Večernji
Sa Srbijom nema pregovora !
Često pitan o mogućem povlačenju hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije, predsjednik Josipović uvijek podsjeti kako o tome odlučuje vlada, ali i napomene kako je on za pregovore, kako se njima može postići više nego tužbama. Slično je stajalište i buduće ministrice Vesne Pusić.
Sve kad bi o tome Zoran Milanović imao drukčije mišljenje, pritisak Josipovića i Pusićke mogao bi biti presudan. Budući da je i Srbija podnijela protutužbu protiv Hrvatske, i budući da u srbijanskoj vladi misle da bi bilo najbolje povući obje tužbe, zapravo bi se trgovalo.
Srbiji bi se u pregovorima priznao ravnopravan položaj, a to automatski znači brisanje razlike između agresora i žrtve, prihvaćanje teze o građanskom ratu, prihvaćanje izjednačenih krivnji pa prema tome i podjednakog progona za ratne zločine, zatim odustajanje od zahtjeva za ratnom odštetom i tako dalje.
Bila bi to prilika Srbiji za iskupljenje, a Hrvatska bi uvelike zanijekala svoju poziciju žrtve i pobjednika u ratu.
Kad je riječ o glavnim obilježjima Domovinskoga rata i posljedicama koje treba snositi agresor, što Hrvatska ima uopće pregovarati sa Srbijom?
Ako na proslavama ratnih obljetnica i u drugim prigodama državni vrh ne dovodi u pitanje ta obilježja i te posljedice, očito je da jedno stajalište ima za narod a sasvim drugo kad je riječ o stvarnoj državnoj politici.
Treba se svidjeti Bruxellesu, ne zamjeriti se moćnim državama u Europi koje Srbiju, unatoč svim zlima što ih je napravila u ratu a pravi ih i danas, ustrajno štite, treba dobivati pljesak, nagrade i priznanja za mirotvorstvo, toleranciju, regionalnu suradnju – makar na štetu Hrvatske.
Ni Ivo Josipović u svojoj ni Vesna Pusić u svojoj predizbornoj kampanji nisu mahali povlačenjem tužbe protiv Srbije, ali sad kad je poslije netom proteklih izbora Hrvatska posve pocrvenjela a idući su jako daleko, ta tema nije opasna. Nitko razuman nije protiv što boljih odnosa sa Srbijom, ali s njom surađivati možemo i moramo kao suverena država, a Hrvatska će uvijek biti na gubitku kad se to čini iz ljevičarske podložnosti i ovisnosti o srpskoj dominaciji, o “bratstvu i jedinstvu” koje je redovito korišteno za kažnjavanje Lijepe naše.
Već je postalo dosadno ponavljati kako nam Srbija duguje informacije o stotinama ljudi nestalih u ratu, kako nam duguje umjetničko blago, kako još pod okupacijom drži ne baš zanemariv dio hrvatskoga teritorija te kako službeno i neslužbeno nitko i ne pomišlja na ratnu odštetu. Kad ti netko pobije dio obitelji, kuću pokrade i razori, ti ga tužiš, on te poziva na pregovore radi povlačenja tužbe i malo-pomalo – ti pristaneš!
Ni po Božjoj ni po ljudskoj pravdi toga nikad nije bilo.
Ali “dobri odnosi sa Srbijom” u hrvatskih ljevičara nisu pitanje pravde i razuma, nego trajne spremnosti na žrtve i ustupke kojima će se kupiti sloga s nasilnim bratom.
Sadašnji vodeći hrvatski političari djeca su komunizma kojim se prigodice i diče i u kojem su upravo Hrvati najžešće kažnjavali one koji bi se usudili spomenuti gole statistike o dominaciji Srba i u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji.
Osim što su zacijelo naslijedili naviku na takav odnos prema Srbima, imaju li Vesna Pusić i Ivo Josipović jedan jedini argument sa srbijanske strane kojim bi potkrepljivali svoju najavu mogućeg povlačenja tužbe protiv Srbije?
I da ponovim, toliko slavljeni srpski premijer Đinđić je na Mesićevu procjenu da bi Hrvatska mogla tražiti ratnu odštetu od 15 milijardi dolara uzvratio da će Srbija u tom slučaju od Hrvatske tražiti 150 milijardi dolara!
Eto, s takvim bi srbijanskim stajalištem počeli pregovori o povlačenju tužbi.
Uostalom, ni Josipović, ni Pusićka, ni Milanović ni cjelokupna nova vlast nemaju legitimitet za donošenje takve odluke koja dotiče općenarodnu ratnu žrtvu i tragediju i pobjedničko oslobođenje zemlje.
Stoga se slažem s jednim povjesničarom da je to pitanje za referendum, ali ponašanje Srbije je takvo da je i o referendumu prerano govoriti.

Samo još malo o desničarima

http://www.alternet.org/story/153462/bail-out_bombshell%3A_fed_%22emergency%22_bank_rescue_totaled_%2429_trillion_over_three_years?akid=8002.265695.iXKzgU&rd=1&t=2

Bail-out Bombshell: Fed "Emergency" Bank Rescue Totaled $29 Trillion Over Three Years
While the 99% suffered hardship, a new study shows that the Fed propped up buddies in the banking industry and a vast shadow banking system far beyond what anyone has guessed.

iki3 to su prave mjere koje treba poduzimati i u tom smjeru jačati javne politike…Nego pun mi kufer onog Lovrinčevića…opet bi sve privatizirao,ušao u mirovinsku reformu,natjerao nas da više ulažemo u obrazovni sustav..daleko da ne treb provesti reforme ali taj lik mi je skroz sumnjiv…za koga on radi,čiji je on trbuhozorac…što smo išli na izbore mogli smo komotno njemu dati Vlast…ne želim ga unaprijed otpisati ali ću biti rezerviran prema njemu…iskače iz svake paštete…
Svi ti parafiskalni namet koje nameću javna i komunalna poduzeća u svojoj konačnici imaju kriminal i u biti predstavljaju prebacivanje troškova izvlačenja novca na leđa neprivilegiranih poduzentika
Ministarstvo malog i srednjeg obrta je naznaka da bi se stvari mogle promijeniti..Potrebno je depolitizirati davanje poslova…ciljano davati poslove ,tako su Austrijanci napravili bum na tržištu rada…depolitizirati javnu nabavu…i slično

Čuo sam prijedlog da bi trebalo sada kad su uzdrmane banke-majke pokušati otkupiti npr. ZABA-u (i smanjivanjem kamata u njoj “prisiliti”ostale banke u RH da učine isto) i to bi bila dobra ideja ali to mi se čini neizvedivo i to iz dva razloga.Prvi je što je stranci najvjerovatnije neće prodati jer donosi zaradu (koliko god malu za njih ali je zarada i to konstantna),a drugi je što bi to za nas bilo preskupo.Puno bi bilo jeftinije, svrsishodnije i lakše izvedivo,a rezultat bi u zavisnosti od veličine dokapitalizacije bio i bolji , dokapitalizirati npr.HPB (koja već ima oko 12% tržišta)i onda pomoču nje to izvesti.Zbog sinergijskog učinka (12% sadašnjeg tržišta plus dokapitalizacija) za puno manje novca bi se dobili i bolji rezultati (u najgorem slučaju podjednaki).To bi možda bio dobar prvi korak za oživljavanje hrvatske privrede koja se guši pod težinom bankarskih kamata.