Objedinjavanje mreže bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini između zemalja članica u jedinstveni multilateralni ugovor o slobodnoj trgovini u jugoistočnoj Europi bit će tek jedna od tema o kojima ovih dana razgovaraju izaslanstva zemalja članica Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA). Hrvatsku ekipu na bukureštanskom skupu Cefte predvodi Vladimir Vranković, državni tajnik za gospodarstvo. Premda je ta inicijativa, zapravo najavljeno novo proširenje Cefte, još u povojima, u nacionalnim je okvirima već prozvana kao zapadnobalkanska Cefta koja će, pobijede li političke ambicije gospodarski interes, domaćem tržištu donijeti mnogo više problema nego koristi.
“Posebno dramatične posljedice trpjet će poljoprivredna proizvodnja”, ocjenjuje Josip Friščić, predsjednik Hrvatske seljačke stranke. Upozorava, osim kukuruza i mandarina, nemamo primarnih poljoprivrednih proizvoda koje bi u većim količinama mogli izvoziti na tržišta zemalja članica buduće, proširene Cefte. Sve zemlje imaju veći obujam poljoprivredne proizvodnje od Hrvatske pa će uvozna pšenica, junetina, svinjetina, povrće i voće (kod kojega je pak posebna prijetnja prejeftino makedonsko grožđe, odnosno vino) preplaviti domaće tržište i poništiti efekte svih dugoročnih projekata čija je realizacija u tijeku i za koje poljoprivrednici uzimaju visoke i skupe kredite. Aktualnim bilateralnim sporazumima Hrvatska je najosjetljivije poljoprivredne i prehrambene proizvode uspjela zaštititi visokim carinama što je osiguralo pozitivnu robnu razmjenu, napominje, te ilustrira da je lani iz SiCG uvezeno samo 100 tona pšenice. “Otvori li se tržište, uvozna će pšenica pokositi slavonske seljake”, uvjeren je Friščić.

Podsjeća, lani je uvoz vina premašio 11.100 tona, dok je izvoz iznosio samo 1200 tona. HSS je dao izraditi analizu o (ne)konkurentnosti domaće poljoprivrede i prehrambene industrije prema zemljama zapadnog Balkana kako bi vladajućoj strukturi argumentirao koliko griješi jer sama nije poduzela ništa na tom planu. “Vlada nije provela ni procjenu mogućih opasnosti nakon liberalizacije trgovine”, opominje Friščić i naglašava kako je krajnje vrijeme da se snime ukupni efekti, odnosno gubitak koji će imati mala i srednja seljačka gospodarstva jer će makedonska paprika po 75 lipa za kilogram ili grožđe po četiri kune istisnuti hrvatske proizvođače s vlastitog tržišta.
“Dok se hrvatski poljoprivrednici pripremaju za standarde koje nameće EU, zatrpat će nas poljoprivredni proizvodi s neuređenih tržišta. Drastično su jeftiniji jer gospodarstva koja ih proizvode uglavnom nisu registrirana i opterećena porezima”, kaže Friščić.
“Pozitivne efekte jeftine sirovine možda će dijelom iskoristiti prerađivačka industrija. Međutim, proširena CEFTA nije obećano tržište na koje hrvatska industrija hrane može plasirati tu proizvodnju jer se tamo već pozicionirala brojna svjetska konkurencija”, smatra Friščić. Dok zemlje EU za svoju poljoprivredu u prosjeku izdvajaju 20 posto proračunskih sredstava, Hrvatska za tu namjenu daje svega 3,5-4 posto proračuna. Friščić misli da je krajnje vrijeme za akciju Vlade. “Ako se već ne može izbjeći liberalizacija trgovine, zaštitu domaće proizvodnje moguće je ostvariti, primjerice, uvjetovanjem visoke kakvoće uvoznih proizvoda, dokaza o prethodno podmirenim poreznim obvezama i sličnim mjerama”, pojašnjava Friščić. ‘Ceftu treba koristiti radi pojednostavljivanja poslovanja za sve gospodarske subjekte te lakšeg (re)plasmana kapitala u regiju, stav je koji promovira HGK’, kaže Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Podsjeća, Hrvatska ima bilateralne sporazume sa svim zemljama zapadnog Balkana, a nova faza liberalizacije trgovine moguća je samo ako postoji obostrani interes zemalja. Budući da je u vrijeme kada je Hrvatska pristupila Cefti uvjet bio i članstvo u WTO-u te potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU (od lani više nije), Marković drži dvojbenim kako će na zajedničkom tržištu funkcionirati zemlje različitog stupnja razvijenosti. Nada se da će zemlje zapadnog Balkana, premda nisu potpisnice spomenutih dokumenata, ipak disciplinirano ispunjavati uvjete. Očekivana, daljnja liberalizacija trgovine mogla bi imati negativni utjecaj na primarnu poljoprivrednu proizvodnju, procjenjuje, i dodaje kako vjeruje da ipak neće bitnije promijeniti ukupne trgovinske tokove.