U organizaciji Hrvatskog saveza udruga pravnika u gospodarstvu danas će se u Opatiji okupiti oko 450 korporativnih pravnika na tradicionalnom, 44. savjetovanju. Svoje pravnike tamo su poslale sve najveće hrvatske kompanije, a opći je dojam da ovdje okupljeni pravnici predstavljaju barem polovicu hrvatske privrede. Prema riječima predsjednika tog saveza, akademika Jakše Barbića, pravnici će razmotriti najktualnije teme iz hrvatskog pravnog sustava poput zaštite dioničara, novog ovršnog prava i novog Zakona o obveznim odnosima te će objaviti niz priopćenja. No znakovito je da ovaj put neće poslati generalnu poruku kao što su to učinili lani kada su ocijenili stanje u pravosuđu i velike zadatke koji su vezani uz usklađenje hrvatskog zakonodavstva s EU što je isticano kao najveća promjena hrvatskog pravnog sustava. Iako je prošlo godinu dana, čini se da je izostanku nove poruke razlog i Barbićeva ocjena dosega na reformiranju pravosuđa i državne uprave koja je prilično niska.
“Nije se daleko odmaklo na području reformiranja pravosuđa i uprave, a nije se dovoljno učinilo ni u pogledu suzbijanja korupcije”, rezolutan je Barbić.

Zašto skrećete pozornost na pitanje bračne stečevine i povjerenja u zemljišne knjige kojim se bavi prokurist Miljenko Giunio?
– Pojavljuju se s tim svezi neke nedoumice koje mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja u sigurnosti pravnog prometa. Bračna stečevina se po novom obiteljskom zakonu tretira kao suvlasništvo. Stoga se postavlja pitanje onda kada s imovinom raspolaže jedan bračni drug, onaj koji je upisan u zemljišne knjige. To znači da se kupac ne može pouzdati u stanje koje je upisano u zemljišnim knjigama jer drugi bračni drug može kao suvlasnik ustati s tužbom i poništiti kupoprodajni ugovor. Riječ je o lošem rješenju koje treba popraviti. Sljedeća važna tema tiče se sudskih registara trgovačkih sudova jer postoji onoliko sudskih praksa koliko ima sudova. Gospodarstvenici koji traže upis u sudski registar moraju prihvatiti sudsku praksu za koju sud tvrdi da je ispravna i onda kada to nije tako, a stranke se nerado žale zbog znatnog gubitka vremena. Zbog tog su problema prije godinu i pol dana svi registarski sudovi dogovorili da se nekoliko puta godišnje na Visokom trgovačkom sudu sastaju svi registarski suci kako bi zauzimali stajališta o aktualnim pitanjima. Što se tamo dogovori, mora se primijeniti pa će se kroz određeno vrijeme zauzeti niz zajedničkih stavova tako da će sudovi doista početi na jedinstven način rješavati pitanja iz nadležnosti sudskog registra.

Je li usuglašen stav i u povodu prenominacije temeljnog kapitala u slučaju Tvornice duhana Zadar, a zbog čega je u tijeku postupak pred Ustavnim sudom vezan uz spor BAT-a i TDR-a koji je dobio pravomoćnu presudu u svoju korist?
– I to je pitanje bilo na dnevnom redu radne skupine za sudski registar na Visokom trgovačkom sudu. Tom je prilikom jasno je rečeno da zbog nominalnih iznosa dionica mora odgovarati temeljnom kapitalu jer inače nema uvjeta za upis odluka društva u sudski registar. Takav sam stav iznio jer je to temeljno pravilo dioničkih društava, a svi nazočni registarski suci s tim su se složili.

