topli obrok. Sezona je sve duža i tako možemo riješiti jedan važan problem u društvu. Kada dijete izlazi iz sustava bez odgovarajuće skrbi, u ovom slučaju ne bi završilo na ulici niti radilo za minimalnu plaću od koje jedva preživljava. To je težak život i nije poticajan za daljnji razvoj, ali kada imaju osiguran krov nad glavom i hranu, uz plaću koju zarađuju, tada mogu postupno graditi svoju budućnost. To je bila naša filozofija, a takva je i danas.”
Nadalje, kaže kako je ugostiteljstvo širok pojam jer daje veliku paletu prilika i za osobe s invaliditetom.
“Ne moraju se svi zaposliti kao kuhari, slastičari ili konobari. Ugostiteljstvo uključuje i marketing, prodaju, održavanje okoliša, tehničko održavanje objekta, informatiku… To je puno šire od same pripreme hrane i pića.”
Udruga zapravo priprema ljude za konkretno radno mjesto, a na tom putu koriste inovativne metode poučavanja, suvremene tehnologije i pravilan pristup.
“Osmislili smo način rada u kojem putem pametne ploče naše programe jednako mogu pratiti djeca s teškoćama u razvoju kao i osobe s invaliditetom. Sve smo testirali i proveli u praksi, a ključno je da metoda poučavanja ne smije usporiti napredak djeteta koje nema teškoće. Djeca moraju imati jednake mogućnosti.”
Na edukacijama u grupama je oko osama korisnika, a udruga ima i programe za one koji se žele prilagoditi na rad s osobama s invaliditetom. Naime, poslodavci mogu koristiti znanje kao zamjenu za kvotni sustav kako ne bi morali plaćati penale. U tom slučaju potpisuju ugovor s udrugom, njihovi djelatnici prolaze program edukacije o pravilnom pristupu osobama s invaliditetom, načinu komunikacije… i kasnije su spremniji prihvatiti ih na radno mjesto.
“Ljudi kada prođu edukaciju, to ih na neki način resetira. Smatramo da je to dio opće kulture, jer se moramo znati ophoditi jedni prema drugima. Kao što učimo abecedu, zbrajanje i oduzimanje, tako bi trebalo biti normalno znati osnovne vrste invaliditeta i kako pristojno komunicirati s osobama s invaliditetom. Nažalost, to kroz obrazovni sustav nismo učili, zbog čega većina ljudi ima prazninu u znanju koja ne bi smjela postojati.”
Koliko je ovo važna tematika svjedoči i činjenica da UNUO želi pokrenuti prvi inkluzivno-edukativni kampus u Europi.
Idejni nacrti već postoje, kao i programi osposobljavanja, metode poučavanja, profesionalna oprema i šator od 450 m2 s multifunkcionalnom dvoranom. Ono što im treba samo je zemljište.
“Infrastruktura već postoji, a ono što nam nedostaje je zemljište. Tražimo od države, grada ili donatora da ustupe zemljište na korištenje kako bi kampus zaživio. Bio bi to prvi samoodrživi kampus takve vrste u Europi. Dok se sve više potiče zapošljavanje stranih radnika, mi već imamo bazen radne snage u osobama s invaliditetom. Naš kampus nudit će različita radna mjesta, a prednost pri zapošljavanju imat će upravo osobe s invaliditetom. Kampus bi bio samoodrživ kroz organizaciju domjenaka, krstitki i drugih svečanosti, odnosno kroz aktivnosti koje se inače odvijaju u hotelskom poslovanju. Želimo vlastitim primjerom pokazati da je samoodrživost uz njih itekako ostvariva.”
Inače, podaci kažu kako u Europskoj uniji živi oko 107 milijuna osoba starijih od 16 godina s nekim oblikom invaliditeta, što čini gotovo četvrtinu odraslih stanovnika. Vlada Republike Hrvatske pak ima cilj da se do 2028. treba uključiti dodatnih 6000 osoba s invaliditetom na tržište rada, uz financijsku podršku koja prelazi 28 milijuna eura u vidu poticanja zapošljavanja, prilagodbi radnih mjesta te edukaciji.
Habela pitamo kako mu se čine sve te mjere i koje su najveće prepreke za uključivanje osoba s invaliditetom u tržište rada.
“U razvijenijim zemljama, gdje postoji više financijskih mogućnosti, sustavi si mogu priuštiti i veća ulaganja. Međutim, bilo gdje u Europi i dalje ćete vidjeti relativno mali broj osoba s invaliditetom na tržištu rada. Obrazovni sustav i razina vidljivosti još uvijek nisu dostatni za današnje potrebe. Ipak, sve mjere koje se provode imaju smisla – bez njih bismo i dalje bili na početku. No, potrebno je ubrzati procese i napraviti iskorak kako bi osobe s invaliditetom sustigle druge skupine u društvu. Pomaci su vidljivi i na tome se kontinuirano radi.”
U njih se isplati ulagati
Za kraj ga pitamo zašto bi preporučio osobe s invaliditetom nekom poslodavcu i kavi su oni uopće radnici?
“Kada dobijete osobu s invaliditetom koja je educirana u našoj udruzi, dobivate djelatnika na kojeg možete dugoročno računati – osobu koja neće već sutra tražiti novi posao. Osobe, bilo s invaliditetom ili bez njega, koje ne žele raditi – ne žele raditi, a oni koji žele – rade. Razlika je u tome što su osobe s invaliditetom izrazito lojalne i u njih se isplati ulagati, jer se to dugoročno vraća”, zaključio je Habel i za kraj poentirao da svatko od nas treba pronaći svoje uzore koji su pozitivni i motivirajući te si moramo pronaći cilj koji ćemo ostvariti.
