Na prvi pogled slika je blistava: S gospodarstvom koje je održalo glavu iznad vode Hrvatska u treću godinu pandemije ulazi na valu očekivanja rekordnog rasta BDP-a, čak i u europskim okvirima, i eurom nadohvat ruke. Kombinacija je dušu dala vladajućima za optimizam i samohvalu jer kako bi se drugačije nazvati da će se Hrvatska ove godine moći pohvaliti s rastom BDP-a oko devet posto?

Ispod tog sjajnog omota, cinici bi rekli, skrivaju se slabosti kamuflirane milijardama upumpanog jeftinog novca i olabavljenom regulativom koja je rekla da je goli car zakopčan do vrata. I ne bi bili u krivu.

Kvaka 22

Neosporno je da je proteklih 18 mjeseci borbe s koronavirusom Hrvatska dobro prošla. Potporama države usmjerenim na očuvanje radnih mjesta u praksi je zamrznuto tržište rada i spašena ključna komponenta BDP-a, osobna potrošnja. Njih su popratili izdašni moratoriji kreditora olakšani potezom pera regulatora, kako u Europi, tako i kod kuće.

Mig je došao ravno iz Frankfurta u kojem je monetarna vlast eurozone ocijenila da je vrag odnio šalu naloživši bankama benevolentno postupanje prema klijentima u problemima. Uz poticaj da ih neće pritiskati s rezervacijama (nauštrb dobiti) banke su mogle klijentima ostaviti kišobran na pljusku.

Da se to nije dogodilo preko noći bi se našle pred zidom milijarda loših zajmova, što građana, što kompanija, uslijedio bi val otkaza i sveprisutna neizvjesnost ugrozila bi poslovanje tvrtki. Razmjeri potopa neugodno bi nalikovali na onaj iz 2009. kada je vježbanje strogoće na Lehman Brothersu gurnulo svijet u financijsku krizu. Samo bi ovog puta, uz prateću zdravstvenu krizu, zaron bio opasniji.

Nedavno je, predstavljajući rebalans proračuna za godinu na izmaku, Vlada na više korigirala prognoze rasta hrvatskog BDP-a na 9 posto. Na sličnom kolosijeku su i prognoze ostalih relevantnih analitičara, od Hrvatske narodne banke, istraživačkih odjela najvećih banaka do Europske komisije, a one se kreću u pravilu između 8 i 9 posto.

Dok je za Banske dvore ta brojka idealan PR instrument i ilustracija sjajnog posla, ekonomisti su oprezniji s tumačenjima. ‘Kvaka 22’ leži u tome da je bruto domaći proizvod u svojoj biti tek ograničeni zbroj transakcija. Slikovito rečeno, zamislite da jedne godine kopate duboku rupu, recimo tri metra, a iduće godine ju odlučite zakopati.

To su, slikovito rečeno, 2020. i ova godina. BDP pokazuje dinamiku jer je zbrojio naporno iskopavanje i potom zatrpavanje, no rezultat je samo ravna površina. To je suštinski problem BDP-a: on ne pokazuje ostvarenu korist kada se ekonomija oporavlja, kada ‘zacijeljuje’. Stvar se može i postaviti drugačije. Gleda li se kroz prizmu blagostanja, je li hrvatskim građanima, tvrtkama, javnom sektoru i društvu u cjelini rekordni ovogodišnji skok donio rekordno veći boljitak? Nije. Korona kriza stajala je dosad više od 40 milijardi kuna.

Dio tog golemog novca (a radi se o više od četvrtine godišnjih prihoda države) odnosi se na pokrivanje povećanih troškova u zdravstvu, mjere pomoći gospodarstvu, a dio reflektira oskudnije punjenje proračuna zbog odgoda i otpisa poreza, pada prihoda tvrtki te slabije potrošnje građana.

Druga strana medalje eksplozije rashoda je širenje deficita koji je ove godine zaustavljen na 4,5 posto uz očekivani udio javnog duga u BDP-u od 83,1 posto. Smirivanje epidemiološke slike u proljeće i iznenađujuća turistička sezona donijele su bitno bolji skor od nadanja početkom godine (Vlada se tada usudila  u najboljem slučaju prognozirati 5,2 posto), u konačnici je došlo do brže dinamike svih komponenti BDP-a osim privatnih investicija izvan građevinskog sektora.

Oporavak u obliku slova V, koji slikovito ocrtava brzo zatrpavanje gore spomenute rupe, na tragu je očekivanja središnje banke. Treći kvartal pokazuje ubrzanje gospodarske aktivnosti, zahvaljujući vrlo dobroj turističkoj sezoni. Stopa realnog rasta BDP-a od 8,5 posto dolazi na krilima snažnog izvoza robe i usluga te domaće potražnje.

