Prve samoposlužne praonice rublja u Italiju su došle prije 20-tak godina. To su one praonice iz američkih serija u kojima se glavni likovi često upoznaju dok ubacuju kovanice u automate i čekaju da im se izvrti njihova tura robe u perilici. Danas je takvih praonica u Italiji 4.000, a u Hrvatskoj svega tri ili četiri.

Mario Martinek, vlasnik tvrtke Bijeli svijet koja se bavi prodajom profesionalnih uređaja za ugostiteljstvo, a među ostalim i prodajom profesionalnih perilica i sušilica robe, održao je sinoć na poslovnoj školi Cotrugli predavanje o samoposlužnim praonicama odnosno razlogu zašto u njih treba ulagati.

Njegova ideja je ovakva. Da bi se otvorila jedna takva samoposlužna praonica rublja u Hrvatskoj potrebno je uložiti jednokratno 199.000 kuna, a godišnji prihod bio bi 540.000 kuna.

Tih 199.000 kuna uključilo bi prema njegovom izračunu šest perilica (izračun za LG perilice), šest sušilica, jedan naplatni sustav te uređenje prostora na koji bi se potrošilo oko 30.000 kuna.

Uz taj početni trošak, mjesečni trošak iznosio bi oko 6.750 kuna. To uključuje najam prostora (3.000 kuna), osiguranje (500 kuna), struju (1.800 kuna), voua (1.000 kuna) te deterdženti (450 kuna). "Ostalih troškova osim nekakvih pričuva, nema, a i te pričuve su najčešće uračunate u cijenu najma. Troškove eventualnog kvara perilica i sušilica pokriva u prvih pet godina garancija i osiguranje", objašnjava Martinek.

Nema zaposlenika, a radi se od 0-24

Ključno je u samoposlužnim praonicama što one nemaju zaposlenike i obično rade od 0-24 sata. Zbog toga nema troškova plaća radnicima, no bitno je i to da netko ipak bude s vremena na vrijeme u praonici kako bi se ona počistila i izgledala uredna.

Nadalje, izračun prihoda od 540.000 kuna odnosi se na pet ciklusa dnevno koji traju po jedan sat (pranje, sušenje, peglanje). To znači da svaka perilica i sušilica odradi pet 'tura' dnevno, a cijena jednog sušenja i pranja je 50 kuna. Važan podatak: u jednu perilicu stane deset kila robe.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

"Možda neki misle da je to skupo i pitaju se zašto bi prali u praonici kada mogu kući, no u praonici se mogu prati puno veći komadi i više robe stane u profesionalne uređaje. U njima se mogu prati deke i pernate jakne. Umjesto da ljudi nose deke u kemijske čistionice i plaćaju po komadu i do sto kuna, ovo je definitivno isplativija opcija", govori Martinek. Dodaje kako su u profesionalnim perilicama rezultati pranja vrhunski, a roba je nakon što prođe sušilicu puno manje izgužvana nego kada se suši vani, na zraku. Govori i kako uređaja za peglanje nema u ovakvim praonicama jer su oni opasni pa nitko, a pogotovo ne Amerikanci zbog visokih naknada u tužbama, ne žele postavljati uređaje na kojima bi se korisnici mogli opeći. "Uostalom ti su uređaji strašno skupi, a kada bi doveli zaposlenika koji bi peglao, to bi bio dodatni trošak", smatra Martinek.

Tko su potencijalni korisnici usluga?

Potencijalni korisnici ovakvih usluga u Hrvatskoj bi bili i studenti, putnici (back packeri), podstanari, kampovi, marine, hosteli te male tvrtke (saloni za uljepšavanje, frizerski saloni i ostali).

"Proveli smo istraživanje u Zagrebu u kojem ne postoji ni jedna ovakva praonica i ljudi najčešće ne znaju bi li koristili njihove usluge, upravo zato što ih ni nema pa ljudi ne znaju ni što mogu očekivati", spominje Martinek.

Što se lokacije tiče oko praonice mora biti dovoljno lokalnog stanovništva. Mora imati osiguran i parking jer bez parkinga nema ni posla, a  praonica bi također  morala biti uočljiva iz vana te bi trebala biti smještena pored pekarne, dućana ili kafića, da ljudi dok čekaju završetak pranja mogu negdje 'ubiti' vrijeme.

Praonica mora biti kompletno automatizirana te način plaćanja mora biti putem kartica ili novčanica. Uređaji moraju imati i automatsko doziranje sredstava za pranje prvenstveno zato da bi praonica bila čista jer bi u suprotnom ljudi dok sami stavljaju prašak u perilicu mogli prosipati sredstva po podu, a također bi i, ne znajući se služiti ovim uređajima, mogli staviti previše ili premalo sredstva za pranje pa rezultat ne bi bio zadovoljavajući.

Nadalje, objašnjava Martinek nazočnima u publici, interijer bi trebao biti lijepo uređen jer Europljani to očekuju. To znači da bi praonica trebala imati i internet, televiziju i još neke dodatne sadržaje.

Preporučuje se i da praonica ima neonske reklame, osvijetljene izloge, sustav ventilacije i podne odvodne sifone radi lakšeg čišćenja ako perilica nekome iscuri. Također, treba provoditi i stalne akcije popout happy houra, noći samaca ili noći studenata.

Zašto investirati?

"Zašto investirati? zato što nisu potrebni minimalni tehnički uvjeti, još to nije propisano zakonom. Ne treba vam ni minimum radne snage, a posao zahtjeva minimalno ulaganje vašeg vlastitog  vremena jer posao možete voditi pored svog stalnog posla, a ulaganja su relativno mala u odnosu na druge poduzetničke projekte. Nisu potrebni ni majstorski, stručni ispiti, a praonice ne podliježu ni zakonu o fiskalizaciji. Ne kažem to zato da bi mogli muljati s računima, nego zato da objasnim da nemate tih dodatnih troškova", šali se Martinek.

Za kraj je objasnio kako veliki proizvođači osim što nude uređaje nude i koncept praonica. Laundry Lounge je koncept od LG-a.

"Uz kupnju uređaja dobijete i pravo na korištenje franšize. Dobar vizualni izgled uključuje i prostor za opuštanje uz besplatan WiFI, uređaje za kavu, sokove i ostalo", kaže Martinek. Objašnjava kako i Electrolux ima svoj koncept Lavagettone, a ta njihova franšiza u Italiji je izrazito 'fensi' jer je Talijanima bitan dizajn. Whirlpoolov koncept zove se Maytag i to je najjača franšiza u svijetu.

"Malezija, Tajland, Indonezija nisu do prije 10 godina imale samoposlužne praonice, a sada je nastao pravi bum i otvaraju se jedna za drugom. S druge strane SAD ima 60 godina tradicije i 35.000 praonica koje koristi preko 35 milijuna ljudi. Prosječna praonica u americi može ostvariti do 200.000 dolara prihoda, a prosjek je 100.000 dolara. Ipak njihove praonice su  veće, a taj koncept ne bi mogao proći u Europi jer ipak ne postoji toliki interes", kaže Martinek.