Prije otprilike mjesec dana Vijeće za poštanske usluge izašlo je s prvom analizom tržišta poštanskih i kurirskih usluga za 2006. Riječ je zapravo o prvom javnom predstavljanju glavnog regulatornog tijela za segment poštanskih usluga koje djeluje već tri godine, ali čija je predsjednica Terezija Benčić smatrala da Vijeću ne treba široka popularizacija sve dok ne bude imalo pokazati s čim se zapravo bavi. Cilj objave analize je upoznavanje svih sudionika na tržištu, ali i zainteresiranih institucija, sa stanjem i kretanjima na tržištu. Osim obveze praćenja razvoja tržišta, Vijeće obavlja i druge poslove i zadatke propisane Zakonom o pošti. S očekivanom liberalizacijom tržišta, koju nameće proces priključivanja EU, uloga i značaj regulatora trebao bi biti sve veći, što potvrđuje i njegova predsjednica.

Pri prezentaciji analize jasno ste naznačili kako postoji određeni broj davatelja usluga koji nisu prijavili svoj rad Vijeću, a to im je obveza. Je li nakon vašeg istupa bilo kakvih reakcija, je li se neka od tih kuća prijavila Vijeću?
Ne, novih prijava nije bilo, premda nije jasno zbog čega davatelji izbjegavaju podnijeti prijavu Vijeću. Riječ je o relativno jednostavnom postupku, gdje je nakon podošenja prijave, koja ništa ne košta, potrebno dostaviti Opće uvjete davatelja na prethodnu suglasnost Vijeću. Postupak izdavanja dozvole za obavljanje univerzalnih poštanskih usluga je nešto kompliciraniji, međutim, do sada Vijeće nije zaprimilo niti jedan zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje univerzalnih poštanskih usluga. Jedini davatelj univerzalnih poštanskih usluga u Republici Hrvatskoj je HP-Hrvatska pošta.

Imate li ikakvo objašnjenje zašto to izbjegavaju? Možda ne znaju?
Jasnog objašnjenja nema. Zakon o pošti, koji uređuje obavljanje poštanskih i kurirskih usluga, propisuje uvjete i postupak za podnošenje prijave odnosno izdavanje dozvole. Svi koji se bave tom djelatnošću zasigurno su upoznati s odredbama tog Zakona.

Ima li nekih drugih motiva, recimo, izbjegavanja nekih troškova, transparentnog poslovanja itd?
Prijava Vijeću ne iziskuje nikakav trošak pa ne vidim da bi to bio razlog izbjegavanja. Najbitnija obveza davatelja je da obavljaju usluge po Zakonu, a s obzirom da se ne prijavljuju, možemo samo sumnjati da to nije tako, a razloga doista možemo samo nagađati. Možda izbjegavaju prijavu jer mi njome dobivamo pravo da im dođemo u nadzor poslovanja. Naime, nad prijavljenim davateljima Vijeće obavlja zakonom propisan stručni nadzor u pogledu vrste, opsega i kakvoće obavljanja usluga, u kojem je moguće utvrditi eventualnu nezakonitost u poslovanju. Najdrastičnija povreda bi, recimo, bila da davatelji obavljaju usluge iz tzv. rezerviranog područja, koje može obavljati samo Hrvatska pošta. Najdrastičnija povreda bi, recimo, bila da obavljaju djelatnosti iz tzv. rezerviranog područja usluga koje može raditi samo Hrvatska pošta. Naime, netko drugi može obavljati distribuciju pošiljki do 100 grama težine, ali tu uslugu mora nuditi uz tri puta veću cijenu nego što to radi HP. Mi, nažalost, ne možemo provjeriti da li neki od davatelja usluga to radi, ali uz cijenu po kojoj tu uslugu naplaćuje HP, čime bi direktno kršio zakon.

Dakle, ako sve dok se ne prijave, Vijeće nema apsolutno nikakvu kontrolu nad tim davateljima usluga, ima li tko?
Zapravo ne. Tvrtke imaju pravo registracije za tu djelatnost na Trgovačkom sudu, a na postojanje neprijavljenih davatelja Vijeće je upozorilo Službu inspekcije pošte i telekomunikacija u Upravi prometne inspekcije Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. Također, zatražili smo od Ministarstva pravosuđa da poduzme potrebne mjere kako trgovački sudovi ne bi upise predmeta poslovanja poštanskih i kurirskih usluga obavljali bez prijave, odnosno dozvole Vijeća. Zasad nismo primjetili da je to učinjeno. Odnosno, prijavili su se neki drugi davatelji koji se žele baviti tim poslom, ali ne i oni koje smo mi uočili da rade bez prijave.

