Prema posljednjim podacima HNB-a, bruto inozemni dug Hrvatske na kraju listopada 2015. godine iznosio je 47,4 milijardi eura, odnosno 108,7 posto BDP-a, pri čemu je i dalje vidljiv trend povećanja vanjske zaduženosti države, dok financijski sektor smanjuje inozemni dug.
Nakon dva mjeseca smanjenja, u listopadu je inozemni bruto dug porastao 360,5 milijuna eura ili 0,8 posto na mjesečnoj razini. Na godišnjoj je razini, pak, bruto inozemni dug bio viši za 1,155 milijardi eura, odnosno 2,5 posto, te je tako nastavio s rastom koji je, uz dva mjeseca sporadičnog pada, neprestano prisutan od studenog 2013. godine, navode analitičari Raiffeisenbank Austria (RBA)
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Puno doktora oko balkanskog pacijenta – ali liječenje nikako da započne
Nešto nam je svima promaklo: ovaj vanjski dug treba promatrati u kontekstu svega ostalog zbog čega se Hrvatsku vani naziva “balkanskim pacijentom”. Nikakvo čudo – najbeznačajnija država u EU (po izvozu industrijskih proizvoda u Njemačku kao postotku BDP-a) je istovremeno i jedna s najvećim vanjskim dugom (opet naravno odnosu na BDP). A potpredsjedniku Sabora Tepešu u ovakvoj sitaciji ne pada na pamet ništa pametnje nego gurati zakon o lustraciji. Već su te činjenice dovoljne da se svatko zapita što s tom državom nije u redu – ne samo u ekonomskom nego još više u socijlno-psihološkom smislu. Grčka, naravno, ima još veći dug, ali ona je sada “prišarafljena” pa se može više smatrati rekovalascentom nego pacijentom. Slovenija i Madžaska ne pripadaju Balkanu nego centralnoj Evropi, a Slovenija se ionako izvukla iz akutne krize dok Madžarska u ozbiljnoj ekonomskoj krizi nije niti bila.
Kakve to ima veze s Milanovićem? Vani se također primjećuje da Hrvatska ima enorman broj doktora na tzv. “političkim” funkcijama – jedan od njih (Željko Reiner) je najzad postao i predsjednik Sabora. To je šlag na kavu 150 registriranih tzv.”političkih partija”. Podsjetimo, prije dvije godine su dva doktora – Gabrić i Kujundžić – u samo mjesec dana osnovali dvije “političke” partije.
E pa naravno da se vani mnogi pitaju što rade svi ti silni doktori u “politici”? Pa doktori se bave pacijentima, zar ne? Kako oni rade svoj doktorski posao u bolnicama ako se tako odnose prema svom glavnom pacijentu, državi u kojoj žive?
Tu leži glavna Milanovićeva šansa (tko poznaje mentalitet naših ljudi jasno mu je da će on opet postati predsjednik SDP-a i da su šanse Zlatka Komadine nikakve): kad krene hajka na krive doktore na krivim funkcijama kao glavne krivce svih naših nedaća, to će za njega biti šans kakvu je samo mogao poželjeti i koju će znati itekako dobro iskoristiti.
Zaključak: jadni svi mi!
Sasvim je jasno da Crobi ide dolje
Zoran je bio i ostao svadljivi bezveznjak i štetočina! Problem je bio što smo mi to tolerirali!
Ne vidim nikakve promjene na bolje u ZDRAVSTVU…
Kod bivše Vlade, već bismo dobili DRUGU UPLATU, a Nova Vlada, nije osigurala novac niti za
prvi mjesec plaćanja / kasne s plaćanjima/ U VELJAČI- još nismo dobili – ni kune…!
Uključite se u raspravu