Na konvenciji Hrvatskih izvoznika (HIZ) prije dva mjeseca premijerka Jadranka Kosor najavila je nove mjere za jačanje gospodarstva orijentiranog prema stranim tržištima, a pozvala je i predstavnike te udruge da dođu s konkretnim prijedlozima koji bi mogli poboljšati njihove pozicije u uvjetima krize. Do sastanka, potvrdio nam je predsjednik HIZ-a i Uprave Končar Elektroindustrije Darinko Bago, još nije došlo.

Što su dodatne mjere koje ćete tražiti od Vlade?
Najvažnije je osnažiti funkciju Hrvatske banke za obnovu i razvoj, ne samo kroz temeljni kapital nego i kreditni potencijal, da bismo sukladno mjerama koje provode članice EU stimulirali jačanje izvoza, kreditiranje kupaca i snažnije osiguranje od izvoznih rizika. Hrvatski izvoznici fokusirani su prije svega na mjere i poticaje za izvoz, stoga se službeno i ne očitujemo o ostalim mjerama vezanim uz gospodarstvo, ali smo za njih jako zainteresirani. Službena očitovanja o njima prepuštamo našim partnerima Hrvatskoj udruzi poslodavaca i Hrvatskoj gospodarskoj komori, ali smatramo da je davanje najviše pozornosti izvozu presudno za i izlazak iz krize. Domaće tržište suočava se s nedostatkom kapitala, potrošnje i investicija, a želimo li rast ili barem zadržavanje postojeće razine, to je moguće samo uz jačanje izvoza.

Izvoz još bilježi porast, dok uvoz pada. Do kada će, prema vama, trajati taj trend?
Izvoz nekoliko brodova prebačen je s prošle na početak ove godine, a usto su tečajni i još neki razlozi povećali izvoz. Mislim da taj trend neće opstati do kraja godine ako se snažnije ne podrže izvoznici. Ovo što se poduzima nije dovoljno. Ne kažem da izvoznike ne podržava Vlada, no uspoređujemo li se s drugim zemljama koje agresivno izlaze iz dosad zadanih okvira kojima je određeno što države mogu činiti u pomaganju izvoznicima, naš izvoz nema velike šanse. Takvi nelojalni potezi posebice su prisutni u razvijenim zemljama EU, čiji se enormni iznosi za potporu izvoznicima i ne mogu uspoređivati s onima u Hrvatskoj. Procjenjuje se da su od početka krize EU i SAD subvencionirali svoja gospodarstva i bankarski sektor s više od četiri tisuće milijardi dolara. U svakom njihovom dolaru ili euru izvoza vrlo je značajan udjel subvencija. Tako subvencionirane robe i usluge konkuriraju hrvatskim izvoznicima u inozemstvu, ali dolaze i u Hrvatsku i tu zatvaraju radna mjesta.

Koja su vaša očekivanja od Vlade prema jačanju HBOR-a?
Tražimo povećavanje kapitala HBOR-u za 500 milijuna kuna svake godine u sljedećih 10 godina i osiguranje rasta postojećega kreditnog potencijala za 1,5 milijardi kuna godišnje, prije svega kroz kredite kupcima u inozemstvu. U sljedećih 10 godina to je 20 milijardi kuna poticaja za izvoznike.

Koje bi od mjera koje su druge zemlje uvodile i Hrvatska trebala primijeniti?
Sve su zemlje uvele daleko rigorozniju kontrolu uvoza, što u nas nije slučaj. Uvele su i dodatno stimuliranje razvoja i plasman proizvoda u kojima je novostvorena vrijednost vrlo visoka. To znači da država ne skrbi o razvoju brodogradnje ili elektroindustrije, ali ako u toj djelatnosti postoji netko tko može stvoriti proizvod novostvorene vrijednosti takve da osigurava BDP od 25 ili 30 tisuća eura po stanovniku, onda se i država angažira od razvoja i osiguranja referencije do davanja kredita inozemnim kupcima za nabavu tog proizvoda jer će dodana vrijednost ostati u zemlji, a istodobno zaposliti vlastitu radnu snagu.

Ipak pritišćete Vladu stavom da je nužno mijenjati politiku subvencija prema brodogradnji i agraru?
Nije to samo brodogradnja i poljoprivreda, tu su i lokalna samouprava i željeznice i mnogi drugi. Svi oni moraju početi poslovati prema tržišnim principima. Za primjer: Neki dijelovi naših željeznica ponašaju se kao da nema krize i njihov sustav i dalje funkcionira po principu uzet ćemo kredite i kupiti sve u inozemstvu, a domaća industrija osigurat će nam te novce.

