Branko Stanojkovski, službeni predstavnik gospodarske komore Kazahstana i posrednik prilikom ugovaranja poslova Dalekovoda u toj zemlji, posjetio je Zagreb. U ekskluzivnom intervjuu za Poslovni dnevnik ukazao je na iznimne mogućnosti koje se nude hrvatskim tvrtkama na tom velikom, no još nedovoljno poznatom tržištu, te pojasnio političku i gospodarsku situaciju u Kazahstanu.

Kazahstan bilježi impresivan gospodarski rast uglavnom temeljen na nafti, no prijeti li toj državi ‘prokletstvo resursa’?
Za razliku od drugih zemalja, Kazahstan ima novu, modernu ekonomsku politiku. Privreda nije isključivo vezana uz razvoj nafte (1992. godine 7 milijuna tona, ove godine 75 milijuna tona, 2012. 160 milijuna tona). Država paralelno razvija industriju plina i rudarstvo. Osim toga Kazahstan ima goleme zalihe minerala poput molibdena, selena, urana, željeza, bakra, ugljena. Razvoj nakon 1995. i posebno nakon 2000. pokazuje istodoban razvoj privrede u svim granama. Nekad je primjerice Kazahstan bio žitnica SSSR-a, pa je agrarna politika ponovno usmjerena prema izvozu.

Nedostaje li Kazahstanu obrazovana radna snaga?
Inicijativa predsjednika Nazarbajeva polazi od razvoja cjelokupne industrije, slijedom čega je parlament odobrio program stipendiranja studenata Bolšak (Budućnost). Tako svake godine 3000 studenata odlazi na studij i bira državu po vlastitom izboru. Studenti ne smiju ponavljati godinu, moraju se vratiti u Kazahstan i ondje raditi u struci najmanje pet godina.

No postoji kolateral – imovina roditelja?
Država plaća studij, pa stoga može tražiti i jamstvo, to ne treba percipirati negativno. Jamstvo potiče studente na rad, a zauzvrat im je osigurano radno mjesto. Poslije osoba može ići gdje god hoće, migracija u Kazahstanu je kao i u drugim zemljama Europe.

Koji gospodarski model preferira Kazahstan?
Sagledavajući svoj položaj u središnjoj Aziji, država je stvorila dobre političke odnose sa susjedima – Kinom, Rusijom, EU, ali i SAD-om. Od 1995. do danas privatizirano je gotovo 90 posto poduzeća. U Kazahstanu se nalaze kompanije iz svih zemalja svijeta, međudržavni ugovori o koncesijama za eksploataciju nafte, plina, mineralnih sirovina. Tržište je otvoreno svima; svatko sa svojim kapitalom može slobodno doći po principima otvorene trgovine, slobodnog tržišta, poslovati i raditi. Kao strani ulagač u Kazahstanu možete imati tvrtku u potpunom privatnom vlasništvu, no moguće je i mješovito vlasništvo s državom ili lokalnim partnerima. Znači riječ je o tržišnoj ekonomiji. Nema nikakve opasnosti ni zapreka za strani kapital. U idućih deset godina Kazahstan će biti među 50 najrazvijenijih zemalja svijeta.

Je li to realno?
To je realno. Svi elementi kazahstanske ekonomije u posljednjih pet godina upućuju na to. No da bi Kazahstan doista i postao jedna od razvijenijih država, nužan je prelazak na prerađivanje sirovina, a ne samo na njihov izvoz. S tim je ciljem osnovan fond za razvoj KAZNA, u koji će se kroz idućih deset godina godišnje izdvajati 19 milijardi dolara. Fond ima zadatak privući stranu tehnologiju, know-how, tj. strano znanje, te razviti domaću proizvodnju. Svaki strani ulagač s razvijenom tehnologijom i znanjem zainteresiran za investiranje u Kazahstan može sklapati ugovore s KAZNA-om.

Postoji li fond poput primjerice norveškog naftnog fonda?
Osim razvojnog fonda postoji još i fond za razvoj energetike. Svrha mu je razvoj energetskih potencijala, povezivanje sa središnjom Azijom i ulaganje u susjedne zemlje. Kazahstan osim nafte želi biti i izvoznik električne energije. Lani je Kazahstan postao drugi svjetski proizvođač urana, a 2009. bi trebala početi gradnja nuklearnih elektrana.

Zapadni kritičari smatraju da Kazahstan slijedi rusku energetsku politiku te da spor s talijanskim Enijem podsjeća na slučaj Sahalin?
To su iskonstruirale zapadne novine! Talijani se nisu držali ugovora. Chevron i kineske kompanije su tamo, rusko-kazahstanski odnosi su dobri. Kad je Kazahstan povukao takav potez (potencijalno oduzimanje licencije), sigurno je da Talijani nisu ispunili obveze. U politici predsjednika Nazarbajeva nema nikakve primisli da bi nekoga izgurao. Prošla su vremena da male države moraju slušati diktate velikih i bogatih, to posebice vrijedi za zemlje bogate prirodnim resursima. Slobodna trgovina i otvoreno tržište podrazumijevaju partnerski odnos.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

promo

Inin projekt proizvodnje zelenog vodika ulazi u ključnu fazu

Nema straha za poslovanje stranih kompanija?
Nema jer funkcionira pravna država.

