Zahvaljujući sve boljoj prevenciji, modernijoj dijagnostici i pametnim lijekovima, većina zloćudnih bolesti danas se može uspješno liječiti. No, ono što Hrvatskoj nedostaje jest uniformni pristup liječenju odnosno protokoli koji bi za sve pacijente, naravno, ovisno o njihovoj dijagnozi i još nekim parametrima, trebali biti isti bez obzira u kojoj se zdravstvenoj ustanovi liječe.

Drugim riječima, stručnjaci sastavljaju smjernice koje bi trebale označavati put liječenja od postavljanja dijagnoze, preko potrebnih dijagnostičkih i operativnih zahvata, do praćenja bolesnika tijekom liječenja i u periodu nakon toga. Hrvatsko onkološko društvo u procesu je izrade smjernica za sva relevantna tumorska sjela, a već su izrađene smjernice za tri tumorska sijela – za karcinom dojke, pluća i debelog crijeva, koje će uskoro biti prosljeđene i ostalim stručnim društvima na stručnu procjenu i mišljenje.”Osnovni cilj jest da kroz standardizaciju postupaka i bolju organizaciju podignemo kvalitetu liječenja sa željom da pacijenti budu zdraviji i zadovoljniji. U ovom slučaju ne radi se o uštedama već o optimalizaciji novca s kojim u ovom trenutku raspolažemo. Primjerice, ako nekom pacijentu napravite skupu pretragu koja mu nije potrebna, to znači da ste bespotrebno bacili novac. Moramo izbaciti nepotrebne stvari kako bismo novac mogli trošiti tamo gdje on stvarno treba”, kaže prof. dr. Eduard Vrdoljak, predsjednik Hrvatskog onkološkog društva. Primjerice, to se odnosi na tumorske markere koji se danas koriste neorganizirano i ponekad nepotrebno, kao i skupe pretrage tijekom liječenja koje pacijenti iz straha ili neznanja misle da moraju obaviti. S obzirom na trenutnu financijsku krizu, i unatoč potrebama koje uvijek rastu, ipak je zadovoljan jer su se u posljednjih desetak godina izdvajanja za onkologiju povećala za četiri puta odnosno porasla sa dva posto na osam posto ukupnog zdravstvenog proračuna.

Cilj je utvrditi hrvatski optimum
”To nas svakako svrstava u sam europski prosjek, kao i činjenica da je u posljednjih godinu dana uloženo pola milijarde kuna u radioterapijsku opremu što će pridonjeti smanjenju listi čekanja. Time smo stvorili pretpostavke za optimalno liječenje bolesnika”, kaže dr. Vrdoljak. To je još jedan dokaz da je onkologija prepoznata te da je iz tranzicijski slabe iskoračila u europski kvalitetnu.Tome je pridonjela i Rezolucija o zloćudnim bolestima koja je usvojena u Saboru, kao i Memorandum o suradnji koji je Hrvatska potpisala s američkim Nacionalnim institutom za rak. Riječ je o vodećoj istraživačkoj ustanovi u svijetu koja se bavi razvojem znanosti i unapređivanjem onkologije čiji je godišnji proračun pet milijardi dolara. Zahvaljujući toj suradnji naši bi zaposlenici, od medicinskih sestara do sveučilišnih profesora, odlazili tamo na edukaciju. A također bi nam trebali pomoći i u osnivanju banke tumora. Riječ je o pohranjivanju malih komadića svježih tumora u tekućem dušiku s ciljem kasnijeg istraživanja odnosa učinka terapije i uspjeha liječenja u vidu godina preživljenja bolesnika. Dr. Vrdoljak ističe kako predloženim protokolima za rak pokušavaju definirati optimum, a ne maksimum. Iako je interes pacijenata i liječnika da imaju maksimum, dodaje, moramo biti realni i vidjeti da to nije moguće niti u SAD-u pa moramo napraviti nešto što se zove hrvatski optimum. ‘’Smjernice počivaju na kliničkim dokazima. Ako imamo dokaz da je lijek A bolji od lijeka B, stavlja se na listu. Ali postoji i druga činjenica koja govori koliko stoji godina preživljenja s tim lijekom. Ako godina dodatnog života stoji 200 tisuća dolara onda je gotovo nemoguće takav lijek primjeniti u Hrvatskoj. U zemljama poput naše cijena dodatne godine života uvođenjem novog lijeka trebala bi stajati između 30 i 40 tisuća eura. Primjerice, u Velikoj Britaniji NICE definira koji je lijek farmakoekonomski isplativ, a koji nije. Mi to još uvijek nemamo, ali počeli smo razgovarati o farmakoekonomici na pravi način i mislim da je to dobro’’, kaže dr. Vrdoljak.

