Priča prva. Na račun hrvatske tvrtke tri su druge domaće u tri mjeseca uplatile najmanje osam milijuna kuna.

Ona ih odmah po uplati transferira dalje, trećoj domaćoj tvrtki, a ona na inozemne račune dviju slovenskih tvrtki kojima je pak još desetak hrvatskih uplatilo milijunske iznose (više od 6 mil. eura). Slovenski dvojac novac zatim ponovno prosljeđuje na račune većeg broja tvrtki u Hrvatskoj, ali i nekoliko drugih članica EU.

Osnivači i direktori tih slovenskih tvrtki su hrvatski državljani koji su ujedno i osnivači i direktori nekih od ovdašnjih koje su im doznačavale sredstva, a više od polovice ostalih domaćih tvrtki u tom lancu osnovali su državljani Srbije.

Slučaj je iz Ureda za sprječavanje pranja novca upućen na postupanje i procesuiranje Poreznoj upravi i DORH-u.

Priča druga. Talijanski državljanin u više banaka u Hrvatskoj otvori veći broj računa (i) na ime drugih talijanskih državljana koji su ga opunomoćili.

Na te račune zaprimaju se uplate vrijedne više od 8,6 milijuna eura od strane tvrtki iz Italije najvećim dijelom registriranih za otkup i prodaju sekundarnih sirovina, a sredstva se odmah potom podižu u gotovini.

Prateće istrage uz suradnju s nadležnim inozemnim tijelima te su sumnjive transakcije povezale s poreznim prijevarama i izdavanjem lažnih računa u Italiji.

Spomenuti slučajevi samo su neke od crtica istaknutih u godišnjem izvješću o radu u 2019. koji je Vladi podastro Ured za sprječavanje pranja novca.

U izvješću se navodi i primjer sumnjivih transakcija povezanih s ulaganjem ruskih državljana u nekretnine, kao i s računalnim prijevarama, kroz slučaj novoosnovane tvrtke koja je zavrtjela krug inozemnih uplata proslijedivši ih najprije na račune većeg broja domaćih fizičkih osoba, da bi se potom novac povratno transferirao u inozemstvo.

U izvješću istaknuti primjeri pokazuju, među ostalim, da su i tvrtke pravnog oblika j.d.o.o. prepoznate kao pogodne za prijevare i pranje novca.

Ured za sprječavanje pranja novca lani je ukupno zaprimio 923 obavijesti o sumnjivim transakcijama, što je za gotovo četvrtinu (23,7%) više nego godinu prije, a više od 700 prijava ili tri četvrtine ukupnog broja pristiglo je, uobičajeno, iz banaka.

Analize oko 560 sumnjivih transakcija pokazuju da ih se gotovo četvrtina odnosi na doznake iz inozemstva, a približno po petina na isplate u gotovini te tuzemne i doznake u inozemstvo.

Kad je riječ o indikatorima koji se najčešće koriste u prepoznavanju sumnjivih transakcija najčešće je to priljev znatnog iznosa sredstava koji se odmah transferira na više različitih računa ili podiže u gotovini, kao i odljevi i priljevi u ili iz inozemstva koji iznosima odudaraju od uobičajenih poslova i prometa po računima klijenata.

Slično vrijedi i za nagla povećanja prometa bez prihvatljive podloge ili veze između izvršenog posla i djelatnosti, ističe se u izvješću. Najviše prijava sumnjivih transakcija proše se godine, uz domaće osobe, odnosilo na one iz Italije, Ujedinjenih Arapskih Emirata te Srbije i BiH.

U okviru zakonskih propisa kojima se regulira sprječavanje pranja novca banke i drugi obveznici – od investicijskih društava i institucija za elektronički novac do pošte, mjenjačnica i kasina ili kladionica – Uredu moraju prijavljivati sumnjive i gotovinske transakcije iznosa iznad 200.000 kuna.

Sa sumnjom na pranje novca Ured je lani otvorio gotovo 480 predmeta, a tristotinjak operativnih analiza sumnjivih transakcija upućeno je na daljnje postupanje i procesuiranje nadležnim tijelima i inozemnim financijsko-obavještajnim jedinicama.

U godišnjem izvješću navodi se i da je izdano 35 naloga bankama za privremeno blokiranje 31 milijun kuna iznosa sumnjivih transakcija, a u 18 slučajeva naloženo im je stalno praćenje financijskog poslovanja klijenta.