Mislite na HŽ i najavu nabave višesustavnih lokomotiva?
To je eklatantan primjer. Pojedinci u HŽ-u krivotvore podatke i govore o tome da moraju nabaviti takve lokomotive zbog interoperabilnosti iako je dugogodišnji predsjednik Švicarskih željeznica ocijenio taj projekt najglupljim kojeg je EU pokrenula, te da projekt nema šanse zaživjeti u sljedećih 10 godina. Te lokomotive ni ne mogu ni voziti po našim prugama jer je osovinski pritisak prevelik. No pojedinci u HŽ-u sustavno pripremaju tu kupnju te se planiraju dodatno zadužiti u europskim bankama, a te su lokomotive već proizvedene i stoje na livadi, ali zbog krize nisu prodane. Pa će Hrvatska kao “izuzetno bogata zemlja” te lokomotive i kupiti i pobrinuti se da se ne zatvaraju radna mjesta u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji. Danas se mora promišljati drukčije, i prije svega voditi brigu o svakome radnome mjestu u Hrvatskoj, jasno uz maksimalnu štednju podržavati zdrave gospodarske projekte.

Mnoge tvrtke zatvorile su predstavništva u inozemstvu, a poticaje države za njihovo otvaranje lani su tražila svega dva poduzetnika. Zašto pada interes?
Razlog je jednostavan. Hrvatska ima 91.000 tvrtki, od kojih tek 9000 izvozi, a u prosjeku se dugoročno isplati osnovati tvrtku u inozemstvu, tek ako izvoz prelazi 10-ak milijuna eura, i da pri tome ima tendenciju rasta, što znači da svega stotinjak tvrtki u prosjeku ima ekonomsko opravdanje za otvaranje ureda u inozemstvu. Naše je gospodarstvo usitnjeno i praksa velikih tvrtki koje otvaraju predstavništva uglavnom nije primjenjiva, već je prikladnija kombinacija suradnje s gospodarskom diplomacijom. Stoga je vrlo važno što prije definirati ulogu i poziciju gospodarske diplomacije i njezin odnos s hrvatskim gospodarstvom, ali i s HGK.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

promo

Budućnost bankarstva je u dobrom korisničkom iskustvu

Koliko je privatizacija, za koju se upravo osmišljava novi krug, pridonijela slabljenju hrvatskog izvoza?
Tek sada postajemo svjesni nepromišljenih privatizacija koje su rađene u krivom trenutku. Jesmo li, recimo, morali prodati poduzeća poput Plive? Da smo na te dionice uzeli kredit i iz dividende ga otplaćivali, danas bismo imali Plivu u vlasništvu. Ali za prolivenim mlijekom ne treba plakati. Današnja Pliva zahvaljujući dobrom menadžmentu i marljivim radnicima uspješno djeluje i snažan je izvoznik. Dakle, ne treba bježati od privatizacije, ali je važno iz dosadašnjeg iskustva izvući pouku i postaviti pitanje jesmo li baš u tako teškom stanju da u nepovoljnom trenutku za prodaju moramo provoditi masovnu i neselektivnu privatizaciju, posebno onih poduzeća koja dobro funkcioniraju. Nitko nam neće zamjeriti ako vodimo računa da u ovom trenutku za nas nije dobar trenutak za prodaju jer su tržišta dionica i nekretnina doživjela kolaps.

Mislite pritom i na Končar? Imate li informacije kakva je pozicija tvrtke uoči najavljenog vala privatizacije, je li Končar jedna od tvrtki koja će biti ponuđena investitorima?
Nama, a govorim u ime Uprave i vjerujem većine zaposlenih, ne bi bilo mrsko da Končar nađe investitora koji bi ga kupio za tržišnu cijenu, pri tome uvažavajući prava radnika u privatizaciji. Današnja je cijena dionica na burzi, međutim, znatno ispod realne cijene. Posebno je važno također da kupac dionica, ako se i kada se Vlada za to odluči, može osigurati radna mjesta i razvoj Končara.

Imate li informacije hoće li u planu privatizacije koji se upravo priprema biti i Končar?
Nemam.

Brodogradnja je brend koji ne smijemo izgubiti

Kako procjenjujete da će nakon privatizacije brodogradnje izgledati izvozna slika Hrvatske?
Radili smo analizu za pet najvećih brodogradilišta koja su sada u privatizaciji i utvrdili da su izuzetno veliki uvoznici i izvoznici, s tim da ima godina kada je njihov uvoz bio veći od izvoza. Nešto drugo tu može biti puno veći problem, a riječ je o radnim mjestima. Sve zemlje na zapošljavanju temelje svoj razvoj, a mi nemamo puno proizvoda koje znamo raditi i za koje imamo brend, što je slučaj s gradnjom brodova. Ako privatizacija ne bude uspješna i ne nastave se graditi brodovi, naravno po tržišnim principima, izgubit ćemo puno radnih mjesta, kolektivno znanje gradnje broda, ali i brend prema kojem smo prepoznatljivi u svijetu.