Postoji li makar procjena koliki udio tržišta pokrivaju neprijavljene tvrtke, odnosno koliko bi brojke iz vaše analize za 2006. bile veće da je obuhvat analiziranih tvrtki bio veći?
Teško je o tome govoriti. Mi smo sigurni da ih ima više od 20-tak, neki od njih čak u medijima javno govore o svom radu, a mi ih nemamo u našoj evidenciji. Postoji neka gruba procjena kako bi tržište bilo 20-30 posto veće, ali to je doista neprovjereno i ne mogu govoriti da je točno.

Problematika tržišta poslovnih usluga javnosti je “najbliža” postala kroz, uvjetno rečeno, sukob jednog od davatelja usluga i HP-a u kojem je stalno ukazivano na probem monopola HP-a i njezine prevelike zakonske zaštićenosti. Ako se ne varam, vi smatrate da HP ne uživa preveliku zaštitu?
Točno, ne mislim da je ona jako zaštićena. Opće je vjerovanje da je HP zaštićena, jer ima isključivo pravo odnosno monopol u obavljanju rezerviranih poštanskih usluga, a zaboravlja se da Hrvatska pošta ima obvezu obavljanja univerzalnih poštanskih usluga na cijelom teritoriju Hrvatske po pristupačnim cijenama i jednakim uvjetima. Isto tako, HP se ne financira iz Državnog proračuna, već iz vlastitih sredstava, osim u slučaju propisanom Zakonom o pošti. Recimo, od stupanja na snagu Zakona o pošti iz 2003., HP nije zatražio sredstva iz proračuna. Također, cijene osnovnih usluga HP-a nisu se mijenjale od 1998. godine, usprkos rastu troškova poslovanja.

Pa ne možete reći da nije zaštićena ako Zakon kaže da privatnik koji se želi baviti tim poslom mora platiti tri puta više. Osim toga, neki su davatelji tražili da se i univerzalne usluge puste na tržište, a da se obveza davanja usluga odnosi i na njih, pa država na to ne pristaje?
Drugi davatelji se, obavljajući usluge, rukovode isključivo tržišnim principom i obavljaju usluge uglavnom u urbanim sredinama i za velike poslovne korisnike, dok HP, bez obzira na njene troškove, dakle zanemarujući u nekim slučajevima tržišni princip poslovanja, mora voditi računa da svaka pošiljka stigne u svaki kutak Hrvatske. Činjenica je da HP dosad još nije nikad ništa dobio iz proračuna, odnosno gubitak u dijelu usluga koje obavlja namiruje iz profita iz nekih drugih segmenata. Po Zakonu, Pošta može dobiti sredstva iz proračuna ako na rezerviranim pozicijama ostvari gubitak i ne može ga pokriti iz drugih izvora, a to se još dosad nije dogodilo. Smatram da bi na tim uslugama trebalo vidjeti kakvi su troškovi, a vjerujem da bi to pokazalo da na tim uslugama nema zarade.

Nije li obveza HP-a da vodi odvojeno računovodstvo za svaku uslugu baš zbog toga jasnijeg uvida, a obveza Vijeća da odredi način razdvajanja poslovnih aktivnosti? Je li to učinjeno?
Ne, nije još, premda Zakon to nalaže, a Vijeće je odredilo način razdvajanja poslovnih aktivnosti javnog operatora. Međutim, iako ulaže određene napore HP još uvijek nije ispunila svoje zakonske obveze u pogledu računovodstvenog vođenja prihoda i troškova prema kategorijama usluga. Istodobno, mi imamo obvezu odobravanja HP-ove cijena za rezervirane usluge na temelju njihovih kalkulacija koje uporište imaju upravo u takvom računovodstvu. No, sretna je okolnost da oni dosad još nisu mijenjali cijene pa se još nismo našli u toj poziciji.

