Koji su ključni izazovi zelene tranzicije, jesu li nam svima već pune uši zelenih tema, kako se boriti protiv “greenwashinga”, što očekivati od zelene demokracije, kako kod građana podići svijest o zelenim temama, a da se pri tome ne postigne kontraefekt. O svemu ovome, ali i još ponečemu raspravljalo se na panelu “Gori nam pod pet(ama): Pet ključnih izazova zelene tranzicije i održivosti do 2050.” koji je održan u sklopu konferencije Poslovnog dnevnika i Večernjeg lista “Zelena tranzicija i održivost 2050.”

“Zahtjevi koji su stavljeni pred sve nas u sklopu energetske tranzicije su izuzetno ambiciozni, a uz to, naravno, puno koštaju. Napravili smo izračun koji je pokazao da bi nam iz EU fondova za provedbu plana koji je osmislila Europska unija trebalo 36,6 milijardi eura, a nama je raspoloživo 10,6 milijardi. To pokazuje da će se u cijelu priču, ako želimo uspjeti, trebati uključiti i gospodarstvenici, ali i pojedinačna kućanstva”, odmah na početku je, bez uljepšavanja situacije, kazala Višnja Grgasović, načelnica Sektora za financiranje, provedbu i praćenje smanjenja emisija stakleničkih plinova u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Energija u rukama građana

Goran Čačić, predsjednik Skupštine Zelene energetske zadruge istaknuo je kako energetska tranzicija nije samo tranzicija s jednog oblika energije na drugi jer, ako se ništa ne promijeni u načinu upravljanja energijom, odnosno ako sve ostane centralizirano i u rukama pojedinaca koji odlučuju što će raditi s energijom, nećemo kao društvo puno dobiti.

“Naš je moto ‘energija u rukama građana’, mi želimo da svatko može proizvesti barem dio svoje energije, ako ne i sto posto onoga što troši. To ne ide tako jednostavno jer je energetika područje u kojem postoji puno interesnih grupa, neki zakonodavni okviri su doneseni još prije tri godine, ali su u praksi neprovedivi. Konkretno, još uvijek nije moguće dijeljenje energije, što je osnovni model po kojem funkcioniraju energetske zajednice. U HEP-u su nam rekli da je trenutačno u fazi pilot projekt te de će do kraja prvog kvartala iduće godine to napokon biti omogućeno”, istaknuo je Čačić.

Marija Franić, voditeljica Korporativnih komunikacija Kauflanda Hrvatska, dotaknula se jednog od gorućih pitanja kada su u pitanju zelene politike, a to je gospodarenje ambalažnim otpadom. U Kauflandu su, navela je, ne samo ispunili nego i premašili cilj da do kraja ove godine smanje upotrebu plastične ambalaže koja se koristi u njihovim brendovima za 30 posto. Tu brojku su uspjeli reducirati za čak 44 posto, a podsjetila je kako su još 2020. napravili izuzetno veliki korak te bili prvi koji su izbacili plastične vrećice iz svojih trgovina.

Time su pokazali kako su autentični, a upravo je autentičnost, odnosno kada se na nečemu radi dugoročno, s namjerom da se doista doprinese toj priči, u ovom slučaju smanjenju okolišnog otiska, jedini pravi put koji će “upaliti” kod kupaca i publike. Tako barem smatra Davor Bruketa, kreativni direktor i suvlasnik agencije Bruketa&Žinić&Grey i ambasador projekta Rezolucija Zemlja Večernjeg lista koji je upozorio kako je bolje ne napraviti ništa po pitanju zelene tranzicije nego se odlučiti na kratkoročnu taktiku kojom “zamućujete oči” javnosti, jer time samo možete navući bijes aktivista te postići kontraefekt.

Istaknuo je i kako je zelena agenda nakon dolaska Donalda Trumpa izgubila na važnosti, ali da je vjerojatno kako će se jednom u budućnosti opet vratiti na stol jer je u igri previše novca da bi ju se tek tako ignoriralo.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Socijalna kategorija

Kada je novac u pitanju, Višnja Grgasović je podsjetila kako nam je Europska unija u sklopu socijalnog plana za klimatsku politiku na raspolaganje stavila 1,68 milijardi eura, a s tim novcem u planu je poticanje obnove kuća i višestambenih zgrada, a osim toga kupit ćemo 80 novih autobusa, ali i uložiti 270 milijuna eura u kupnju baterijskih vlakova i obnovu tračnica i pružnih koridora.

Uz to, nova mjera koju planiraju uvesti je i tzv. prijevoz na zahtjev, a s kojom će svima koji si javni prijevoz ili ne mogu priuštiti ili ga zbog određenih razloga ne mogu koristiti, na raspolaganje staviti mogućnost da netko dođe po njih te ih preveze u automobilu. Naravno, električnom. Tako će građani i na vlastitoj koži moći osjetiti zbog neke od benefita zelenih politika. A jedno od ključnih pitanja koje se postavlja je upravo ono kako građane, sve nas, uključiti u energetsku tranziciju prema obnovljivim izvorima jer je to ogroman posao koji neće moći odraditi samo gospodarstvenici ili politika, nego ćemo u to morati ići – svi mi.

Goran Čačić ističe kako je u toj priči jako bitno razviti kod ljudi i svijest o potrošnji. “Kada bi proizvodnja energije bila u rukama građana, onda bismo svi mi jako dobro znali koliko proizvodimo i koliko trošimo. Još konkretnije, znali bismo koliko košta to što smo proizveli. Trenutačno je energija, i na sreću i na žalost, kod nas još uvijek socijalna kategorija. Cijena energije koju plaćamo nije stvarna tržišna cijena, pa tako više plaćamo za usluge teleoperatera, interneta, TV-a i tako dalje nego za potrošnju energije u našim domovima.

To nije realno i naopako je okrenuto. Zbog toga je jako malo nas spremno uložiti u vlastite sustave za proizvodnju energije jer smatramo da nam to nekako nije potrebno, a uz to još manji broj nas doista pazi koliko struje troši. Vidjeli smo koliko je tržište energentima volatilno i podložno promjenama, posebice zadnjih godina, doslovce može preko noći uništiti ekonomiju neke države. I zato smatram da je bitno da građani sami moraju raditi vlastitu energiju jer ćemo onda biti puno manje ovisni o vanjskim faktorima”, zaključio je Čačić.