Onkologiju razvijati u 4 centra
Veliku ulogu u liječenju imaju i liječnici koji su posljednjih godina stavljeni u drugi plan. Naime, upravo o njegovom iskustvu može ovisiti i daljnji tijek liječenja. Koliko je važan lijek, kaže dr. Vrdoljak, još je važniji liječnik, odnosno multidisciplinarni tim koji bi trebao voditi bolesnika. Uspjeh ovisi o tome hoće li svi u lancu, od patologa, citologa, kirurga do onkologa kvalitetno obaviti svoj dio posla. Zbog toga je važan i ranking svakog liječnika pa i ustanove kako bi se moglo vidjeti koliko rade i koliko kvalitetno što bi se mjerilo, primjerice, prema stadiju preživljenja i prema neželjenim posljedicama. Onkologija bi se i dalje trebala razvijati u velim centrima, u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku koje bi trebale, po principu suradnih ustanova, surađivati s manjim bolnicama koje im gravitiraju. Na taj način bi manje sredine dobile mogućnost uključivanja u multidisciplinarni tim i znanje koje uz to ide. Nakon što protokole za liječenje prihvate i ostala stručna društva (radiološko, kirurško, patološko, citološko), bit će prezentirani i ministru zdravstva i ravnatelju HZZO-a. Naime, bez podrške zdravstvene administracije bit će ih teško provesti u djelo.

Prevencija

Zaostajemo za SAD-om
Onkološko liječenje izuzetno je skupo, pa su napori usmjereni na primarnu prevenciju (spriječiti nastanak bolesti izbjegavanjem rizičnih faktora poput pušenja) s ciljem redistribucije tumora. Primjerice, iako se u SAD-u od raka pluća umire jednako brzo kao i u Hrvatskoj, kod nas je taj tumor tri puta češći. U SAD-u je najčešće prisutan rak prostate koji je u 90 posto slučajeva izlječiv, a kod nas rak pluća koji je u 90 posto slučajeva neizlječiv. Hrvatski je problem i što je petogodišnje preživljenje oboljelih 46 posto dok je u SAD-u 63 posto. Stručnjaci rješenje vide u smjernicama koje bi popravile prosjek za četiri do pet posto, kako bi se se uspjelo provesti redistribuciju tumora.

Pay-back sustav

Fond posebno skupih lijekova
Osnivanjem Fonda za skupe lijekove 2006. godine bolesnicima je omogućeno da dobiju nove i kvalitetne lijekove koji su se prije toga plaćali iz bolničkih proračuna i zbog toga ih nerijetko nije bilo moguće dobiti. Fond je s početnih 150 milijuna kuna godišnje narastao na 550 milijuna kuna ove godine. No, rebalansom proračuna Fond je smanjen za 100 milijuna kuna, a u HZZO-u objašnjavaju kako pacijenti to neće osjetiti. Naime, kažu kako su smanjenjem cijena lijekova uštedjeli 100 milijuna kuna koje su zbog toga vraćene u državni proračun. Uz niže cijene, kažu u HZZO-u, uveden je i tzv. ‘’pay-back’’ sustav ugovaranja potrošnje posebno skupih lijekova odnosno ugovoromm između HZZO-a i farmaceutskih kompanija dogovoren je iznos koji će plaćati HZZO, dok će potrošnju iznad tog limita plaćati farmaceutske kompanije.

Samsung Training Academy

Centar koji viziju pametnog prostora pretvara u stvarnost

Rizici u poslovanju

Iluzija stabilnosti je završila: Kako zaštititi poslovanje u vremenu trajne neizvjesnosti