Tresla se brda, rodio se miš; tako bi se mogao opisati efekt mjere kojom je država poreznom reformom omogućila bankama da bez plaćanja poreza jednokratno otpišu milijarde kuna loše kredita.

Za tu mjeru, koju su kritičari ocijenili kontroverznim podilaženjem bankama zbog konverzije švicarca, pokazalo se da je interes slabašan te da banke umjesto otpisa i dalje preferiraju prodaje zajmova koji se ne vraćaju. Kroz prodaje potraživanja iz bankarskog sektora očišćeno je gotovo šest milijardi kuna loših kredita u 2016. uz visoke diskonte pa nisu uprihodile ni 1,8 milijardi kuna.  Posljedično udio loših kredita smanjen je u prosincu na 13,8 posto, a preostalo je riješiti 36 milijardi kuna. U Hrvatskoj narodnoj banci zasad nemaju podatke o otpisima, situacija će biti jasnija na polugodištu kad stignu brojke iz banaka, no primjetan je manjak interesa. Prema riječima viceguvernera Damira Odaka, zakonsko rješenje ostavilo je kod klijenata sumnje u porezni tretman otpisa.

Za razliku od Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je primitak od konverzije švicarskog franka decidirano tretirao kao neoporezivi prihod, ovdje to nije slučaj, što demotivira i same građane da odustanu od otpisa.  "Djelomični otpisi isplate se  kod poduzeća kod kojih postoji kumulirani porezni štit, a i daleko su niže porezne stope", kaže Odak. Dobitnu kombinaciju vidi u dogovoru banke i klijenta koji će potom nastaviti poslovati i vraćati reprogramirani kredit. S ciljem motivacije kreditora na dogovor s tvrtkama koje imaju triput više loših kredita nego građani, HNB je izmijenio odluku o klasifikaciji plasmana omogućivši da restrukturiranog klijenta, umjesto za dvije, proglasi zdravim za godinu dana. Djelomičan otpis ima smisla samo u poslovno zdravoj tvrtki opterećenoj jednokratnom štetom iz prošlosti, a ne višegodišnjim nizom loših odluka", napominje viceguverner.

To su, dodaje, najčešće slučajevi nastali zbog krize u 2008. i 2009., no pitanje je koliko je takvih tvrtki preživjelo donošenja tog zakonskog rješenja. Ipak, više je nego izgledno da otpisi zapinju u praksi, a bankari ne skrivaju da su se opekli na predstečajnim nagodbama. Po njihovim procjenama, čak 80 posto slučajeva u kojima su dugovi otpisani nije dovelo do poslovnog oporavka tvrtke, no jest do pogoršanja pozicije banke uoči stečaja. Visoko na listi problematičnih pitanja je moralni hazard.  "Društveno i poslovno nije odgovorno kreirati okruženje u kojima se stvara dojam da jedni obveznici moraju, a drugi ne moraju servisirati svoje obveze. Otpisi su načelno prihvatljivi kada su nedvojbeno opravdani, za što je nužno imati jasne i nedvosmislene kriterije za otpis duga", kažu u Addiko banci.

Ističu da ako do otpisa i dođe, to mora biti dogovorna podjela duga, a ne da otpis jednostrano padne samo na vjerovnike. "Svatko mora imati svoju odgovornost; i vjerovnici i dužnici, a sustav treba biti uređen tako da podržava pravnu sigurnost i podrazumijeva osobnu odgovornost", kažu u Addiku u kojem prognoziraju da će se prodaje plasmana nastaviti i dalje. Dio banaka zato smatra da otpisi imaju puno više smisla kod građana, i kod malih tvrtki. Kod srednjih i većih tvrtki banke preferiraju zamjenu potraživanja kapitalom (debt to equity swap) koji će im omogućiti uvid u upravljanje, no tu filozofiju ne dijele svi.

"Nije posao banaka da upravljaju ni restrukturiraju tvrtke, čak ni najveće za to nemaju ni logistike niti resursa pa su prodaje plasmana prirodno rješenje", kaže jedan sugovornik koji je želio ostati anoniman. Ako je i dosad perspektiva otpisa bila nejasna, dodatno će ju zamutiti i novi val rasta loših kredita povezan s Agrokorom. Iako je prije krize koncerna HNB očekivao da će udio pasti na oko 10 posto, a možda i niže, propast koncerna natjerao je banke na velike rezervacije u prvom kvartalu, a u UniCreditu su ocijenili da će rasti za 0,2 postotna boda do kraja godine te da će Hrvatska biti jedina u regiji s uzlaznim trendom loših kredita.
 

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života