U HNB-u očekuju da će se već u ovoj godini ekonomska aktivnost vratiti na pretpandemijsku razinu nakon čega će zamašnjak usporiti. Makro slika HNB-a za gospodarstvo u 2022., u trenutku pisanja ovog teksta sredinom studenog, izgleda poprilici ovako: iako nešto usporeniji (iako još prilično brz) tempo rasta trebao bi iznositi 4,1 posto uz daljnje sužavanje raskoraka između prihoda i rashoda državne blagajne te udjela javnog duga.

Pritom se očekuje nastavak snažnog rasta izvoza robe i usluga, a priljev europskog novca dodatno će podgrijavati domaću potražnju. Izvjesno je da će čitava godina pred nama biti obilježena aktivnostima za uvođenje eura koji je najranije moguće uvesti početkom 2023. Uz bitnu napomenu; osnovna pretpostavka te, kao i svake druge prognoze, je rasplet neizvjesne zdravstvene krize oko koronavirusa. U ovom trenu, zbog slabe procijepljenosti i razvoja novih varijanti virusa pretežu negativni rizici za te prognoze.

Izvjesno je da će 2022. na globalnom planu obilježiti poremećaji u lancima opskrbe. Svjetski oporavak od zdravstvene krize u kojoj se posegnulo (i nastavlja posezati) za ‘lockdownima’, restrikcijama poslovanja i kretanja stvorio je uska grla u proizvodnji i prijevozu diljem svijeta. Nije to samo manjak mikročipova za autoindustriju, proizvođače računala i komunikacijske opreme, već cijele lepeza sirovina i ulaznih komponenti za najrazličitije proizvode i usluge.

Dok službene ocjene institucija i ‘policy makera’ nastale okolnosti objašnjavaju poremećajima u dobavnim lancima jer se svijet brzo oporavlja od korona krize, sve češće se mogu čuti karakterizacije da je (dobrim dijelom) riječ o refleksiji geopolitičkih preslagivanja.

Kineski uzlet i rast apetita u pacifičkoj regiji doveo je i do američkog okretanja strateškog fokusa prema Aziji uz jačanje političkih tenzija u toj regiji. U miješanju karata na globalnom planu najveći igrači zauzimaju nove pregovaračke pozicije, pri čemu su aduti kontrola ključnih sirovina i energenata.

Kobno divljanje cijena

Koja god lepeza razloga bila, na scenu se na velika vrata vratila inflacija. Nakon desetljeća praktički nepostojećeg porasta opće razine cijena koja je središnjim bankama zadavala glavobolje, brzo odljepljivanje od dna donijelo je nervozu diljem svijeta. Poruke središnjih bankara čvrsto su na liniji je da inflacija posljedica poremećaja u ponudi i da je njezina priroda tranzitorna.

Takve poruke ne čude jer inflacija u konačnici ovisi o očekivanjima koja oblikuju ponašanja i zahtjeve jer ako netko poveća cijene zbog skupljih materijala, učinit će to i konkurenti, radnici će brzo tražiti veće plaće, a onda treba razmišljati i o mirovinama…

Uloga središnjih banaka, između ostalog, je da oblikuju očekivanja držeći ih pod kontrolom jer je inflacija samoispunjavajuće proročanstvo. Cinici bi pak, rekli da je u inflatornim pritiscima nemala njihova odgovornost jer su u zadnjih nekoliko godina natiskale nikad veću količinu novca.

Od ljeta je inflacija i u Hrvatskoj goruća tema. Mediji su puni izvješća o poskupljenjima hrane i energenata, građani na kućnim budžetima primjećuju efekte poskupljenja, Vlada je posegnula za zamrzavanjem cijena goriva… Unatoč tanjim novčanicima koji se i dalje pripisuju zamkama osobne percepcije, službene brojke državnih statističara stopu inflacije procijenili su na 3,3 posto u rujnu. I HNB-u uzroke porasta potrošačkih cijena objašnjavaju poremećajima u ponudi što ju čini teško upravljivom klasičnim monetarnim alatima.

Guverner Boris Vujčić ocijenio je da dizanje kamatnih stopa u naredne dvije godine neće značajnije utjecati na cijenu nafte i plina koji čine polovicu inflacije. Istina je da je sadašnja stopa inflacije u povijesnim okvirima niska, kao i smo se kao društvo u cjelini navikli na dugo razdoblje (pre)niske inflacije. Unatoč poskupljenjima i cjenovnom udaru goriva stopa inflacije bi na razini ove godine u Hrvatskoj trebala dosegnuti 2,3 posto, vrlo blizu cilja monetarne politike, a iduće godine slijedi njezino lagano smirivanje, umiruju iz HNB-a.