Zašto HP to još nije učinio? Je li ih Vijeće dovoljno “pritisnulo”?
Vijeće je održalo sastanke s predstavnicima HP-a te ih kontinuirano upozorava na tu obvezu i stalno o tome izvještava Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka o provođenju te obveze. Dobili smo obećanje da će podatke za 2007. dati u skladu sa Zakonom. Vjerujem da im to nije jednostavno, ali od te obveze ne mogu pobjeći. Doduše, još im se nije dogodilo da traže novac od proračuna, jer bi se to tad doista pokazalo kao problem jer bi morali dokazati opravdanost svoga zahtjeva što je bez tako ustrojenog računovodstva jako teško.

A što možete napraviti ako i dalje budu otezali?
Možemo obavijestiti Službu inspekcije pošte i telekomunikacija u Upravi prometne inspekcije Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, koja ima ovlast podnijeti prekršajnu prijavu protiv HP-a. Regulatoru, nažalost, ne preostaje ništa drugo jer mehanizam kažnjavanja nije u njihovim rukama.

Kako bi trebalo voditi liberalizaciju tržišta. Europa poznaje različita iskustva – Švedsku koja je potpuno liberalizirala ove usluge i neke druge zemlje koje se tome opiru i otežu proces? Što mislite da bi bilo dobro za Hrvatsku?
Europska unija teži stvaranju jedinstvenog tržišta poštanskih usluga, pa je izvjesno da će potpuna liberalizacija tržišta u EU nastupiti. Odbor za promet Europskog parlamenta prošli je tjedan podržao kompromis postignut između zemalja članica da se tržište poštanskih usluga u potpunosti liberalizira od 2011., a dogovor bi trebao formalno biti izglasan na plenarnoj sjednici, što je predviđeno za proljeće 2008. S obzirom na naš put u EU bit će potrebno uskladiti hrvatski Zakon o pošti s trećom Poštanskom direktivom, čije se donošenje očekuje sredinom 2008.. U tom smislu Hrvatska treba jasan zakon, koji uređuje obavljanje poštanskih i kurirskih usluga, koji će omogućiti razvijanje tržišta i doprinijeti zadovoljstvu korisnika. Osobito je važno restrukturiranje HP-a s ciljem prilagodbe tržišnim uvjetima i obavljanju usluga na slobodnom tržištu. Na Vijeću je da kontrolira njegovo poštivanje, dok će Vlada i Sabor diktirati tempo i način koji će po njihovom mišljenju biti najbezbolniji, barem kad je riječ o statusu HP-a.

Moguće pripajanje Vijeću za telekomunikacije

Promjena Zakona mogla bi utjecati i na Vijeće. Najavljeno je da bi moglo doći do pripajanja dvaju regulatora – vas i Vijeća za telekomunikacije. Što mislite o tome?
Moram priznati da ne znam detalje, ali sam čula za tu ideju i u njoj ne vidim ništa lošega, štoviše, može se postići izvjesna racionalizacija poslovanja barem kad je riječ o zajedničkim poslovima. U praksi su iskustva različita. Neke zemlje Europske unije imaju zasebna regulatorna tijela za područje poštanske djelatnosti, a u nekima jedno regulatorno tijelo regulira više različitih tržišta. Primjerice, u Sloveniji su prvo bila osnovana dva zasebna regulatorna tijela, jedno za područje pošte i drugo za područje telekomunikacija, da bi onda kasnije bila spojena u jedno tijelo, dok u Njemačkoj postoji jedno regulatorno tijelo za područja pošte, telekomunikacija, energetike, plina i željeznica.

Od Končara do financijske policije

1944. – rođena u Koprivnici požeškoj
1963.-1967. studirala na Ekonomskom fakultetu, Zagreb
1969.-1970. – pripravnica u “Spačvi” i “Končaru”
1970.-1990. – glavni analitičar, pa šef računovodstva u “Končaru”, a potom rukovoditelj Sektora za financije
1990.- 1992. – Šef financijske službe Zavoda za međunarodno-znasntevnu tehničku suradnju
1992.-1993. – Šef financijske službe Sveučilišta u Zagrebu
1993.-1996. -Šef računovodstva Financijske policije
1994.-2001. – Načelnik odjela Porezne uprave
2001.-2004. – Šef financijskog- računovodstvenog odjela u HAGENI
2004. Predsjednica Vijeća za poštanske usluge