Zašto ste se ovaj put odlučili predavati o zaštiti dioničara?
– O toj temi se pogrešno piše u medijima, a ponekad se griješi i u okviru struke. Iznose se paušalne ocjene o tome kako mali dioničari u Hrvatskoj nisu zaštićeni. Za ovo sam savjetovanje napravio analizu rješenja komparativnog prava iz 20-ak zemalja EU te navodim oko 40 primjera iz našeg Zakona o trgovačkim društvima u kojima taj propis ravnopravno štiti i male i velike dioničare. Male dioničare ne smijete pretjerano štititi jer time uništavate dioničko društvo koje počiva na dioničarskoj demokraciji tako da većina ima prednost i mora ju se slušati. No većina dioničara ne može tu prednost iskoristiti zato da malteretira manjinu, a naš zakon ima i za to rješenja. Obradio sam zaštitu dioničara jednih od drugih, zaštitu dioničara od organa društva, zaštitu dioničara u povezanim društvima i zaštitu dioničara prilikom preuzimanja društva kada treći mogu napraviti nešto što dioničarima ne ide u prilog. Sistematizirao sam sva rješenja iz zakona, pa se vide svi načini zaštite dioničara koje inače ne mogu prepoznati oni koji nisu stručnjaci. Mnogi, primjerice, ne znaju da postoji odredba po kojoj ako nadzorni odbor ne želi tužiti upravu za naknadu štete, to mogu na dioničkoj skupštini tražiti dioničari koji raspolažu s najmanje 10 posto temeljnog kapitala društva. Ako to ni skupština ne učini, tada oni mogu tražiti da sud postavi zastupnika i pokretanje parnice.

Kako objašnjavate činjenicu da većina dioničara ne zna za takvo rješenje koje postoji desetak godina?
– Postojalo je slično rješenje, ali novo rješenje koje je pojačalo zaštitu dioničara na snazi je oko tri godine.

Možete li predvidjeti najskorije promjene u pravnom sustavu koje nas očekuju zbog ulaska Hrvatske u EU?
– To je teško reći jer će se sve mijenjati. Cijeli pravni sustav doživjet će veće ili manje pravne promjene. Zato i održavamo savjetovanja jer netko mora pomoći pravnicima koji su prepušteni sami sebi. Država ne čini praktički ništa da bi pomogla korporativnim pravnicima, a netko im mora otvoriti prozor u svijet.

Prijeti li opasnost da čak ni optimalno provedena europeizacija naših propisa neće značiti modernizaciju našeg prava? Može li golemi trud koji će trebati uložiti ostati bez učinka, a što bi bilo opasno za poslovnu zajednicu?
– Ta opasnost prijeti ako se pravosuđe i upravni sustav ne reformiraju. Ako i dalje budemo imali sudove koji će suditi kako to sada generalno čine, onda od reforme pravosuđa neće biti ništa. Ali je za Hrvatsku ipak prednost što je od Europske unije dobila benchmark kojim će se provjerovati ne samo zakonodavna usklađenost nego i provedba zakona. To znači da se od Hrvatske traži ne samo da promijeni propise nego i da ih primjenjuje kako se to čini EU jer inače nema ulaska u Uniju.

Poslodavcima je važna tzv. pravosudna giljotina. Slažete li se s tim projektom?
– Činjenica je da moramo napraviti mjesta za gomilu propisa koji će doći, a najbolji način je da se ukinu svi oni propisi koji su nepotrebni i koji nisu važni, koji su u međusobnoj suprotnosti ili su protuustavni. Kako bi na to mjesto mogli doći propisi koje će nam EU nametnuti, treba provesti čišćenje nevrijednih propisa. No problem je što u Hrvatskoj ne postoji centralno mjesto gdje će netko misliti o pravnom sustavu. Zakoni koji se predlažu morali bi proći kroz stručno tijelo, a ne kroz Vladine koordinacije.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

PRIMOPREDAJA

Dostava kakvu poznajemo ubrzano se mijenja: DHL je već krenuo

Europsko pravo na svim sudovima

Što su predstojeći ključni izazovi za pravnike u gospodarstvu i suce?
– Kod korporativnih pravnika treba unaprijediti edukaciju jer oni moraju poboljšati svoja znanja. Svi koji taj zahtjev ne budu ispunjavali više neće moći funkcionirati. Kad Hrvatska postane članica EU svi će sudovi direktno primjenjivati europsko pravo u onoj mjeri u kojoj je to moguće. To znači da će Općinski sud morati primjenjivati, uz nacionalno zakonodavstvo, i norme prava EU, a kako će to učiniti ako suci ne znaju kako to europsko pravo funkcionira. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prestat će gramatička metoda tumačenja zakona i počet će vrijediti teleološka metoda. To znači da će se morati primijeniti i ono što ne piše u zakonu jer je to u duhu zakona. EU primjenjuje teleološku metodu pa se tamo gleda što je cilj norme. Iako ono što piše u zakonu ne obuhvaća neki slučaj, trebat će i na takav slučaj primijeniti zakon. Tako sudi Europski sud za ljudska prava, a to će vrijediti i za hrvatske suce. Pitam vas kako će to naši suci raditi ako ne čitaju literaturu u kojoj se opisuje što je cilj norme.