Kako je godina odmicala i s njom se učvršćivao optimizam, rasle su i prognoze. Najnovije, jesenske prognoze Europske komisije za Hrvatsku predviđaju brži tempo oporavka od korona krize nego one proljetne, što je nešto opreznije od Vladinih kalkulacija, no ujedno je i treća najbrža stopa rasta u Europskoj uniji. Europski lider bit će Irska čije bi gospodarstvo trebalo koračati po 14,6 posto, nakon kojeg slijedi Estonija i 9 posto pa Hrvatska s 8,1 posto. U 2022. iz Bruxellesa vide još bolju godinu u kojoj domaća ekonomija rasta 5,6 posto, odmah iz Malte.

“Oporavak hrvatskog gospodarstva nastavio se i u 2021., ponajviše zahvaljujući snažnoj privatnoj potrošnji i boljim od očekivanih rezultata u turističkom sektoru. Povoljna ekonomska kretanja prelila su se na tržište rada koja doživljava snažnu dinamiku zapošljavanja”, ističe Europska komisija koja dobru perspektivu očekuje u naredne dvije godine. Zaposlenost bi se već ove godine trebala vratiti na pretkriznu razinu, a stopa nezaposlenosti spustiti na rekordno niskih 5,8 posto u 2023. godini.

A kako izgleda gospodarski rast pod povećalom? U suštini kriza nije donijela većih iznenađenja. Izbijanjem pandemije bolno je na površinu izašla cijena pretjerane ovisnosti o životu od rente i turizmu koji je potonuo kao vreća kamenja. Dubrovnik i okolno područje, primjerice, iskusili su potop u ljeto 2020. s prizemljenim aviolinijama kojima stiže glavnina turista, no cijela obala ostala je polu prazna.

Turistički prihodi s 10,5 milijardi eura u 2019. prepolovili su se na 4,8 milijardi eura, odnosno s 19,5 posto BDP-a srezani na 9,8 posto. Iako su prazni hoteli i apartmani donijeli brutalno otrežnjenje i u prvi plan došli kritičari tog modela nabrajajući neželjene društvene i političke reperkusije, to nije dugo potrajalo.

Pronalaskom cjepiva i relativnom normalizacijom kretanja, te glasove zagušila su ekstatična brojanja prolazaka kroz naplatne kućice na autocesti, noćenja i dolazaka. Istini za volju, bez turizma bi Dalmacija demografski bila ono što je Slavonija danas, a i godina dana otrežnjenja izgledno se čini prekratkim šokom za zaokret ekonomskog modela u pitanju barem s notornim mentalitetom ‘lako ćemo’. No, daje za razmišljanje.

Motor rasta ekonomije tako ostaje domaća potražnja koju pokreće dobra slika na tržištu rada. Tijekom krize akumulirana je štednja koja će ruku pod ruku s rastom potrošačkog kreditiranja dati obol zamašnjaku aktivnosti. (Tu se može povući paralela sa Španjolskom, s kojom dijelimo mnoge društvene i političke sličnosti, gdje oporavak zaostaje dijelom jer akumulirana štednja zbog neizvjesnosti ostaje na sigurnim računima u bankama).

I država će dati pozitivan doprinos kroz javnu potrošnju, no taj će generator rasta BDP-a usporiti zbog ograničenog manevarskog prostora zbog targetiranja maastriških ciljeva proračunskog manjka i javnog duga u sklopu uvođenja eura. Zato će investicijski zamah ubrzati tempo podmazan milijardama europskog novca u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti povrh redovnog EU proračuna i isplata iz Fonda solidarnosti za štete od potresa.

Upravo bi Plan oporavka, u kojem je na raspolaganju 47,5 milijardi eura, trebao usmjeriti domaći rast u idućih pet godina na stabilniji i održiviji kolosijek. Naravno, pod uvjetom da Hrvatska ispuni reformska mjerila o kojima ovise isplate.

Iako su donošenje Plana pratile goruće javne rasprave o tome je li privatni sektor trebao dobiti više novca umjesto da se sredstva troše na infrastrukturne projekte u zemlji koja ima opipljiv problem s korupcijom, iz Bruxellesa su jasno poručili da je novac namijenjen javnom sektoru za reforme da u dugom roku olakšaju uvjete poslovanja stvarajući temelje za održiviji rast. Europska komisija očekuje da će s vremenom kombinacija fondova na raspolaganju potaknuti (i) privatne investicije.

