Drvna sirovina jedini je resurs kojeg Hrvatska ima u obilju i to vrhunske kvalitete, a čak 88 posto drvne zalihe u vlasništvu je države.

Šume slavonskog hrasta, ali i bukve, jasena, javora, oraha, trešnje te ostalih tvrdih listača dislocirane u desetak županija obnovljivi su "rudnik" koji može biti izvor nacionalnoga bogatstva i kotač zamašnjak u razvoju gospodarstva, posebice u ruralnim područjima. Može biti, no hoće li? Hrvatske šume gospodare golemim zalihama drvne sirovine. Za 2015.  ugovore o prodaji trupaca potpisale su sa 344 tvrtke, s ukupno ugovorenom isporukom 1.877.774 prostornih metara trupaca. Za prodaju ogrjevnog drva te sirovine za izradu drvnih ploča sklopljeno je 217 ugovora za  1.225.821 m?. Ugovorenim količinama drvna industrija međutim, nije zadovoljna.

U Hrvatskim šumama tvrde kako je  sirovina ograničena, raspoloživih trupaca za sječu u kalendarskoj godini ima 2,2 milijuna m2 dok pilanarski i prerađivački kapaciteti prelaze 5 milijuna prostornih metara. Od 2012. u ugovore su, ističu u Šumama, integrirali kriterij dodane vrijednosti (stupanj finalizacije proizvoda, broj zaposlenih…), time nastoje potaknuti  proizvodnju  višeg stupnja dorade. Veću količinu trupaca u svakoj sljedećoj godini neka tvrtka može ostvariti povećanjem proizvodnje finalnih proizvoda jer, tvrde u Šumama, ciljaju poticati veću dodanu vrijednost u Hrvatskoj, a ne izvoz poluproizvoda.

S druge strane u drvoprerađivačkoj industriji smatraju kako je moguć godišnji rast od oko 6 milijuna m3 što, tvrde, daje mogućnost otvaranja na desetke tisuća novih radnih mjesta, kako neposredno u preradi i obradi drva tako i kroz inducirano djelovanje u cijelom gospodarskom sustavu. Za primjer ističu Poljsku i njezino iskustvo u proizvodnji i izvozu namještaja. Da se samo primaknemo Poljacima, opominju iz drvne industrije, potrebno je u idućih nekoliko godina 'trčati', ne 'hodati'.

Hrvatska definitivno raspolaže s golemim potencijalom  i drvna bi industrija doista mogla biti kotač zamašnjak gospodarskog oporavka, ali i u novom naseljavanju i populacijskom preporodu ruralnih područja. Mogla bi, tvrdi struka, izvući nas iz krize, ali je problem što nemamo ni zakon, ni pravilnike koji bi dali poticajne okvire. I dalje smo u zrakopraznom prostoru koji dopušta brojne prijevare, kako na strani uvoznika tako i izvoznika. Kazne su naime, gotovo simbolične, u rasponu od 10.000 do 150.000 kuna. Nužan je, upozorava već dugo drvna struka, kvalitetan zakon o preradi drva.