Ipak, 90-ih strane naftne kompanije imale su povlašteniji odnos nego danas.
Bilo je pogodnije razdoblje, to je točno. U međuvremenu se uspostavio red, država se osamostalila te počela stvarati institucije, zakone, međunarodne odnose. Istovremeno je Kazahstan školovao mlade ljude u Europi i SAD-u. Ti mladi ljudi koji su između 30. i 40. godine života govore po nekoliko jezika, vidjeli su kakav je život vani, oni su se vratili kako bi upravljali Kazahstanom. Stoga je jasno da je došlo do promjena. U odnosu kad sam ja 1993. potpisao ugovor u toj zemlji, najmlađi poslovni čovjek imao je 50-ak godina, danas kada dođete u bilo koju tvrtku, vidite mlade ljude od 30-ak godina. Tih starih ljudi sovjetskog kova nema više. Razmišlja se zapadnjački.

To je ta promjena?
Možda su zapadnjaci mislili da su to “aparatčiki” iz Sovjetskog Saveza koji ne znaju engleski. Ljudi danas govore nekoliko jezika i fakultetski su obrazovani, a samim time i svjesni, te upućeni u suvremeno poslovanje.

Predsjednik Nazarbajev je na vlasti već 16 godina. Njega neki uspoređuju s Atatürkom, osnivačem moderne turske države? Kolika je njegova uloga kao reformatora?
U pravu ste glede usporedbe, no ja nisam povjesničar ni političar. No točno je da je čovjek koji je bio u komunističkom sistemu i koji nije bio za njegov raspad prihvatio bez ikakvog rata na jedan civiliziran način razdvajanje i utvrđivanje državnih granica. Od početka je imao viziju budućeg Kazahstana. Nijedan državnik iz tranzicijskih zemalja nije za godinu dana nakon nezavisnosti napisao viziju razvoja države u idućih 30-ak godina. On je to napisao u svojoj knjizi.

Nije li njegova knjiga usmjerena prema dugoročnoj vladavini, kritičari upozoravaju da to nije istinska demokracija?
Zapad nije u pravu kada kaže da u Kazahstanu nema demokracije, postoji višestranačje, na predsjedničkim izborima bilo je nekoliko kandidata, u Kazahstanu nema političkih zatvorenika. Narod vidi da se pod tim predsjednikom zemlja razvija. Svi revolucionarni pokreti poput onog u Ukrajini gdje se smatralo da će donijeti nešto bolje nisu bili baš tako uspješni. U Kazahstanu postoji politička stabilnost s dobrim susjedskim odnosima te izvrsnim ekonomskim pokazateljima. Primjerice, 1993. u Kazahstanu su bile tri njemačke tvrtke, prošle godine ih je bilo 288. Od velikih multinacionalnih kompanija do malih tvrtki, prema tome to tržište se otvorilo i vlada jedna disciplina gdje imate i sigurnost i kvalitetno pravosuđe.

Banke sa zapada sve su prisutnije na kazahstanskom tržištu?
Banke idu u tranzicijske zemlje jer su to nova tržišta, povećava se kupovna moć građana (15,4 milijuna stanovnika). Godine 1995. prosječna plaća iznosila je 75 dolara, a danas je ona 800 dolara. Svake godine se otvori između 60 i 80 tisuća radnih mjesta. Početkom 90-ih bilo je 42 posto nezaposlenih, prošle godine 7 posto.

Kazahstan nudi porezne olakšice stranim tvrtkama?
Svaka strana tvrtka koja investira u pogone, razvoj i otvara nova radna mjesta pet je godina oslobođena plaćanja poreza na dobit te oslobođena uvoznih carina.

Kakva su očekivanja prema Europi?
Kazahstan je most središnje Azije prema Europi. U tom pravcu ide i izgradnja autoceste iz Kine prema Sankt Petersburgu i dalje prema Europi poznatija kao Europska transverzala. Aviotransport s europskim zemljama dobro se razvija, izražena je želja za povezivanjem s mnogim gradovima ne samo najvećim. Od 1. svibnja uvodi se direktna linija Alma-ata – Zagreb, u prvom redu zbog turizma.

Kakvi su vam idući planovi?
Pripremamo delegaciju specijalista iz svih oblasti Kazahstana koji bi došli na Jadran i Hrvatsku. Želja nam je dovesti kazahstanske turiste u Hrvatsku, zasad postoje dogovori s agencijama iz Varaždina.

Pregovaramo s Tehnobetonom, Pastorom i Varaždinskim toplicama

Kako ocjenjujete trgovinsku razmjenu Kazahstana i Hrvatske?
Razmjena je još mala, mogućnosti su znatno veće. Na nivou Gospodarske komore i Varaždinske županije radimo na unapređenju odnosa. Radimo i na otvaranju hrvatskog centra u Kazahstanu.

Zašto baš Varaždinska županija?
Završio sam rudarsko tehničku školu u Varaždinu te povezao regiju Karagandu s Varaždinskom županijom, nakon čega je organiziran posjet predstavnika županije Kazahstanu.

S kojim se hrvatskim kompanijama razgovara?
Zasad ne smijem govoriti, još je rano, no među tvrtkama s kojima pregovaramo su Tehnobeton, Pastor i Varaždinske toplice. Nakon tvrtki Varaždinske županije ići ćemo i mnogo šire u Hrvatsku.