Tako je to zamišljeno u teoriji, no skeptici upozoravaju da je gotovo trećina jednogodišnjeg BDP-a na tanjuru sirenski zov mnogima za lov mutnom.

Živimo u zemlji slabih institucija u kojoj se korupcijske afere, u kojima su protagonisti najviši ešaloni vlasti poput ministara, otvaraju u medijima bez pravosudne ‘točke na i’ ili se to događa s tolikim protekom vremena da malobrojne pravomoćne presude gube smisao. Zrno nade ulijeva slučaj bivše ministrice Gabrijele Žalac uhićene po nalogu Ureda europskog tužitelja zbog sumnje na pronevjeru europskog novca. O aferi dodjele posla tvrtki s jednim zaposlenim pisalo se još 2019., no domaći USKOK nije našao shodnim reagirati protiv članice predsjedništva stranke na vlasti.

Mimo upitnih mehanizama kontrole trošenja, preslikavanje te injekcije na rast ovisit će i povoljnim uvjetima financiranja. Unatoč nedavnim gorljivim raspravama o mogućem rastu kamatnih stopa koji bi otežao teret duga građanima, tvrtkama i državi, zasad još vlada konsenzus da cijena novca u Europi ne bi trebala krenuti uzlaznom putanjom u skorije vrijeme. Uz ogradu, naravno, da to ne vrijedi u scenariju da inflacijska kretanja izmaknu kontroli i pokažu se da efekt nije privremen.

Izvoz u plusu

U ekonomiji čvrsto isprepletenoj s europskim tržištima, izvoz je stavka kojoj se predviđa rast kako se bude vedrila slika u zemljama glavnim trgovačkim partnerima. Ove godine izvoz usluga je iznenadio, što se uglavnom odnosi na turizam koji se piše pod stavkom izvoza, no očekuje se nastavak solidnih brojki pod uvjetom da na emitivnim tržištima otkuda nam dolazi najviše turista situacija i putovanja se normaliziraju.

Izvoz roba također bi trebao snažno porasti, no njegova uvozna ovisnost postupno će kvariti trgovinsku bilancu. Ta crtica, baš kao i potop turizma lani, reflektira konkurentske slabosti modela domaćeg gospodarstva.

Za one koji žele vidjeti. Egida koja će obilježiti 2022. bez sumnje je ubrzana priprema za uvođenje zajedničke europske valute. Euro je odavno neformalna valuta u Hrvatskoj, ono što je njemačka marka bila prije kreiranja eurozone. Fenomen visoke eurizacije posljedica je hiperinflacije i odolijeva unatoč gotovo tri desetljeća armirano-betonski čvrste domaće valute: u Hrvatskoj se u eurima štedi, dižu krediti, iskazuju cijene nekretnina, automobila, najma apartmana, svih iole skupljih dobara.

Euro ima potporu 61 posto građana i raste, njegovo uvođenje je strateški cilj s podrškom glavnih političkih opcija. Otpora ima odmakom od centra, no čak se referendumska inicijativa o euru marginalnih Suverenista tumači pokušajem konsolidacije desnog biračkog tijela, a ne gospodarskim argumentima. Jednako važno u priči oko ulaska u eurozonu je snažna politička potpora Unije. Nakon Brexita, u vrijeme korona krize i serijskih problema oko temeljnih pravila i vrijednosti s Poljskom i Mađarskom koje naoko koketiraju i s izlaskom iz kluba, integracija Hrvatske snažna je politička poruka.

Bruxellesu je svaka takva vijest dobra, čak i ako je zemlja dovoljno mala (i ekonomski nebitna) da ne odskače od statističke greške eurozone. Milijarde kuna troška korona krize tretira se kao jednokratan efekt olakšan suspenzijom fiskalnih pravila na razini Unije nakon kojeg slijedi nastavak sređivanja javnih financija.

Manjak u proračunu trebao bi se iduće godine spustiti na 2,9 posto, a silazna putanja predviđena je i za javni dug, s ovogodišnjih 82,3 posto na 79,2 posto iduće godine. Iako je to iznad maastriških 60 posto udjela duga u BDP-u tempo godišnjeg smanjenja nadmašuje konvergencijske zahtjeve.

Od ostalih brojčanih kriterija, iznenađenja ne bi trebalo biti kod tečaja i prosjeka kamatnih stopa, no moglo bi biti ovisno o razvoju inflacije. Zasad probleme na tom frontu ne vide ni HNB ni Vlada uz ogradu da će se tek iduće godine zaista moći potvrditi točan datum zamjene kune eurom. Snažan odjek višegodišnjeg dovođenja javnih financija u red privremeno pomućenog Covidom 19, primijetili su međunarodni kreditori.

Pod kišobran eura

Isti oni koji reforme promatraju, ne iz boljitka društva i standarda prosječnog građanina, nego perspektive vaganja vjerodostojnosti države da vrati posuđeni novac. I tu je Hrvatska zaista napravila velik iskorak, premda bi se o trošenju javnog novca na povlaštene društvene skupine u svrhu kupovanja izbora, a nauštrb društva u cjelini, mogle napisati knjige.

Agencija Fitch revidirala je kreditni rejting Hrvatske za jednu razinu, iz ‘BBB-’ u ‘BBB’, praćeno pozitivnim izgledima. Pospremanje jav nih financija i targetiranje uvođenja eura u siječnju 2023. ranije je od roka koji je agencija predviđala, a u roku zacrtanih planova Vlade “zahvaljujući ispunjenju kriterija konvergentnosti, strukturnih reformi i političkoj podršci”.

Ulazak pod kišobran eura s pravom je strateški cilj od kojeg Hrvatska, kao mala i otvorena ekonomija, u dugom roku neće imati samo koristi nestanka valutnog rizika, mjenjačkih nakada i jednostavnija plaćanja te transakcije s glavnim tržištima, nego i potporu rejtingu o kojem ovise kamatne stope i cijena duga – građana, poduzeća i države. Pozitivni izgledi rejtinga signaliziraju njegovo daljnje poboljšavanje.

Za tu agenciju, iz top svjetske trojke, rejting odražava snažne strukturne karakteristike, među kojima su bolji pokazatelji razvoja ljudskih potencijala i upravljanja u usporedbi sa zemljama sličnog rejtinga – zahvaljujući članstvu u Uniji, većim BDP-om po stanovniku i stabilnijim cijenama. Istovremeno, ograničavajući faktori su visok javni dug, nepovoljna demografija i razdoblja slabog rasta, dijelom i zbog sporog usvajanja strukturnih reformi. Koliko god bile dobre naočale, svaki pogled u kristalnu kuglu prati ono “ali”. Pozitivni ‘rizici’ su mogući ulazak u šengenski prostor i eurozonu koji bi mogli dati dodatnog zamaha investicijama i trgovini, a faktor neizvjesnosti za optimistične prognoze u 2022. je niska stopa procijepljenosti. Sredinom studenog 2021.

Hrvatska je u jeku četvrtog vala, u potpunosti je cijepljeno niti 45 posto ukupnog stanovništva. S epidemijom van kontrole, vojska ponovno podiže šatore ispred zagrebačke KB Dubrava, bolnice gase hladne pogone prebacujući resurse na pacijente zaražene Covidom kojih novih dnevno bude po 7000, mrtvih 50-70(!), a prag od 10.000 preminulih je preskočen. Bitno više procijepljena Europa još ljetos je uvela covid potvrde bez koje nema odlaska frizeru ili dječjeg posjeta luna-parku, no u Hrvatskoj ih se traži samo u zdravstvenim i javnim ustanovama.

S polovicom stanovništva koje odbija cijepljenje iz lepeze razloga, Vladom koja zazire od racionalnih mjera, valjda da ne uvrijedi polovicu antivaksera, među kojima su i oni kojima je testiranje “napad na integritet i ljudska prava”, širom je ostavljen prostor da kompliciranje epidemije u svjetlu delta plus varijante potencijalno izazove nove ekonomske potrese.

Ne radi se samo o mogućem zatvaranju pojedinih biznisa i restrikcijama, nego polaganoj eroziji izazvanoj samoizolacijama, bolovanjima, povremenim zatvaranjima pogona i ureda “dok se stvar malo ne smiri”, neisporučenim proizvodima i uslugama… Koliko je dosad korona kriza stajala znamo, no cijenu polaganog krvarenja ne. Izvjesno jest da ne može trajati unedogled.

Nužni potezi koje Vlada ne povlači oko epidemije neodoljivo podsjećaju na višegodišnje izbjegavanje reformi. Istina, za euro je napravljena lista ‘light’ reformskih poteza, no ni traga ni glasa suštinskih zahvata u mirovinskom sustavu isprepletenom nepravdama, sulude teritorijalne podjele, administracije koja je sama sebi svrhom, da ne spominjemo famoznu reformu pravosuđa…

Da, u 2022. bit ćemo rekorderi u skoku BDP-a, s eurom pred vratima. Ispod blještavog omota ranjivo je gospodarstvo koje vapi za suštinskim reformama.

Da za njih ima iole političke volje visoke stope mogle bi biti stvarnost u dugom roku. Ovako je samo pitanje vremena kada će rast ispuhati.